Po struci diplomirani teolog, magistar filozofije te doktor povijesnih znanosti na temu odnosa arapske-islamske i zapadno-kršćanske civilizacije, dr. fra Luka Marković, franjevac je Bosne Srebrene podrijetlom iz Posavine, trenutačno na službi u Tolisi. Pišući za katoličke medije ovaj franjevac iza kojeg su i godine pastoralnog rada u Njemačkoj, otvoreno i britko piše o položaju Hrvata u BiH, odnosu Hrvatske i međunarodne zajednice prema Hrvatima u BiH, ali i odnosu Ilama i Kršćanstva u BiH kao i na europskom kontinentu.

S dr. fra Lukom Markovićem razgovarali smo u povodu izlaska njegove knjige sabranih tekstova na vrlo aktualne teme. Budući da ih je puno, intervju smo podijelili u dva dijela. U nastavku, dr.fra Luka Marković za artinfo.ba govori o odnosu Hrvatske prema Hrvatima u BiH, promjenama na političkoj sceni Njemačke te odnosu katoličanstva i islama u Europu...
Prvi dio intervju možete pronaći na linku--> https://bit.ly/2BMJZaH

Artinfo.ba: Kako ocjenjuje aktualnu politiku Hrvatske prema Hrvatima u BiH, kakva bi ona zapravo trebala biti?

Dr. fra Luka Marković: Hrvatska politika se svela uglavnom na trenutnu deklarativnu podršku. Za kratko vrijeme će biti u Zagrebu zaboravljeno da su Bošnjaci na jedan nečastan, planski način izabrali Hrvatima člana Predsjedništva u BiH. Ne daj Bože da nam još i u Dom naroda ubace svoje ljude. Put za uništenje Hrvata je tada otvoren. Tko će štititi vitalne nacionalne interese? Onaj Bošnjak koji je preko noći postao Hrvat? Hrvatska je potpisnica Daytona i garant njegovoga sprovođenja. Daytonski sporazuma je poodavno narušen, a Hrvatska šuti. Još samo treba dokinuti županije i Hrvati će se iseliti masovno. A što radi Hrvatska? Nakašlje se i ništa više. Da nije u pitanju gradnja Pelješkoga mosta, vjerojatno bi odnos prema Komšiću bio puno lojalniji. Mislim da je iz Hrvatske prije dvadesetak godina trebalo biti porađano na hrvatskom zajedništvu u BiH. Umjesto toga protežiralo se neke ljude i previše, jer pripadaju vladajućoj stranci ili ideologiji u Hrvatskoj: Mesić Komšića, a HDZ Čovića. Kao da je rješenje moguće s jednim ili dva čovjeka. Što radi hrvatska diplomacija u svijetu za Hrvate u BiH? Ništa. Ne znam više da li Hrvatsku uopće zanimaju Hrvati u BiH. A gdje bi bila danas Hrvatska bez herojske borbe Posavaca, otpora u zapadnoj Bosni i Hercegovini, kao i u Srednjoj Bosni. Gledam negdje skoro emisiju o ratu u Hrvatskoj. Govori se o herojskoj borbi Hrvata za Vukovar, a nitko i ne spominje da su Hrvati Orašja zaustavili prodor tuzlanskog korpusa prema Slavoniji. Hrvatska mora konačno shvatiit da su Hrvati u BiH važan faktor za stabilnost Hrvatske.

Artinfo.ba: Je li vrijeme i za promjenu međunarodne politike prema BiH, prije svega politike velikih europskih sila kao što je Njemačka u kojoj ste godinama živjeli i pastoralno djelovali?

Dr. fra Luka Marković: Naravno da je vrijeme. Ali za to se treba znati izboriti. Odlaskom Angele Merkel promijenit će se neke stvari. Ali potrebno je ozbiljno lobiranje. To ne mogu uraditi one napuhane žabe koje nisu u mogućnosti popiti kavu s njemačkim uglednicima nego ljudi koji imaju njemačke prijatelje na visokim pozicijama. Što znaju Angela Merkel, Macron ili Trump o Hrvatima u BiH? Ništa. A važan smo faktor. Puno važniji nego se misli s obzirom na previranja u svijetu, s obzirom na emigracije i sukob ideologija. Nije svejedno da li će srpski tenkovi (ruski) biti posvuda uza Savu ili da li će se možda jednoga dana Bošnjaci radikalizirati. Sve to treba tim oligarsima pojasniti. Tramp jedva zna da Njemačka nije u Austriji (Austro-Ugarskoj), pa kako bi mogao nešto znati o bosansko-hercegovačkim Hrvatima i njihovim problemima. Nije svejedno da li će Hrvati govoriti jednim glasom, ili će sutra neki trčati u američko veleposlanstvo i pričati o tome da je građanska država rješenje, jer su dobri s Titovim pionirima, koje jedino takva može zadovoljiti. Treba pojasniti zapadnoj politici da će se Bošnjaci kad odrade posao građanske države vrlo brzo riješiti. Islam doživljava negativnu renesansu i ona ne će mimoići niti Bosnu i Hercegovinu.

