SVJETSKI DAN POEZIJE

Anka Topić

Osim što danas obilježavamo prvi dan proljeća, Dan osoba s Down sindrorom, 21. ožujka je i Svjetski dan poezije.

Malo je poznato da je prva žena u Bosni Hercgovini, koja je objavila zbirku poezije, bila Anka Topić i da je veći dio svog života provela u Vitezu gdje je djelovala kao učiteljica.

Anka Topić rođena je 4. lipnja 1881. u Žepču. Od  sredine tridesetih godina prošloga stoljeće živjela je u Vitezu, gdje je i umrla 15. svibnja 1955. Autorica je prve knjige poezije (1908. ) u Bosni i Hercegovini koju je objavila žena.

Dolaskom partizana u Vitez, krajem listopada 1944., oduzeta joj je kuća, a ona je izmještena u jednu od pomoćnih zgrada svoga doma. Inače, njezina kuća (naselje Rijeka) i okućnica, cvjetni vrt s ukrasnim drvećem, bili su najljepši kutak u tadašnjem Vitezu.

Anka Topić bila je članica HKD Napredak od njegovog osnivanja, čak je napisala i pjesmu u povodu izgradnje zgrade HKD Napredak u Sarajevu.

Napretkova podružnica u Vitezu svojevremeno je izdala i reprint izdanje njene prve zbirke pjesama Izgubljena zvijezda. Osim toga, viteški Napredak organizator je manifestacije i nagradnog natječaja za mlade pjesnikinje koji nosi naziv Anka Topić. Donosimo njezinu pjesmu Prognanik:

Prognanik

On je! – On je!  jao on je!

Jadna majko, što ga progna?

Što učini tebi dijete,

Da raskinu spone svete,

Spone sreće, spone raja,

Što mu ne daš zagrljaja? –

On je! – On je!  jao on je!

Koji ‘no se patnjom pati

i na pragu tuđem moli:

Ovdje kruha, tamo soli,

A tuđin ga mračno gleda,

Te nit kore njemu ne da.

On je! – On je!  jao on je!

Koji tuđu zemlju ruje,

Kojeg tuđe sunce grije,

A ogrijan ipak nije,

Jer ga zima goni, tjera

U ledište s njime smjera – – –

On je! – On je!  jao on je!

Koji suza more proli

U tuđini, uz tuđega,

Prezirući svagdje njega,

Njega sina, – tvoga sina,

Ta ti si mu – otadžbina!

On je! – On je!  jao on je!

Kojemu se srce sledi,

i uzdah se zadnji vinu

U beskrajnu gor visinu:

Otadžbino, majko moja,

Nevin mrijem,  bez pokoja.

On je! – On je!  jao on je!

Koji leži osamljeno

Pod kamenom tuđe ruke,

Pod crnilom strašne muke;

U tuđini, sred tuđega

On prognanik – prognanoga –

Iz knjige "Izgubljena zvijezda" 1908.

Notra.ba

 

ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
SVJETSKI DAN POEZIJE

Anka Topić

Osim što danas obilježavamo prvi dan proljeća, Dan osoba s Down sindrorom, 21. ožujka je i Svjetski dan poezije.

Malo je poznato da je prva žena u Bosni Hercgovini, koja je objavila zbirku poezije, bila Anka Topić i da je veći dio svog života provela u Vitezu gdje je djelovala kao učiteljica.

Anka Topić rođena je 4. lipnja 1881. u Žepču. Od  sredine tridesetih godina prošloga stoljeće živjela je u Vitezu, gdje je i umrla 15. svibnja 1955. Autorica je prve knjige poezije (1908. ) u Bosni i Hercegovini koju je objavila žena.

Dolaskom partizana u Vitez, krajem listopada 1944., oduzeta joj je kuća, a ona je izmještena u jednu od pomoćnih zgrada svoga doma. Inače, njezina kuća (naselje Rijeka) i okućnica, cvjetni vrt s ukrasnim drvećem, bili su najljepši kutak u tadašnjem Vitezu.

Anka Topić bila je članica HKD Napredak od njegovog osnivanja, čak je napisala i pjesmu u povodu izgradnje zgrade HKD Napredak u Sarajevu.

Napretkova podružnica u Vitezu svojevremeno je izdala i reprint izdanje njene prve zbirke pjesama Izgubljena zvijezda. Osim toga, viteški Napredak organizator je manifestacije i nagradnog natječaja za mlade pjesnikinje koji nosi naziv Anka Topić. Donosimo njezinu pjesmu Prognanik:

Prognanik

On je! – On je!  jao on je!

Jadna majko, što ga progna?

Što učini tebi dijete,

Da raskinu spone svete,

Spone sreće, spone raja,

Što mu ne daš zagrljaja? –

On je! – On je!  jao on je!

Koji ‘no se patnjom pati

i na pragu tuđem moli:

Ovdje kruha, tamo soli,

A tuđin ga mračno gleda,

Te nit kore njemu ne da.

On je! – On je!  jao on je!

Koji tuđu zemlju ruje,

Kojeg tuđe sunce grije,

A ogrijan ipak nije,

Jer ga zima goni, tjera

U ledište s njime smjera – – –

On je! – On je!  jao on je!

Koji suza more proli

U tuđini, uz tuđega,

Prezirući svagdje njega,

Njega sina, – tvoga sina,

Ta ti si mu – otadžbina!

On je! – On je!  jao on je!

Kojemu se srce sledi,

i uzdah se zadnji vinu

U beskrajnu gor visinu:

Otadžbino, majko moja,

Nevin mrijem,  bez pokoja.

On je! – On je!  jao on je!

Koji leži osamljeno

Pod kamenom tuđe ruke,

Pod crnilom strašne muke;

U tuđini, sred tuđega

On prognanik – prognanoga –

Iz knjige "Izgubljena zvijezda" 1908.

Notra.ba

 

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2022 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17