Iako je glasove Bošnjaka , glasove za majorizaciju, ne za pobjedu, budući da majorizacija nije pobjeda, Komšić dobio na brutalnoj retorici antihrvatske mržnje i nacionalizma, plašeći Bošnjake Hrvatima, stojeći kraj plakata na kojem se prijetilo nabijanjem na kolac i silovanjem, Komšić se u govoru obratio Hrvatima kojima je do jučer prijetio oduzimanjem ustavnih prava.

Kao da je on taj koji im je ta pravo i dodijelio. Ne. On je pripadao vojsci koja je s prostora Armije BIH poubijala i protjerala 170.000 Hrvata.

Obratio nam se riječima “ja sam i vaš predsjednik”.

Umjesto da se zahvali biračima koji su ga izabrali. Bošnjacima.

I umjesto da nam se ne obraća. Budući da nema ništa s nama. Niti mi je itko od nas dao riječ. A to mu nalaže i minimum nekog moralnog kodeksa. Kojeg nema.

Konstitutivni Hrvati, kojima je prijetio gašenjem konstitutivnosti njega birali nisu. Taj narod predsjednika u Predsjedništvu nema. Njihova volja u zemlji u kojoj su po Ustavu ravnopravni, pogažena je.

Prepolovljen narod, narod koji je na žalost spašavao ovu zemlju danas se pita što je to činio za zemlju kojoj je samo njegovo postojanje , političko, problem koji se mora svesti na prihvatljivu mjeru.

Zašto je Hrvat izlazio na referendum, zašto je potpisao Washington i zašto je 1994-e potpisao Splitski sporazum i ginuo u ratu za mir. Dayton. Mir koji je postao Ustav. Ustav koji je postao ustav za Komšića. Utvara od države privatizirana u sebični interes najdražeg Bakirovog alkosa iz kvarta.

Hrvatski narod i taj bošnjački nacionalist Bakir naziva suviše ravnopravan. Narodom s viška prava.

SDA je dio projekta nametanja Komšića. S jedne strane reis poziva na nepreglasavnje, dodvoravaju se svijetu, dok na terenu SDA u savezu sa sekularnim nacionalistima daje naputke da se gura Komšića. Krivi smo što nas je malo. Ta nisu oni.

Krivi smo što se usuđujemo imati vlastite ideje politike i puta. Krivi smo što se ne prilagođavamo ummetu.

Taj atak na hrvatsku poziciju oni brane “odgovorom” na ovu il onu politiku.

No nacionalsocijalizmu ne treba odgovor.

Što je bilo Komšićevo imenovanje 2006-e? Odgovor na što? 2010? Što su bile Platforme i Alijanse doli ataci od samog početka na ugovor koji se ne želi poštovati? Tko će onda od njih i kako to zabraniti Hrvatima da prestanu biti dio tog ugovora? Kako će nas tjerati da ostanemo u Ugovoru? Pendrecima? Oružjem?

Nacionalsocijalizam ne traži uzrok. On je tu sam od sebe. A u targetiranju i sotonizaciji mete ne traži opravdanje nego tek gorivo na kojem izgaraju narodne mase.

Sarajevo maše fašizmima, skinulo je maske, postalo je konačno otvoreni Režim. Tuzla za to vrijeme prijeti kolcima, dok se u Banja Luci događa demokracija na trgovima.
Hrvati nemaju izbora. Idu u fazu amišizacije. Ne svojom voljom.

Neumitni je to put konačnog federalizma. Federalne BIH koju crta sarajevski Slobodan. Vođa burek revolucije.

Komšić je crtač mentalnih mapa našeg razlaza. Mape tri potpuno različita ideološka sklopa.

Oni koji su pozivali na suživot i toleranciju danas su jasno kazali što zapravo žele. Nacionalnu državu Bošnjaka.

To je ok. Cijenimo iskrenost.

artinfo.ba | preuzeto s portala poskok.info