Artinfo.ba: Koje su glavne greške međunarodnih predstavnika u BiH, posebno prema Hrvatima u BiH, doprinose li oni normaliziranju stanja i pomirenju među narodima koji žive u ovoj zemlji ili rade upravo suprotno?

Dr. fra Luka Marković: Pa pogledajte što radi taj Inzko. Kakvo naivno oduševljenje kod nekih Hrvata, kad su saznali da je katolik. Katolici su bili i Talijani i oni u Austro-Ugarskoj. Pa jesu li nam željeli dobro? Inzko pripada slovenskoj manjini u Austriji. Ja bih s obzirom na ljubav Slovenaca prema Hrvatima volio da je umjesto njega neki protestant iz Švedske koji ima više hrabrosti zauzeti se za obespravljene. Svi dosadašnji predstavnici u BiH su uglavnom radili na stvaranju građanske države, protiv Hrvata. Bojim se da su to neki činili ne shvaćajući da time pomažu stvaranju dva entiteta, srpskog i bošnjačkog. Vrijeme je odu ili da dođu ljudi koji imaju vizije i žele onoliko demokracije i ljudskih prava u BiH koliko i u vlastitim državama. Uostalom tko su nam bili visoki predstavnici? Ne poznajem niti jednoga koji je u svojoj državi nešto značio.

Artinfo.ba : Koliko je dijalog islama i kršćanstva važan za opstanak BiH?

Dr. fra Luka Marković: Vrlo je važan. Religije mogu poticati na mir, ali i na zlo. Ukoliko vjerski predstavnici budu vodili razgovore bez rukavica, ako treba i sa suzama u očima zbog prošlih nesporazuma i žrtava, doprinijeti će miru i stabilnosti. Usudio bih se čak reći da mir u BiH ovisi daleko više o pronalaženje pravednoga suživota između muslimana, katolika i pravoslavaca, nego o Titovim pionirima, koji se u zadnje vrijeme prodaju za demokrate. Nažalost bez imalo kajanja srama, pod utjecajem zapadnih političkih analfabeta, i previše su digli glave. Pribojavam se onoga stanja koje zapadni političari žele silom nametnuti, i to iz čisto strateških razloga. Vjerujem da je njihova želja upravo iz tih razloga građanska država. A upravo bi se to moglo razbiti o glavu stanovnicima BiH. Gdje će tada biti Titovi pioniri i njihovi savjetnici? Negdje daleko.

Artinfo.ba: Može li se odnos kršćanstva i islama u BiH promatrati kroz odnos ove dvije religije u Europi?

