Miloš Radić, najbolji poznavalac Jurkićevog opusa, za njega je napisao da je najznačajnijij bosanskohercegovački predstavnik "one umjetničke struje moderne umjetnosti, čija su ishodišta simbolizam i secesija". 

Bio je jedan od najplodnijih bosanskohercegovačkih umjetnika – iza njega je ostao veliki opus, a s obzirom na to da je tijekom života uspio prodati veliki broj slika, danas se Jurkićeva djela mogu pronaći u brojnim muzejskim institucijama, samostanskim zbirkama i privatnim kolekcijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Završio je Tehničku školu u Sarajevu. U Zagreb je otišao 1906. godine i postao učenik umjetničke škole kod profesora Čikoš-Sesije i Crnčića. Bio je jedan od prvih učenika novoosnovane Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Krajem školske godine 1907/08. primljen je na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, na kojoj je 1909. završio studije na općem slikarskom odjeljenju, te se posvetio studiju "umjetnosti bosanske povijesti", sa idejom da "ilustrira sve važne povijesne događaje naše domovine od Kulina bana pa do propasti kraljevstva". Taj ciklus nikada nije u potpunosti realiziran i ostao je na razini skica i studija.                   

Od 1911. godine se nastanio u Sarajevu. Te iste godine njegova slika "Bukova šuma u ljeto" izlagana je na proljetnoj izložbi Bečke secesije.

U jesen 1911. godine održao je i prvu samostalnu izložbu na kojoj se predstavio sa više od 350 djela. Izložba je izazvala veliku pažnju medija i javnosti. Sa istom izložbom predstavio se i u Zagrebu i u Beču, a veliki broj slika sa te izložbe bio je rasprodat.

Jurkić je stekao ugled priznatog slikara.

Slijede dvije značajne narudžbe - "Grad Jajce" za Sveučilišnu biblioteku u Zagrebu i "Prvo otvorenje Bosanskohercegovačkog sabora" za glavnu dvoranu nove Saborske palače. Ova druga nikada nije realizirana uslijed rata.

Drugu samostalnu izložbu imao je 1922. godine u Ulrichovom salonu u Zagrebu. Izložio je ciklus od 226 slika pod nazivom "Zima". Namjera mu je bila da pokaže "koje bogatstvo boja i koliko je varijacija u na oko jednostavnoj bjelini zimskoj".

Slijedi novi veliki ciklus "Večeri" na kojem radi do 1934. godine, kada ponovo u Ulrichovom salonu izlaže 128 slika. Nakon ove izložbe povlači se iz javnog likovnog života. U Sarajevu živi povučeno i vrijedno slika.

Sa suprugom Štefom se 1956. godine preselio u Franjevački samostani Gorica u Livnu, gdje je živio do smrti. U Franjevačkoj galeriji i muzeju Gorica čuva se velika i značajna kolekcija Jurkićevih djela.

Uz bosanske i primorske pejzaže, po kojima je Jurkić prepoznatljiv i koji čine najbrojniji dio opusa, slikanje portreta, ilustracija knjiga i časopisa, a posebno religiozne teme činili su značajan dio Jurkićeve produkcije sve dok, zbog oslabljenog vida, nije prestao slikati 1966. godine.

"Visoravan u cvatu" (1914), remek djelo bosanskohercegovačke umjetnosti XX vijeka, najpoznatija je Jurkićeva slika i ujedno najpoznatija slika u kolekciji Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine. Po vlastitom iskazu umjetnika, nastala je na dan kada je stigla vijest o izbijanju Prvog svjetskog rata. Utjehu i spas potražio je u prirodi. Pronašao ih je na Kupreškoj visoravni, kod Malog Molovana, priopćeno je iz Umjetničke galerije BiH.

Izložba će biti otvorena večeras u 20 sati u Umjetničkoj galeriji BiH.

artinfo.ba