"Još kao mladom folklorašu probudila se u meni ljubav prema tradicijskoj odjeći, narodnim običajima i svemu što sam mogao povezati s tradicijom. Jedan od odlazaka u Muzej franjevačkog samostana sv. Katarine u Kreševu potaknuo me da počnem prikupljati nošnje kreševskoga kraja. Slušao sam živopisno opisivanje kustosa fra Ivice Korčanina, njegove priče i detalje koje je iznosio o toj nošnji.

Shvatio sam da zapravo vrlo malo znam o tome i da je moja slika o njoj sasvim drugačija. Toga dana rodila se zamisao da se angažiranije počnem time baviti.

Skupljao sam dijelove nošnje, tražio stare obiteljske fotografije i prikupljao mnogo podataka o načinu odijevanja naših predaka. Iako je uvriježeno mišljenje da se od tradicijske nošnje ne može prikupiti gotovo ništa, posebno muške gradske odjeće, iznenadio sam se. Ipak je bilo vrijednih žitelja Kreševa koji su uspjeli sačuvati svoje tradicijsko ruho od zaborava. Uvidjevši moju ljubav prema takvom ruhu i želeći da se ono i dalje prikazuje i njeguje, poklonili su mi neke predmete, a druge sam otkupljivao. Bio sam fasciniran skladom i profinjenošću te nošnje, elegancijom koju su imali ljudi koji su je nosili. Zanimljivo mi je bilo pratiti promjene u odijevanju kreševskoga pučanstva tijekom prošlosti, u vrijeme raznih vlasti i zakonskih regulativa kojima je ta nošnja bila podvrgnuta. Moj daljnji rad i istraživanja potaknuo je Josip Forjan, ravnatelj Posudionice i radionice narodnih nošnji u Zagrebu. Uz njegove smjernice počeo sam detaljnije istraživati kreševsku nošnju i pisati o njoj. Knjiga je rezultat mojih dosadašnjih istraživanja na terenu, prikupljanja podataka dostupnih iz literature, proučavanja starih obiteljskih i dokumentarnih fotografija koje su izradili putopisci, ali i primjeraka nošnji pohranjenih u muzejima i raznim zbirkama te primjeraka koje sam nalazio na terenu. Neizostavan doprinos mojem radu dali su brojni kazivači, žitelji Kreševa i okolice, koji su, kao odlični poznavatelji svojega zavičaja i narodnog života, opisivali pojedine odjevne predmete. Knjiga je sinteza onoga što sam uspio saznati o tradicijskom odijevanju u Kreševu i okolici. Kultura, tradicija, pa i nošnja, dinamične su kategorije i brzo se mijenjaju. Neki odjevni predmeti ulazili su u uporabu i brzo nestajali, a neki su preživjeli stoljeća. Mnogi su potpuno zaboravljeni, a neki definirani i klasificirani na pogrešan način. Jedan od razloga za to je, pretpostavljam, upravo činjenica da pojedini dijelovi tradicijskog odijevanja odavno nisu u upotrebi, da su u nekom trenutku upotrijebljeni drugačiji nazivi za njih ili da su pomiješani sa sličnim odjevnim predmetima. Tako pogrešno definirani, prenosili su se na buduće naraštaje i danas ih prepoznajemo pod pogrešnim nazivima.

U razgovoru s kazivačima stekao sam dojam da se pomalo stide svojega tradicijskog ruha, posebice odjevnih predmeta sa snažnim orijentalnim utjecajem, poput dimija i fesa. Ne poznajući i ne sjećajući se odijevanja u prethodnim razdobljima, rezolutno su odbacivali da se to ikad nosilo u njihovu kraju. Posebice se to odnosi na muško građansko odijelo s kraja 19. i početka 20. stoljeća u stilu a la turca. Kao folklorašu, želja mi je da ova knjiga bude od pomoći folklornim skupinama i svim zaljubljenicima u tradicijsko odijevanje kako bi pri rekonstrukcijama i scenskim folklornim uporabama izbjegli zamke unificiranosti. Tome će pridonijeti opisan redoslijed odijevanja ženskog i muškog tradicijskog ruha te krojevi tradicijskih odjevnih predmeta koji se mogu pronaći u ovoj publikaciji.

