Svi koji su se do sad bavili fenomenom uvreda državi BiH ustvari su se i sami upustili u vrijeđanje. Vrijeđanje države već sada je postalo fenomen koji zahtjeva nešto stručniju analizu od pukog uzvraćanja uvreda.
Građani Bosne i Hercegovine koji su unutar granica Bosne i Hercegovine vrijeđali Bosnu i Hercegovinu uvrijedili su dio građana Bosne i Hercegovine.
Kao što to obično biva u ovim situacijama, uvrijeđeni dio građana Bosne i Hercegovine uzvratio je uvredama drugom dijelu građana Bosne i Hercegovine.
Nakon što su se svi propisno izvrijeđali, stanje se vratilo u stabilno napeto, kakvo je već zadnjih desetak godina.
I ovaj put, na primjeru vrijeđanja BiH iz Širokog Brijega utvrdili smo da ne postoji institucija, kao ni osoba, koja je u stanju trezveno protumačiti događaje iz glavnog grada Zapadnohercegovačke županije.
Svi koji su se do sad bavili fenomenom uvreda državi BiH ustvari su se i sami upustili u vrijeđanje. Vrijeđanje države već sada je postalo fenomen koji zahtjeva nešto stručniju analizu od pukog uzvraćanja uvreda.
S obzirom da glavni grad države BiH, glavni grad Federacije BiH, glavni grad kantona Sarajevo kao i sjedište grada Sarajeva i sjedište četiri gradske općine Sarajevo nije u stanju naći sociologa koji može ući u motive i uzroke sustavnog vrijeđanja države od strane dijela njenih građana prisiljeni smo pristupiti vlastitim proizvoljnim tumačenjima.
Svaki građanin svake države ima pravo voljeti ili mrziti državu u kojoj živi. Stvar je osobnog izbora kakav će građanin pojedinac imati emotivni odnos prema državi u kojoj živi. Taj odnos obično je uvjetovan sposobnošću države da izvrši svoje osnovne funkcije.
Zašto je onda odnos Širokobriježana, a možemo slobodno proširiti na veliku većinu Hercegovaca, pa i Hrvata u BiH – negativan prema državi Bosni i Hercegovini?!
Bosna i Hercegovina kao država nije osigurala Hrvatima osjećaj istinske građanske jednakosti. Hrvate se već dvadeset godine optužuje da su počeli rat, da su izvršili agresiju na BiH, agresiju na Bošnjake, agresiju na Srbe, agresiju na sebe, da su ih sve skupa protjerali, da su činili zločine nad svima, pri tom su sve skupa pljačkali da bi nakon rata onemogućili povratak Bošnjacima, Srbima i Hrvatima čime su počinili zločine i etničko čišćenje nad svima – zaključno nad samim sobom.
Nakon rata Hrvati su okrivljeni da onemogućuju povratak samim sebi pri čemu provode političke blokade zbog kojih čitava Bosna i Hercegovine stagnira.
Za sve to vrijeme, Bosna i Hercegovina kao država nije osiugurala da njeni građani hrvatske nacionalnosti imaju jednak tretman u medijima osiguravajući njihovu sotonizaciju posljednjih 20 godina.
Zbog svega toga, Hrvati u BiH, a posebno oni u Hercegovini, prema Bosni i Hercegovini osjećaju uglavnom gađenje.
Bosna i Hercegovina želi biti građanska država, a nije u stanju tretirati sve svoje građane kao – građane.
Zar je dvadeset godina malo da se netko u toj Bosni i Hercegovini zamisli zašto neki građani vole tu državu, a drugi je javno vrijeđaju!? Zar nije mudro istražiti razloge takvog različitog odnosa pa nešto promijeniti, uložiti neki trud da se popravi imidž države!?
Bosna i Hercegovina izvan područja dominacije bošnjačke populacije jedva da egzistira. Radi se o skoro 50 posto građana BiH, i oko 75 posto površine BiH. Može li 50 posto stanovništva, sa 25 posto teritorije funkcionalno upravljati državom i natjerati ostalih pola građana da je voli na jednak način?
Koliko može, vidimo po stanju u kojem se država trenutno nalazi.
Vratimo se na vrijeđanje države iz Širokog Brijega.
Širokobriježani su iskoristili svoje građansko državo da „jebu Bosnu i Hercegovinu“. To su manifestirali priliko izljeva ljubavi prema jednoj drugoj državi. Dakle, nije problem u državi kao takvoj nego je problem u Ovoj državi.
Bosna i Hercegovina ničime nije zadužila Širokobriježane da bi je voljeli. Kako je primjetio ofucani novinar, danas kolumnist, Bakir Hadžiomerović, Širokobriježani su „nekada skandirali Aliji Izetbegoviću više nego Mati Bobanu“.
Dakle, ne može se reći da Širokobriježani apriori mrze Bošnjake muslimane. Vrata ljubavi su bila otvorena. Ipak, vrata su danas čvrsto zatvorena. A njihov ključ se nalazi u Sarajevu, gradu u kojem se svi prave da ne znaju ni gdje je taj ključ, ni gdje je problem.
R.I. /Dnevnik.ba
