FOTO : N1

Nekada su plaćali porez na njih, a danas i da žele da plate, ne bi pronašli dovoljno orguljaša koji bi mogli da sviraju u svim crkvama i katedralama širom Bosne i Hercegovine. Iako su 200 godina prisutne u BiH, nikada nisu doživjele zasluženu popularnost. Malobrojni pijanisti, danas, zato, čuvaju ljubav, i muzikom hrane duše zaljubljenika u kraljicu instrumenata,piše N1.

Zvuk orgulja odveo je ekipu N1 do Kraljeve Sutjeske, gdje se u crkvi sv. Ivana Krstitelja pri Franjevačkom samostanu nalaze najstarije, pozitiv, ili male orgulje u BiH. Najstarije velike orgulje nalaze se u Franjevačkom samostanu u Tolisi.

U Kraljevoj Sutjesci, upravo za najstarijim orguljama čekao ih je profesor na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu Bartolomej Stanković.

“Odsvirao sam Vam ričerkar Franje Bosanca, za njega se smatra da je najstariji kompozitor sa područja BiH. Kao franjevac Bosne Srebrene radio u tadašnjoj Mletačkoj republici. Smatra se jednim od utemeljitelja instrumentalne glazbe. Rođen je 200 godina prije Bacha, napisao je preko 150 ričerkara, a ja sam odsvirao jednu transkripciju za orgulje”, priča ovaj profesor.

Orgulje su u Kraljevu Sutjesku stigle prije 156 godina. Napravljene su u orguljarskoj radionici Šandor u Budimpešti. Danima su putovale do Kraljeve Sutjeske, a na tom putu su pojedina svirala oštećena, što se i danas vidi. Najstarije sačuvane velike orgulje nalaze se u Tolisi.

“Imamo informaciju da je početkom 19 vijeka, fojnički samostan nabavio orgulje koje su u tadašnje vrijeme zasmetale islamskim službenicima, tada je nastao veliki problem, da kaurska muzika, kako je zapisano, smeta u obavljanju religijskih potreba u islamu. I onda su fratri plaćali veliki porez da bi mogli svirati na orguljama”, kazao je Stanković.

Orgulje imaju jedan manual, i tek nekoliko registara kojima se bira ton, za razliku od velikih orgulja koje se nalaze na koru. One su iz zagrebačke tvornice Heferer stigle ovdje početkom 20 vijeka, tridesetak godina nakon prvih. I one, kao i male pozitiv orgulje, imaju mehaničko upumpavanje zraka u cijevi, ali i dograđeni električni sustav koji omogućava sviranje bez pomoćnika.

Bartolomej pojašnjava da je orgulje ranije bilo moguće svirati isključivo paralelno sa mehaničkim upumpavanjem zraka. U slučaju malih orgulja, to se radilo ručno.

“One su restaurirane, a kutiju za električno upumpavanje zraka nabavio je fra Marijan Petričević. Ona je omogućila da možemo svirati bez pomagača”, pojasnio je sugovornik pokazujući na kutiju koja se nalazi tik do orgulja.

foto : N1

U BiH nema školovanih orguljaša

Orgulje se u BiH skoro uvijek nalaze u katoličkim crkvama i katedralama, a koriste se uglavnom za potrebe mise. Broj orguljaša može se izbrojati na prste. A onih koji su profesionalni orguljaši praktično nema. Ipak, nade ima, jedna od njih je Dario Vučić, još jedan profesor i pijanist, samo na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. On je u vrijeme snimanja priče, sa dvojicom kolega komponirao za orgulje u crkvi Presvetog trojstva na Dolac Malti.

“To je krenulo kada sam bio dječak, u tijeku rata, kada je jedan, sada moj kolega Mario Andrić otišao na studije u Beč. Ja sam tada pjevao u Zboru mladih u Katedrali, svirali smo laganu muziku, sintisajzere, trube. Kada je Mario otišao u Beč, postavilo se pitanje tko će svirati u periodima kada se u crkvi sviraju samo orgulje. Ja sam bio najškolovaniji, tada sam bio šesti glazbene, osmi osnovne”, priča kroz osmjeh Dario.

Pojasnio  je i razliku između orguljara i orguljaša, orguljar kaže popravlja i pravi, a orguljaš svira. Dodaje i da orguljara u BiH nema, te da je za potrebu popravki ili montaže orgulja potrebno zvati brojeve u Hrvatskoj ili Sloveniji.

“Koliko znam, nema ni orguljaša u BiH koji su školovani, nas pet, šest, svira orgulje, manje koncerte poslije misa, sviramo orgulje za veće blagdane, ali profesionalnih orguljaša koji prave veće koncerte i koji se brave orguljskom pedagogijom nema”, rekao je sugovornik N1.

Vučić pojašnjava da je Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu u jednom periodu omogućila studentima da kao predmet izučavaju i orgulje.

“Svi smo mislili da će to biti studenti koji sviraju pri crkvi, ili žele svirati u crkvi, međutim prijavili su se i studenti drugih religija, oni koji uopće ne vjeruju, ali i studenti koji nemaju predznanje klavira”, priča Vučić.

Dodaje, da je prva generacija bila sjajna, te da su studenti organizirali i koncert, vjerovatno prvi na gradskom groblju Bare. Inače, pored akademije, Bare su jedno od rijetkih mjesta van crkava i katedrala koje posjeduju orgulje.

Kosovski fratri naručili orgulje, samo da budu veće od livanjskih

Novi zrak u orguljarstvo BiH udahnule nove orgulje u livanjskom samostanu na Gorici. U sklopu renoviranja crkve, kupljene su nove orgulje, i to najveće u BiH. Impozantne, sa tri manuala i 41 registar.

“Kada smo vidjeli kako to sve lijepo sjeda, i likovni kritičari koji nas prate, oni su nam davali prijedloge i sugestije, dali su nam prijedlog da nabavimo orgulje za crkveni hor. Nismo znali da su najveće, išli smo na to da se to estetski dogodi, ali kada smo čuli da su najveće ne mogu reći da nam nije drago”, priča fra Marko Ešegović, gvardijan franjevačkog samostana na Gorici u Livnu.

Orgulje danas jesu najveće u Bosni i Hercegovini, ali ne i na Balkanu, iako su jedno vrijeme i to bile.

“Sada više nisu, jer su kod istog orguljara radili Biskupija prištinska, i kada su oni čuli, mislim da je to istina, otišli su kod Škrabla i rekli da naše imaju 41 registar, rekli su e mi ćemo malo veće”, priča nam fra Marko Ešegović.

Iako su orgulje impozantne, u Livnu ne postoji niti jedan profesionalni orguljaš. Čast da ih svira pripala je Iliriji Trboglav Popović, nastavnici glazbenog koja dobro poznaje klavir.

“Kao što se za automobil kaže da ima svu opremu, to se može reći i za ove orgulje”, rekla je Ilirija Trboglav Popović.

Za Iliriju koja je ranije svirala na električnim, malim orguljama u manjim crkvama, iskustvo sviranja na ovakvom instrumentu je nezamjenjivo.

“Zvuk je prebogat, taj 41 registar daje takve mogućnosti kombiniranja da je to nešto veličanstveno”, priča Ilirija za N1.

Više od 200 godine zvuk orgulja može se čuti u BiH. Iako se smatraju kraljicom instrumenata, orguljarstvo u muzičkom životu zemlje nikada nije zaživjelo.

artinfo.ba