Uvijek je isticao da je dobar advokat osrednji pravnik, ali mora biti vrijedan i voljeti čitati. Bio je majstor završne riječi koji je uvijek držao pažnju suda i publike. Takvu jednu završnu riječ držao je svakako prilikom obrane Dominika Ilijaševića Come, za navodnu sumnju da je ubio Jozu Leutara. Ilijaševića je karkin branio na stotine i trideset pretresa a i njegova završna riječ trajala je pet dana. Slično je bilo i u procesu koji se vodio protiv Turkovića gdje je iznošenje njegovih završnih riječi također trajalo danima, piše faktor.ba.

Naime,ime Fahrije Karkina dobro je poznato bh. javnosti.

Slavni pravnik, Sarajlija s Bistrika, kojeg su kolege zvale "đavolji advokat", preminuo je jutros u Sarajevu u 71. godini života. Preminuo je od posljedica srčanog udara.

Karkin je rođen u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Bistriku - za sebe je govorio da je bio jedini štreber na Bistriku.

Slavu je stekao braneći ljude iz podzemlja ali i brojna druga poznata imena.

Primjerice, 1983. je branio optužene u predmetu Sarajevski proces, branio je Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika, kad su optuženi u aferi pronevjere novca.
Jedna od, kako je to govorio poslije, presuda koju je najteže "progutao" bila je i ona Ismetu Bajramoviću Ćeli, kojeg je volio kao sina: "Tražim oslobađajuću presudu, a dobijem dvadeset i pet godina zatvora! Nije lako. Odsjeku se čovjeku noge. Niko nije primijetio kako sam izjavu poslije suđenja davao sjedeći. Nisam mogao da stojim, ali to niko nije primjetio. Ne pokazujem slabost u sudnici."

Karkin je bio savjetnik Ćeli u ratu, dok je ovaj bio komandant vojne policije u gradu, a kažu i da je u tom razdoblju posredovao između Izetbegovića u Krajišniku. A, Karkin je i sam bio u zatvoru - u ratu je optužen za 124 kaznena djela. Dobio je pet godina zatvora, ali je iza rešetaka proveo "samo" 18 mjeseci i dva dana.

Muhamed Ali Gaši je htio da ga Karkin brani, no on se povukao, a na listi krupnih riba koje je zastupao na sudu našlo se i ima šefa kriminalne grupe Zijada Turkovića.

Omiljeni dio suđenja za Karkina je neupitno bila završna riječ: "Advokat sam starog kova i pazim na završnu riječ. To treba i znati, i ja sam majstor završne riječi. Znam održati pažnju suda i publike, pa često znam i probuditi sudiju koji malo prikunja. Bilo bi smiješno reći kako mi nije značajna odbrana Dominika Ilijaševića za navodnu sumnju da je počinio krivično djelo ubistva Joze Leotara. Branio sam ga na stotinu i trideset pretresa i moja završna riječ je trajala pet dana – treba zamisliti samo tu pripremu. Osim toga, završilo se uspješno za okrivljenog, pa samim tim i za advokata."

Karkin je, kao i o svemu drugom, i o svojim porocima govorio vrlo otvoreno: "Rijetka je bila noć da nisam bio u kafani ili u kockarnici. Nema kockarnice u svijetu u kojoj nisam bio. Sada više ne. Kocka traži i alkohol i cigaretu, a ja više ne pijem niti pušim. Za kocku treba hrabrosti, a kada se popije onda je veće srce."

Znao je reći i da slučajeve najradije priprema u kafani, te da nije timski čovjek: "Moj timski rad je takav da ja kažem kako će biti".

U posljednjim godinama svog života borio se sa dijabetesom i anginom pektoris, a svoje slobodno vrijeme provodio je sa unucima, koji su mu bili sve.

Zastupao je načelo da svako zaslužuje odbranu. Rekao je da bi branio svakoga, osim onoga ko bi mu ubio ženu. Ljude koje je branio nikada nije pitao da li su krivi.

"Sud je da se laže", govorio je Karkin, a klijente nikada nije pitao da li su krivi: "Meni nije bitno njegovo izjašnjenje da li je kriv, pogotovo s novim konceptom Zakona o krivičnom postupku gdje je sudnica, može se reći, kao fudbalski stadion. Sudije su tu da ne dozvole faule, tužilac ima svoju, a odbrana svoju tezu slučaja, i ne pobjeđuje istina, nego onaj koji ima jaču argumentaciju. Istina je nebitna. Ono što pobijedi postaje istina."

Jednom, kad su ga pitali kakvu bi kaznu tražio za nekoga ko bi naudio članu njegove obitelji, odgovorio je:

"Ne bih čekao kaznu. Iskoristio bih svoje ovlasti, ušao u zatvor i ja mu presudio, "prenosi portal radiosarajevo.