Briljantnu tursku književnicu i znanstvenicu 136 dana su držali u ćeliji kao teroristkinju dok im je umirala od dijabetesa i bolesti pluća
Turska je danas zemlja s najviše novinara koje je potrpala u svoje zatvore, njih 140, a sve do dva dana uoči Nove godine, jedna od njih bila je i Asli Erdogan. Njenih 136 dana pritvora posebno je sramotan čak i za Tursku pod predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, koji od obrane od pokušaja vojnog puča 2015. zemlju vodi prema, mnogi će reći, totalitarnoj državi. Asli Erdogan život se promijenio 16. kolovoza ujutro kad su joj stali lupati na vrata, ispričala je za BBC.
"Cijeli mi se život promijenio s tom jednom rečenicom: 'Otvaraj, policija!'" Policajce je opisala da su bili opremljeni kao da idu u rat, s prslucima protiv metaka, automatskim oružjem, njih 25, možda 30 upalo je u zgradu, a uokolo su bili načičkani i snajperisti. "Još sam bila u krevetu i molila sam ih da mi dopuste da se presvučem. Ali mi nisu dopustili. Jedan od njih mi je uperio cijev u prsa i rekao: "Ne miči se!'", ispričala je. I tako su je odveli, navodi zagrebački Express.
Optužbe su bile groteskne, no zahvaljujući drastičnim zakonskim izmjenama pod vlašću Erdogana posljednjih godina, čak nisu bile ni nevjerojatne. Asli Erdogan je nagrađivana turska književnica, kolumnistica za progresivne dnevne novine iz Istanbula Özgür Gündem, koje su također zabranjen jer im je krimen bilo to što se list bavio kurdskim pitanjima. Kao mlađa diplomirala je prvo na američkom Robert College u Istanbulu, a onda i kompjuterske znanosti, da bi neko vrijeme čak radila na CERNU na proučavanju fizike čestica.
Nju su, dakle, ljetos turske vlasti optužile za širenje terorističke propagande, za razbijanje jedinstva i integriteta Turske, te za terorizam kao članici ilegalne Kurdske radničke partije (PKK). "Od trenutka kad su me odveli u policijsku stanicu, bila je to sprdačina. Čak je i tužitelju bilo jasno da nisam nikakav šef PKK. Što je onda bio moj zločin? Što sam bila savjetnik u novinama?", pričala je Asli Erdogan za BBC.
A stvar je u tome da je predsjednik Turske tako prekrojio kazneni zakon da se terorističkom djelatnošću u smislu pripadnosti terorističkoj organizaciji smatra čak i "afirmativno pisanje" o teroristima. Dakle, Asli Erdogan je kritički pisala o udarima turske vojske na jugoistoku zemlje ne samo po položajima PKK, nego i po stotinama Kurda civila koje je pobila. Posljedično, tursko tužiteljstvo, dok njena novina i ona prokazuju da vojska masovno ubija civile, tvrdi da time podržavaju PKK.
To po zakonu znači da su pripadnici PKK. A to onda znači da Asli Erdogan ima tretman najgoreg terorista i da joj prijeti doživotna kazna zatvora ako je osude. "Apsurdnost je u Turskoj dogurala dotle da smo počeli koristiti izraz 'kafkijanski' za opisati stanje ovdje", kazala je. Nakon pokušaja puča 2015. u zatvore je režim potrpao 40.000 ljudi, često se ispostavilo do te mjere neutemeljeno da su mnoge nakon podužeg maltretiranja pustili bez kaznenog progona.
Asli Erdogan je prva tri dana provela u ćeliji od osam metara četvornih bez ikakve opreme s još četiri zatočenice. A onda su je premjestili u zasebnu ćeliju. "Bilo je trenutaka kad mi nisu dali niti vode. Samica se pokazala gorom nego što sam ikad mogla zamisliti. Nakon tri dana postaneš nesposoban hodati na dulje staze, govoriti, vrlo brzo se urušavaš. Mislim da je to najgora tortura kroz koju se može proći", opisala je svoje dane.
Ono što BBC nije spomenuo, ili ona možda nije spominjala, jest njeno zdravstveno stanje. Kako joj nisu dopuštali nikakvu medicinsku njegu, vrlo brzo su joj se pogoršaliastma, kronična opstrukcijska plućna bolest i dijabetes. Vrlo brzo je postalo jasno da je vrhunskoj spisateljici i znanstvenici najozbiljnije ugrožen život. Reagirao je praktično cijeli demokratski svijet predvođen međunarodnim PEN-om.
Unatoč svemu, vlasti su je držale zatočenu sve do kraja godine, savršeno nezainteresirane za to hoće li žena pretrpjeti trajne zdravstvene posljedice. Uskoro su je prebacili u zatvorsko krilo, gdje joj je padalo na pamet, priznaje, da počini samoubojstvo. A onda je odlučila ne odustati. Nije im bilo dopušteno držati ništa, čak niti biljke. Pa su se dosjetile. "Za posaditi biljku moraš imati tlo. Tlo napraviš od listića čaja i ljuski jajeta. Može to potrajati i tjednima dok se malo tla osuši i izraste biljka", opisala je hobi nje i kolegica u ćeliji. Uzgajale su bosiljak, kržljavu biljčicu, ali im je bio najljepša stvar tih dana. "A onda su ga čuvari pronašli i oduzeli nam ga. Bilo je tragično gledati žene kako liju suze dok nastoje zaštititi jednu biljku", ispričala je, dodavši da je tada shvatila koliko je od nje bilo razmaženo kad je pomišljala da si oduzme život.
Na kraju su je pustili da suđenje čeka na slobodi. No, ona se ne osjeća slobodnom. "U sadašnjoj turskoj političkoj situaciji nitko nije tako naivan da bi se osjećao slobodnim."A najljepše tek dolazi, jer predsjednik Recep Tayyip Erdogan na proljeće raspisuje referendum o dodatnim predsjedničkim ovlastima, na tragu apsolutnog gospodara.
artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba
