Na današnji dan hrvatski narod u cjelini obilježava dvije bitnje godišnjice. Onu osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i onu stradanja grada heroja - Vukovara. Iako su ove godišnjice različite kad ih promatramo s emocionalnog stajališta, s aspekta važnosti su - iste. I jedna i druga upisane su u povijest hrvatskog naroda i bile su i više nego bitne za pobjedu u Domovinskom ratu.
Ivan Crnjac/Dnevnik.ba
U Grudama je 18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru.
U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.
U Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.
Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske, ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se i sama tada nalazila. Neki analitičari smatraju da je Herceg-Bosna bila isključivo instrument vanjske politike Hrvatske u tom razdoblju, dok drugi vide njenu lošu stranu i pokušavaju proguravati teze o UZP-ima i agresiji Hrvatske na BiH. Ipak, istina je jedna, a to je da su Hrvati bili primorani na samoorganizaciju jer ih se "Otac Nacije" odrekao izgovorivši onu antologijsku kako: "Ovo nije naš rat."
HZ Herceg-Bosna kasnije je postala Hrvatska Republika Herceg-Bosna, no nikad nije osporavala ili narušavala državnost BiH, unatoč mnogim pokušajima da se to tako prikaže.
Bilo kako bilo, Herceg-Bosna je do danas ostala želja i težnja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ona je ostala živjeti kao misao i ideja i svojevrsni putokaz u borbi za jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini čiji je status u laganom padu otkako je ista pretočena u Federaciju.
Kad su svojevremeno pitali Matu Bobana zašto je uopće osnivana, on je iznio sljedeće:
„Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da dadne do znanja da to ne želi.”
Herceg-Bosna je danas popularna i postala je dio javnog diskursa koliko se god to nekima ne sviđalo.
Pitanje je dana kad će se pojaviti politička opcija koja će ovo pitanje podignut na jednu veću razinu.
Iako se o njoj govori i na višim parlamentarnim razinama, to nije dovoljno sudeći po trenutnoj situaciji, a prije desetak godina i to je bilo nezamislivo.
Danas se prisjećamo i herojstva svih poginulih i preminulih hrvatskih branitelja i civila u Vukovaru i Škabrnji, ali i svim ostlim mjestima stradanja Hrvata u Domovinskom ratu.
Dnevnik.ba
