Škola drugačijih sjećanja u Hercegovini ove godine je imala svoje četvrto izdanje. Program suočavanja sa prošlošću i istraživanja Drugog svjetskog rata i posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, pokrenuli su 2014. Nedim Jahić i Rasim Ibrahimagić iz Inicijative mladih za ljudska prava u BiH. O samoj Školi, ali i konkretnim događajima za koje se vezuju posjete u okviru programa, razgovarali smo sa Nedimom Jahićem.
VIJESTI.BA: Možete li nam reći nešto više o Školi drugačijih sjećanja?
JAHIĆ: Svake godine Škola ima 20 polaznika iz cijele Bosne i Hercegovine, kao i učesnike iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Program je vezan za suočavanje s prošlošću u regiji Hercegovine. Obilazimo zajednice, pričamo s ljudima, oni nam daju svoje viđenje ratnih dešavanja, a onda mi to dalje istražujemo i razmišljamo o tome šta odgovara činjenicama. Većina lokacija na koje idemo ne obilazi nijedna druga organizacija, barem ne u ovakvom sastavu. Ove godine je Inicijativa razvila i drugi program koji se fokusira na gornje Podrinje, a od ranije se realizuju aktivnosti u Prijedoru i Sanskom Mostu.
VIJESTI.BA: Radite i na pitanjima iz Drugog svjetskog rata?
JAHIĆ: Posjećujemo lokalitet jame Čavkarica na Trusini, mjestu neistraženog zločina nad muslimana istočne Hercegovine iz Drugog svjetskog rata. Također, išli smo u Prebilovce kod Čapljine, srpsku povratničku zajednicu, koja je prošla pokolj u Drugom svjetskom ratu, a onda novo razaranje i uništenje u ovom. Prebilovci su se spominjali osamdesetih sa rastom nacionalizma, bili referentna tačka za političke govore, ali je danas ovo selo prepušteno samo sebi. Morali su sami postaviti tablu koja pokazuje smjer za selo, jer to lokalne vlasti nisu učinile. Posjećuju ih ekskurzije iz RS-a, i tako se krug zatvara. Mi smo to kroz ove četiri godine otvorili. Bili smo i na Širokom Brijegu, gdje smo zainteresovani za viđenje sukoba sa partizanima i informacije o ubistvu franjevaca.
VIJESTI.BA: Koliko se bavite Stocem i zločinima na tom području?
JAHIĆ: Stolac je i dalje podijeljena zajednica u kojoj je mnogo neriješenih pitanja. Nove generacije uopšte nisu upoznate sa činjenicama o mučenjima i ubistvima Bošnjaka u Koštanoj bolnici, transportu i odvođenju u Gabelu, Dretelj i Heliodrom. Tek se rijetko spominju imena ubijenih u Koštanoj, u transportu do drugih logora i onih koji su podlegli od posljedica premlaćivanja kasnije: Salem Đulić, Vejsil Đulić, Suad Obradović, Ibro Razić, Salko Kaplan i Fehim Obradović. Javnosti je nepoznat zločin u Orašlju kod Rotimlje koji se dogodio na isti dan u ovom ratu kada i masakr u Drugom svjetskom ratu. Čovjek kojeg svjedoci prepoznaju kao mučitelja iz Koštane, danas hoda slobodan i drži autopraonicu kod nekropole stećaka u Radimlji. Drugi, isto slobodan, drži ugostiteljski objekat u centru grada. Zamislite, počinitelj i žrtva se susreću svakog dana. Onako, u prolazu.
VIJESTI.BA: Također, ste boravili i u Grabovici?
JAHIĆ: U Grabovici se dogodio zločin nad lokalnim hrvatskim stanovništvom, u rujnu1993. godine, bez da je prethodno u tom periodu bilo ikakvih sukoba na ovom rejonu. Za ovaj zločin su osuđeni pojedinci-počinioci, ali nikad nisu utvrđene dalje činjenice o komandnoj odgovornosti u okviru Armije RBiH. Devetog septembra se obilježava godišnjica ovog zločina, i to je jedinstvena prilika da se, prije nego se izrekne konačna presuda „šestorki“ u Hagu za Herceg-Bosnu, otvori prostor da državni vrh pokaže jedan drugačiji odnos prema zločinima. Zašto ne bi član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović otišao u Grabovicu i 9. rujna u 11 sati odao počast žrtvama ovog masakra? Štaviše, mislim da to treba uraditi. Otvorio je proces sa posjetom Kazanima, i vrijeme je da nastavi. Ne treba čekati da se neko pokloni pred žrtvama Koštane bolnice, da bi on to uradio u Grabovici. Štaviše, čekanje da ‘druga strana’ napravi korak naprijed, na bilo kojoj relaciji između tri naroda u BiH, je više znak slabosti nego snage i predostrožnosti.
VIJESTI.BA: Posjetili ste selo Bradina i Konjic, gdje ste razgovarali o ubistvu lokalnih Srba i slanju u logor u Ćelebićima?
JAHIĆ: O Čelebićima je nedavno dosta bilo govora kroz film „Unforgiven“ koji prati put Esada Landže i njegovu priču kao čuvara ovog logora. Ova tema se polako otvara, dok je Bradina još neispričana priča, jer je malo ko ostao da je prepriča dalje. Miralem Macić koji se teretio za ovaj zločin je preminuo prije okončanja postupka. U Bradini danas stoji spomenik i prazna obnovljena pravoslavna crkva.
VIJESTI.BA: Škola nastavlja svoj rad. Naredne godine ste ponovo u Hercegovini?
JAHIĆ: Škola drugačijih sjećanja je projekat u koji se uključuju ljudi koji su ranije bili učesnici, razvoj programa pomaže i lokalna zajednica u Stocu. Mislim da je s vremenom dobila povjerenje sagovornika, tako da danas u Kruševu, Stocu, Širokom Brijegu, Prebilovcima, Čavkarici, Rotimlji, Bradini, Grabovici, imamo ljude koji su spremni ispričati ono što su preživjeli ili ono što su istraživali. Nemam iluzije da će se u formalno obrazovanje uvrstiti ovako sveobuhvatan program, ali, kao što je rekao Muhamed Tucaković, ove priče žive dok god ima neko da ih ispriča. Zato smo mi tu, da ih zapamtimo i prenosimo dalje.
Razgovarao: Nihad Hebibović
artinfo.ba | preuzeto s portala poskok.info