Nadam se da će knjiga evocirati lijepe uspomene svim Kreševljacima koji su nekoć nosili tradicijsko ruho, koji ga danas odijevaju u posebnim prilikama i koji će ga, vjerujem, sačuvati za buduća pokoljenja. Knjigom im želim pokazati svu ljepotu tradicijskog ruha na koju moramo biti ponosni; ne bismo ga se nikad trebali stidjeti. Za sve ono što sam izostavio zbog nedostatka podataka, nemogućnosti kazivača da mi prenesu svoja sjećanja o tradicijskoj odjeći iz Kreševa, ostavljam nepregledne mogućnosti da se o toj temi i dalje istražuje i piše.

Z A K L J U Č A K

Knjigom "Tradicijsko odijevanje Hrvata u Kreševu i okolici“ želio sam prikazati bogatstvo odijevanja i ukrašavanja u tom kraju. Opisivao sam promjene u tradicijskom odijevanju kroz različita povijesna razdoblja. Detaljnim opisima pojedinačnih odjevnih predmeta pokušao sam cjelovito prikazati odijevanje Kreševljaka u gradskoj i seoskoj sredini. U radu sam uvelike primjenjivao saznanja do kojih su došli autori Augustin Kristić i Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić. Oni su dali važan doprinos toj temi nabrajanjem odjevnih predmeta koji su se nosili u kreševskome kraju, ali nažalost bez detaljnijih opisa. Neke odjevne predmete su sasvim izostavili, a neke tek spomenuli. Na temelju živopisnih opisa žitelja kreševskoga kraja, proučavanja literature, raznih fotografija i druge povijesne građe, pokušao sam „sklopiti mozaik“ tradicijskog odijevanja u tome kraju te na jednom mjestu objediniti sve njegove specifičnosti. Promjene u tradicijskom odijevanju pratio sam u rasponu od stotinu pedeset godina, tijekom kojih je ono pretrpjelo velike promjene. Promjene su bile brže u gradu, gdje tradicijsko odijevanje iščezava već između dvaju svjetskih ratova. Selo je, kao nosilac narodnog života, sačuvalo tradicijsko odijevanje znatno dulje, preuzimajući ono što je grad već u većoj mjeri izobičajio, oblikujući ga i prilagođavajući svakodnevnoj upotrebi. Pojedini dijelovi narodne nošnje bili su nošeni sve do devedesetih godina prošloga stoljeća. Rjeđe se mogla vidjeti poneka starija žena koja je još uvijek nosila dimije, koje bi kombinirala s modernijom bluzom. Nošnja se kao obiteljsko blago prenosila s majke na kćer u nasljedstvo. To je dio tradicije, ali i način da se nošnja sačuva, što nije bio slučaj s muškom nošnjom. Nošnja lagano izumire, posebno dijelovi koji su zbog vremena bili skloniji habanju. Međutim, posebno raduje činjenica da se i dandanas može vidjeti neka žena odjevena u narodnu nošnju prilikom većih „godovina“, odnosno svetkovina.

Folklorna društva za scensku se primjenu koriste uglavnom replikama nošnji; stoga je nošnja upravo u toj primjeni pretrpjela brojne izmjene. Često se zbog lakšeg izvođenja koreografija izostavljaju neki dijelovi nošnje. Nažalost, pribjegava se i pojednostavnjivanju i u ukrašavanju narodne nošnje; upotrebljavaju se neadekvatni materijali i pozamenterijski ukrasi. Još jedna negativna karakteristika je unificiranost kulturno-umjetničkih društava. Bilo bi poželjno da se prikažu različiti gornji ženski i muški haljetci, kako bi se na sceni prikazala slika što vjernija onoj u stvarnom životu. Uz nacrte krojeva koji su priloženi u knjizi, moguće je rekonstruirati nošnju koja se nosila u Kreševu i okolici s kraja 19. i početkom 20. stoljeća. Na taj način, vjerujem, ona može živjeti još dugo u izmijenjenom kontekstu i s novim materijalima, što će biti na korist svim Kreševljacima i ljudima koji na bilo koji način žele istraživati i primjenjivati nošnju.

Naposljetku, želja mi je da ova knjiga probudi ponos u žiteljima Kreševa i okolice, kako bi uvidjeli svu ljepotu tradicijskog odijevanja svojih predaka te da je se ni u kojem trenutku ne stide. Zatiranjem tradicijskog odijevanja i njegove raznolikosti u različitim vremenima nestao bi i važan aspekt našega identiteta", piše o svojoj knjizi autor Dario Puljić,prenosi glashrvatske.hrt.hr.

artinfo.ba