U utorak, 20. studenog, Željko Sejdo Komšić i službeno će sjesti u fotelju namijenjenu hrvatskome članu Predsjedništva BiH. Tako će u utorak na dan inauguracije novih članova Predsjedništva BiH službeno (po treći put) i formalno biti potvrđena majroziranost hrvatskoga naroda u BiH. Bošnjaci će dobiti dva člana Predsjedništva, Srbi jednoga a Hrvati nijednoga.

Sjedanjem Komšića u fotelju hrvatskoga člana Predsjedništva tako će se „oslužbeniti“ bošnjačka otimačina hrvatskih pozicija u institucijama države BiH.

No, s time se hrvatski narod u BiH neće pomiriti. Umjesto da mirno prihvate sudbinu koju im je dželat namijenio, hrvatski narod ovoga puta odlučio se oduprijeti svome neprijatelju. A Komšić je upravo to – neprijatelj hrvatskoga naroda, ali i cijele BiH. Oni koji su ga birali možda za sebe misle da su patriote, ali surova je istina da su oni zapravo krvnici multietničke BiH – zemlje triju u svemu jednakopravnih naroda.

Komšić je samo sredstvo, odnosno alat, preko kojeg se današnja BiH pretvara u nekakvu Muslimaniju, odnosno muslimansku državicu u srcu Europe. Hrvati su u tom procesu zapravo kolateralna šteta ostvarivanja snova velikobošnjačkih nacionalista i bosanskih unitarista.

No, snovi su jedno, a realnost je nešto sasvim drugo.

Tako će Komšić biti osuđen na kretanje po 23 posto teritorija BiH, točno po onom teritoriju koji su Bošnjaci i unijeli u današnju BiH. Toliko teritorija je kontrolirala bošnjačka ARBiH i na toliko teritorija je on dobrodošao.

Sejdo Komšić je nepoželjan u hrvatskom dijelu BiH, nekadašnjoj Herceg Bosni, jednako kao i u Hrvatskoj. A nepoželjan je i u Republici Srpskoj. Isto tako, nema što tražiti ni u Srbiji, a u Bruxellesu ili Washingtonu šibicari su odavno prezreni.

Niti jedan samosvjesni Hrvat nikad i ni pod kakvim okolnostima ne bi trebao pružiti ruku osobi koja je sredstvo obespravljivanja naroda kojem navodno i sam pripada.

Međutim, inauguracija Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva koincidira s obilježavanjem 27. obljetnice uspostave Hrvatske zajednice Herceg Bosne koja se obilježava svega dva dana ranije odnosno 18. studenog. Upravo je nametanje Komšića najbolji pokazatelj koliko je obnova Herceg Bosne danas postala nužnost, a ne stvar nekakvog izbora.

Sudbina koju su Bošnjaci namijenili Hrvatima upravo je ista ona sudbina zbog koje su Hrvati prvotno i uspostavljali Herceg Bosnu.

Zbog toga hrvatska politika mora ustrajati u svojim zahtjevima da svako formiranje vlasti ovisi o izmjenama Izbornoga zakona i to na način da jedan konstitutivni narod drugom ne može nametati političke predstavnike.

Od tog načela se ne smije odustati pa makar i po cijenu da se vlast uopće i ne formira u sljedeće četiri godine.

Bosna i Hercegovina ne mora postojati ako Hrvati u njoj neće biti jednakopravan narod.

Dnevnik.ba/Jure Gudelj