Hrvatski i bh. književnik Ivan Lovrenović u svom nagrađivanom Eseju o šutnji objasnio je svu “problematiku” koju danas izaziva književnost nobelovca Ive Andrića.

Piše: Gloria Lujanović, Dnevnik.ba

Lovrenović je tako, parafrazirano, utvrdio kako nitko nije u svom tekstu obuhvatio cijelu Bosnu, sa svim slojevima, razlikama i nijansama, kao Andrić. Ako je itko pisao o Bosni u cjelini, onda je to on. Za razliku od današnjih intelektualaca koji je vide unutar parcijalnih interesa.

Podsjetimo, na promociji knjige autora Rusmira Mahmutćehajića "Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja", predstavljači su, uz autora, iznijeli stavove kako je Ivo Andrić pisao protiv Bosne i rasistički se odnosio prema bosanskim muslimanima u svojoj književnosti. Jedan od predstavljača spornim za Andrića naveo je i činjenicu da ga citiraju političari poput Milorada Dodika, predsjednika RS-a i bivšeg predsjednika Hrvatske, Ive Josipovića.

Andrić pisac groteske

Nebojša Lujanović, književnik i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu za Dnevnik. ba je rekao da je Andrić kao pisac groteske zainteresiran za tamni talog ljudske svijesti te kako je vrlo lako iz tog izdvojiti segment na kojoj se gradi teorija o diskriminaciji.

Lujanović navodi kako se selektivnim čitanjem Andrićevog svijeta mogu konstruirati različite nakaradne teorije na štetu sve tri strane.

"Zbog složenosti Andrićevog književnog svijeta, selektivnim čitanjem, kao što je izostavljanje zadnje rečenice u priči Pismo iz 1920., možete konstruirati različite nakaradne teorije, na štetu sve tri strane, ili koliko ih već ima", smatra Lujanović.

Navodi i kako je Lovrenovićev esej ukazao da se Andrića mora osloboditi optužbi za “rasizam prema muslimanima”.

"U Lovrenovićevom Eseju o šutnji u kojem je izrečen minimum da se Andrića oslobodi jednom za svagda takvih optužbi. Tu je napisana istina o Andriću. A vječito problematični stav o osmanskoj vlasti u Bosni – jedni je idealiziraju, drugi demoniziraju, a u krivu su i jedni i drugi. Kao što je opisao Malcolm u svojoj Povijesti Bosne, radi se o dinamičnom procesu, nikako monokromatski kako se to želi prikazati", smatra Lujanović.

Dodaje i kako je Andrić povijesno likove smješta u fazu austrougarske aspiracije.

"Od početnog kratkog represivnog tretmana nakon osvajanja, zatim razdoblja popuštanja i suradnje, potom stezanja obruča, uglavnom kao reakcije na šira kretanja u regiji i austrougarske aspiracije. Suvišno je napominjati kako Andrić povijesno svoje likove smješta u treću fazu", tvrdi Lujanović.

Bošnjački nacionalizam vrši egzorcizam nad Andrićem

Nagrađivani hrvatski i bh. književnik i kolumnist portal Dnevnik.ba. Josip Mlakić ističe da iako nije čitao Mahmutćehajićevu knjigu, sluti kako je riječ o novoj–staroj priči bošnjačkog nacionalizma.

"Još nisam imao u rukama knjigu Rusmira Mahmutćehajića, pa sve što kažem treba uzeti s određenom rezervom. Međutim, sudeći po otrcanoj priči s promocije u Mostaru i nekim Mahmutćehajićevim tekstovima s kojima sam se ranije susretao, čini se da se ovdje radi o novoj-staroj priči u kojoj bošnjački nacionalizam, koji je dovodio Andriću u vezu s Karadžićem, Ćosićem, a evo sada, na predstavljanju knjige u Mostaru, i s Miloradom Dodikom, aktualnim bošnjačkim din-dušmaninom, vrši svoj ustaljeni egzorcizam nad Andrićem koji traje već više desetljeća, samo se mijenjaju lica, jedni odlaze, a drugi dolaze. I uvijek po istoj matrici: cijede iz Andrićevih djela rasizam i šovinizam kao Marko Kraljević vodu iz suhe drenovine", rekao je Mlakić.

Mlakić se prisjetio izjave i akademika Muhameda Filipovića koji je za Andrićeva djela rekao kako su “nanijela više štete BiH nego sve vojske koje su njome harale”.

"Treba se prisjetiti jedne izjave od prije desetak godina, čini mi se, akademika Muhameda Filipovića, o Andrićevom djelu ‘koje je nanijelo BiH više štete nego li sve vojske koje su harale njome’. S takvim stavovima je smiješno na nekoj ozbiljnoj razini polemizirati", rekao je Mlakić.

Mlakić tvrdi kako će priča o Andriću kao islamomrscu postati istina jer publika kojoj su takve interpretacije namijenjene i neće čitati Andrića.

"Znači o Andriću se bez rezerve piše kao o nekakvom islamomrscu ili križaru koji je vodio neke svoje iracionalne ratove protiv islama i taj stereotip će, na žalost, na neki način postati ‘istina’, jer ne treba zaboraviti da publika kojoj je ova priča namijenjena u velikom postotku nikada nije čitala Andrića, niti će čitati", mišljenja je Mlakić.

Mlakić je teze da se Andrić ujedinjavanjem katoličke i pravoslavne tradicije doveo u pitanje Bosnu komentirao s „Mašala!“.

"Zanimljivo mi je bilo izlaganje Mirsada Kunića, profesora s tuzlanskog Filozofskog fakulteta, rečenica u kojoj on problematičnim smatra Andrićev negativan odnos prema Bosni i muslimanima i zamjera mu nedostatak moralne odgovornosti. Tvrdi i kako je ujedinjujući pravoslavnu i katoličku tradiciju doveo u pitanje Bosnu. Mašala! Imam osjećaj kako je gospodin Kunić zamijenio Andrića s Miloradom Dodikom, a njegove romane s nedavnom proslavom Dana RS-a po onoj kako su ’svi vlasi isti’. Ili kako bi to rekao jedan Andrićev junak: ‘Ono pas, a ono mu brat’", zaključio je Mlakić.

Pisac nije odgovoran za čitateljev subjektivni doživljaj

Književna kritičarka portala Dnevnik.ba Magdalena Blažević ističe kako čitatelj ima pravo interpretirati književno djelo kako želi ali da pisac nije odgovoran za njegov subjektivni doživljaj.

"U posljednje se vrijeme gotovo pomodno pokušava Andrićevo djelo, najvrijednije što književnost na prostoru bivše Jugoslavije posjeduje, srozati na razinu rasističkog i pljuvačkog teksta", navodi Blažević.

artinfo.ba|preuzeto s portala dnevnik.ba