Franjevačka klasična gimnazija u Visokom obrazovno je mjesto za učenike iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost
U školskim klupama sjede muslimani, kršćani i ateisti, a osim što skupa usvajaju znanja, zajedno i žive jer gimnazija ima i konvikt.
"U našoj gimnaziji porijeklo nije bitno. Nama su dobrodošli svi koji žele dobro obrazovanje. Cilj nam je da naši učenici steknu dobar ljudski i građanski odgoj, da ne budu fanatici, nacionalisti i da ne smatraju sebe boljima od drugih", ističe u razgovoru za Fenu profesor te gimnazije fra Ivan Nujić.
Franjevačka klasična gimnazija jedna je od najstarijih u BiH, a fra Ivan navodi da su je razna dešavanja pratila od osnivanja 1882. godine u Kreševu, odakle je ubrzo preselila u Guču Goru kod Travnika, a 1900. godine u Visoko. No, naglašava, dva su datuma jako značajna - kada je otvoren konvikt, dom za đake, 1928. godine i kada je 2007. godine otvorena za sve učenike i učenice. Od početka svog djelovanja ta škola je bila otvorena za sve dječake, s obzirom na to da su škole u to vrijeme bile isključivo muške ili ženske. Već tada su pored sjemeništaraca, franjevačkih pitomaca, školu pohađali i drugi dječaci. Dolazili su katolici, pravoslavci, muslimani, Jevreji, protestanti, svi koji su htjeli učiti.
"Od 2007. godine naša gimnazija ponovo je otvorila vrata za vanjske đake, bez obzira hoće li biti fratri ili ne. Na to smo najviše ponosni. Sretni smo da danas imamo 160 učenika, od kojih 97 živi kod nas, u konviktu", rekao je fra Ivan.
Godina kada je izgrađen konvikt, kako navodi, jedna je od najvažnijih u povijesti Franjevačke klasične gimnazije jer su je mogli pohađati, i učenici iz udaljenih mjesta.
"Nažalost, sve je to stalo početkom Drugog svjetskog rata. Tada su partizani oduzeli konvikt i pretvorili ga u kasarnu. U ljeto 1945. godine fratri više nisu bili vlasnici konvikta, a godinu kasnije zatvorena je i gimnazija. Nastava nije bila dozvoljena", dodaje fra Ivan Nujić.
Dozvolu je ponovo dobila 1947. godine, ali su je mogli pohađati samo budući fratri. Nije se više ni zvala gimnazija, nego franjevačko sjemenište.
"Nije čak ni smatrana školom nego ustanovom za odgoj i obrazovanje vjerskih službenika. S diplomom takve gimnazije se nije moglo upisati na fakultet u BiH ili Hrvatskoj", pojašnjava fra Ivan.
Naziv joj je vraćen 1967. godine na zahtjev tadašnjeg direktora, fra Ignacija Gavrana. Vraćeno je ime, ali je nastavila raditi s istim programom.
"Radila je sve do 1992. kada su JNA i rezervisti, smješteni u konviktu, uperili oružje u naše školske učionice, udaljene od njih jedva 30 metara. Bili su prijetnja našoj sigurnosti, pa su fratri i svi učenici iselili odmah, otišli su prema Dalmaciji, i u jesen 1992. godine organizirali nastavu u mjestu Baška Voda kod Makarske, gdje je gimnazija bila do proljeća 1996. godine", podsjeća fra Ivan.
Ističe da gimnazija u proteklom ratu nije izgubila nijednu školsku godinu, a nastava je u Visokom nastavljena u drugom polugodištu, 1996. godine.
"Od 2007. godine, konačno, naša gimnazija ponovo je otvorila vrata za vanjske đake, bez obzira hoće li biti fratri ili ne. Na to smo jako ponosni", poručuje profesor te gimnazije fra Ivan Nujić u razgovoru za Fenu.
im|artinfo.ba
