Nagrađen Stanićev roman "Bili su k'o braća"
U tradicionalnoj anketi 50 regionalnih i lokalnih TV stanica u Srbiji, koje emitiraju zabavno-edukativnu emisiju "Pod sjajem zvijezda" - u okviru koje se dodjeljuje nagrada za najuspješnije, najomiljenije i najpopularnije ličnosti kulturnog i javnog života - roman kreševskog pisca Ante Stanića "Bili su k'o braća" u izdanju beogradske izdavačke kuće "ARTE" proglašen je za najuspješniji roman godine, piše portal Oslobodjenje.ba.
Tri prijatelja
Stanićeva knjiga "Bili su k'o braća" prati priču tri prijatelja, Ivana, Dragana i Jasmina, u tri vremenske dimenzije. Prva je ona koja se odnosi na njihovu mladost, zajedničko odrastanje i sarajevsko studiranje u razdoblju Jugoslavije. Druga se tiče ratnog perioda u kojem se prijateljske veze nasilnim putem kidaju, a nekad nerazdvojni prijatelji pod utjecajem etničkih sukoba odlaze svako na svoju stranu. A potom spas iz pakla rata pokušavaju pronaći odlazeći u inozemstvo. Dok je treća dimenzija ove priče usmjerena na postratni period, gdje se ponovo, nakon nebrojnih rana i stradanja, prijatelji u jednoj simboličkoj, ali i stvarnoj ljubavnoj razini, ponovo spajaju. To spajanje podrazumijeva odluku o vraćanju u vlastitu zemlju, jer je teret izgnanstva toliko snažan da egzistiranje veoma često prerasta u neizdrživost.
Prateći gotovo višedecenijsku životnu priču tri svoja lika Stanić u ovoj knjizi traga za prostorima u kojima je prijateljska pružena ruka, bez obzira na strahote koje su prijatelje razdvajale, ipak uvijek ostala pružena. Potičući na taj način onu dobro znanu tezu da čovjek, ukoliko je čovjek, uvijek i ostaje čovjek. Preciznije govoreći, prava i istinska prijateljstva, pa i u specifičnim uvjetima etničkih mikstura kakve naše ovdašnje i jesu, uvijek ostaju čvrsta. U tome ni vjerska, ni etnička, niti bilo koja druga identitetska trvenja ne mogu uzeti primat. Jer prijateljstvo, ako ima svoju snagu, prevazilazi i nadilazi sve prepreke koje su mu se na putu ispriječile. Prijateljstvo u tom pogledu jeste prije svega ljubav, koju čovjek mora njegovati, da bi je mogao dati drugome. Riječ je, dakle, o pronalasku drugoga u sebi, u prepoznavanju čovjeka sa druge strane. U traganju za takvim osjećajima, ali i istražujući one neobjašnjive rukavce našeg postojanja, Stanić u ovoj svojoj knjizi podiže svojevrstan monument spoznavanju i razumijevanju drugog.
artinfo.ba, preneseno sa portala Oslobodjenje.ba
