Dobretići su jedna od najmanjih općina u BiH s najmlađim načelnikom. Riječ je o Ivi Čakariću, rođenom 1990. godine u Jajcu, koji je 2016. napustio radno mjesto na fakultetu u Rijeci kako bi se kandidirao za načelnika u svom i rodnom kraju svojih roditelja.
Ivina pougarska priča počinje prvim pravim posjetom zavičaju.
Piše: Sanja Stevanović/Omladinski magazin Karike
"U Dobretićima, poslije izbjeglištva 1992. godine, nisam nikako bio sve do svoje punoljetnosti. Za Pougarje sam jako dobro znao i prije prve posjete, jer odgoj je bio takav u obitelji, ali i sam ambijent u kojem sam odrastao. Onda je ozbiljnije krenula upotreba računala i interneta gdje sam se uključio na stranicu Pougarje Online, a o kojoj sam s vremenom postao ovisan. U kontaktu s ljudima, svojim Pougarcima, spoznao sam da jednostavno tu pripadam", izjavio je mladi načelnik.
Ubrzo nakon toga, posjetio je zavičaj i sve mu se češće vraćao.
Pogled na Dobretiće
Kako je sve više istraživao i upoznavao istoriju Dobretića, ljubav prema korijenima postala je jača. Kako kaže, s vremenom su se stvorile neraskidive veze.
"Želio sam sva ta saznanja ljudima predstaviti, kako bi bolje upoznali zavičaj i više ga voljeli. Sa suradnicima sam pokrenuo stranicu Pougarje u srcu, zatim sam izabran za predsjednika Zavičajnog kluba Pougarje – Zagreb u čijoj smo režiji počeli izdavati list 'Glas Pougarja'", ispričao je.
Godinu dana prije lokalnih izbora, ljudi koji su prepoznali njegov rad i istinsko zanimanje za mjesto, rekli su mu kako bi njegova kandidatura za načelnika uveliko pridonijela zajednici. S jedne strane bio je jako počašćen, ali naredni mjeseci pretvorili su se u mnoge neprespavane noći.
"Počekom godine počeo sam raditi na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, i razmišljam – ‘kako to sad napustiti, takvu priliku i takav posao’. Ipak, zov zavičaja bio je jači. Te izborne godine najavljujem otkaz, predajem kandidaturu, vraćam se u Pougarje i pobjeđujem", prisjetio se tijekom razgovora.
Veni, vidi, vici
Na pitanje šta ga je potaklo da se iz Rijeke vrati u jednu naoko beznadežnu sredinu, Ivo kaže: "Što se tiče budućnosti i kvalitete za život Pougarje 1992. godine nije bilo u boljoj situaciji nego danas, pa opet su stotine ljudi stavili svoje živote na branik svoga zavičaja. Što je bio njihov motiv da brane jednu takvu sredinu? Ima nešto više i jače od čovjeka, usudio bih se reći i nešto božansko, gdje se žrtvujemo jedni za druge. Jednostavno, ovdje pripadam i sretan sam."
Pobjeda na lokalnim izborima donijela mu je mjesto načelnika, ali mnoštvo izazova koji mu se nalaze na putu veliki su za period od četiri godine. Plan koji ima za Pougarje jeste održivi povratak.
"Zadržati postojeće stanje što se tiče ljudi i dati priliku nezaposlenima. Mogu reći da smo po pitanju toga uradili dobar posao. Radi se o malim brojkama, ali apsolutno velikom iskoraku", rekao je.
Kroz četverogodišnji mandat cilj je osnažiti postojeće komunalno preduzeće ljudskim i tehničkim potencijalima. Održavanje javnih i sakralnih površina, zatim ljetno i zimsko održavanje puteva, odvoz smeća i opskrba stanovništva pitkom vodom.
"Nakon godinu dana mandata mogu reći da sam imao vrlo realnu predodžbu stanja u općini, ali i stanja u državi. Više me je stvari pozitivno iznenadilo. Barem je tako za sada, a vidjet ćemo kako će biti dalje", zaključio je za kraj.
Karike.ba