Dr. fra Luka Marković: Stanje u Europi nije dobro. O tome pišem jako puno. Ovih dana se u Njemačkoj održava Islamska konferencija, susret vladinih izaslanika s predstavnicima muslimanskih udruga. One liberalnije muslimane štiti policija, jer im je život ugrožen od strane islamista. Kakvo stanje duha vlada u islamu vidimo ponajbolje u tome što liberalne muslimane mora čak u Njemačkoj štititi policija. Slično je i u drugim državama Europe. Umjesto da prihvate europske vrijednosti, dio muslimana se zatvara u geta i prijeti onim liberalnijim tumačima Kurana i islamske tradicije. Što reći onda o stanju duha u većinskim islamskim zemljama. Priliv izbjeglica je sve veći, a s njima i sukobi s domaćim stanovništvom. Sekularna Europa se u susretu s islamskim došljacima iz Afrike i Azije susreće s religijskim razmišljanjima kakva je ostavila iza sebe prije dvjestotinjak godina. To dovodi do nezadovoljstva domaćeg stanovništva. Desnica, čak i ona rasistički i nacistički zadojena, jača. U Francuskoj desnica ima oko 30% birača, u Njemačkoj je, prema prognozama, AFD obišao poznatu stranku SPD. U nordijskim zemljama jača također rigidna desnica. U Nizozemskoj je u velikom usponu. U svojo prvoj znanstvenoj knjizi o islamu „Polemika ili dijalog s islamom“ (Svjetlo riječi,1995.) sam pisao o sukobima i polemici između arapsko-islamske civilizacije i kršćanskoga svijeta. Želio sam potaknuti na dijalog. Dobro je prihvaćena i među muslimanskim znanstvenicima. O drugoj „Treći sukob ili susret islama i kršćanske civilizacije“ (Rabic 2013.) sam također pisao o potrebi dijaloga, ali sam upozorio na opasnosti koje prijete zbog negativne renesanse islama. O njoj Bošnjaci šute. A upravo sam u njoj govorio o razlozima za propast Arapskoga proljeća i nužnosti modernog tumačenja Kurana, ako želimo dijalog i mir. Bojim se da je danas u azijskom i afričkom islamskom svijetu moguća samo vojna ili vjerska diktatura. Zar na to ne upućuje i ponašanje Erdogana u nekada prilično sekularnoj Turskoj. Upravo to treba biti razlog za muslimane i kršćane u BiH da poduzmu sve kako bi se religije približile, približavajući time vjernike jedne drugima. A to je moguće samo ukoliko prihvatimo da živimo u sekularnom društvu u kojem religije moraju imati slobodu, ali ne i zakonodavnu i izvršnu vlast. Možda bi, ako do toga dođe, to potaklo azijske i afričke muslimane da shvate da su došli u Europu, a ne iz Pakistanu u Saudijsku Arabiju.

Artinfo.ba: Na kraju, ima li nade za spas kršćanske Europe i tradicionalnih vrijednosti kršćanstva na starom kontinentu i koliko bi sudbina tog procesa mogla utjecati na BiH i odnos među pripadnicima različitih vjera i naroda u ovoj zemlji?

Dr. fra Luka Marković: Moja najnovija knjiga, koju je prije četiri tjedna izdao Glas Koncila, nosi naslov „Nije dobro, ali ima nade“. Dakle, stvar se otela kontroli zahvaljujući europskoj političkoj i liberalnoj intelektualnoj oligarhiji, koja, stavljajući nadu samo na ekonomski prosperitet, nije shvatila da uništavajući vlastitu civilizaciju otvara prostor za neku drugu. Proces sekularizacije među kršćanima je nezaustavljiv. On je povezan svakako i s prosvjećenjem i demitologizacijom. Samo Bog zna kako će se stvari dalje razvijati. O tome bi trebali i mi Hrvati razmišljati, jer nismo nikakva enklava u Europi. O vjeri se sigurno ne može govoriti kao prije pedeset godina. Nažalost, mi to u BiH i Hrvatskoj često činimo, vjerujući kako će pučka pobožnost ostati zauvijek. Stari umiru, a dolaze novi ljudi koji traže drugačije odgovore na ista pitanja. Jesmo li osposobljeni dati te odgovore? Vrijeme će pokazati. Možda bi na Vaše pitanje bilo najbolje odgovoriti upozorenjem da su civilizacije dolazile i prolazile. Samo Bog zna što će se dogoditi s našom. Ako mu je po volji, pronaći će načina da nas zadrži. Naša zapadno-europska je u krizi. Tu krizu može pojačati sučeljavanje s vrlo konzervativnim islamskim došljacima, i to do te mjere da dođe do sukoba civilizacija, a može odvesti i do renesanse kršćanstva. Radije sam optimista nego pesimista. Kako ne bih ovdje odužio, mogu samo reći da u spomenutoj knjizi nudim i moguće izlaske iz te krize. Ti odgovori se tiču i BiH. Na kraju poručio bih samo jedno: čovjek može prihvatiti znanost, ljudska prava za svaku osobu, sekularnu državu i ostati vjernik. Jedna od mojih knjiga nosi naslov „Znanost ne isključuje vjeru“ i govori o tome da se znanost i vjera nadopunjavaju. I jedan i druga su u potrazi za istinom. Kršćanstvo u Europi se s tim pomirilo. Morat će s vremenom i islam, ukoliko želi miran suživot. A to važi i za ljude u Bosni i Hercegovini. Što to prije shvatimo, približit ćemo se jedni drugima. Najveći problem među ljudima stvara uvjerenje kako posjeduju apsolutnu političku, znanstvenu ili vjersku istinu. Tko tako misli nije spreman na dijalog. A bez dijaloga nema mira i suživota.

AP/artinfo.ba