U Travniku je nedavno za javnost ponovno otvoren Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića s novoosmišljenim i izgrađenim višenamjenskim prostorom nazvanim Ex Ponto, prema ranom djelu Ive Andrića. Jedan od autora projekta je i arhitekt Josip Ledić iz Travnika široj javnosti poznat po djelima sakralne arhitekture u BiH.
NOVO RUHO KUĆE U KOJOJ JE ROĐEN GOSPODAR PRIČE
Do obnove Andrićeve rodne kuće kojom inače rukovode vrijedni i agilni djelatnici Zavičajnog muzeja Travnik došlo je zahvaljujući Snježani Köpruner, direktorici Tvornice mašina, bosansko-njemačke tvrtke iz Slimena kod Travnika koja je u najvećoj mjeri financirala i potaknula projekt.
Obnova Rodne kuće Ive Andrića trajala je oko godinu dana, ali je proces planiranja i razmišljanja o prostoru trajao znatno duže.
“Riječ o jako zahtjevnoj lokaciji koja je važna ne samo Travničanima, nego i široj regiji i memoriji koju nosimo uz nju. Investitor je odlučio uključiti našeg renomiranog arhitekta Amira Vuka Zeca koji je na radost svih nas to prihvatio i stao na čelo tima sa mnom i mojim uredom“, izjavio je Josip Ledić za Dnevnik.ba.
Razvoj ideje, promišljanje o prostoru i tome kako bi trebao izgledati, za što ga sve treba pripremiti, otkriva Ledić, često je mijenjan dok nije dobio današnji izgled i funkciju.
“Tražila su se takva rješenja da bismo izvukli maksimum u funkcionalnom smislu iz lokacije, ali i da, kada je arhitektonsko rješenje u pitanju, da se nova struktura što bolje uklopi u postojeći objekt muzeja Andrićke, kako je mi zovemo“, rekao je Ledić.
Tek kada su krenuli u pripremne radove, shvatili su, priznaje, koliko ih velika intervencija na objektu čeka.
“U jednom trenutku kompletna unutrašnjost objekta stajala je na metalnim podupiračima, kao i drvene verande. Razlog je bila propala drvena nosiva konstrukcija koja se sada u potpunosti izmijenjena. Gljivice i insekti su uništili drvo na katu što tehnički nije bilo moguće izmijeniti, odlučili smo u objekt pustiti plin i izvršiti proces defumigacije i deinstekizacije“, objašnjava.
Tako su nastale, sada kultne fotografije Andrićeve kuće 'odjevene' u najlon koje su podsjetila na instalaciju Christo, slavnog bugarskog umjetnika Vladimirova Javacheffa.
Rekonstrukcija je podrazumijevana izmjenu kompletnog prizemlja i dvorište, a muzejski je dio ostao netaknut.
“Bila je to svojevrsna urbanistička intervencija jer smo staro dvorište srušili i uklonili. Dotrajale, poluurušene zidove koji su nepravilno 'pobjegli' iz geometrije i ušli u bočnu prometnicu s istočne strane smo srušili, a gradnjom novih ispravili geometriju samog dvorišta. Dobili smo prohodnu cestovnu i pješačku komunikaciju oko samog dvorišta i objekta“, istaknuo je Ledić.
OTVORENO DVORIŠTE U KAMENU PUNO PRIRODNOG SVJETLA
Unutar dvorišta, odnosno avlije, izgrađena je potpuno nova cjelina i to tako da se vidi dualnost suvremenog i zatečenog i u arhitekturi, interijeru i funkciji.
“Stvorili smo dvorište – avliju koja je otvorena, malu avliju na ulazu i veliku u srcu koja je sada mjesto susreta i gdje se osjeća tradicionalni bosanski štih. Sada kada se boravi u objektu, teško je reći što je vani, a što unutra, jer se prostori preko rasklopivih staklenih stijena lijepo prelamaju i u svakom kutku objekta, imate osjećaj da sjedite u dvorištu“, objašnjava.
Projektni zadatak investitora, odnosno, gospođa Snježane Köpruner i Fatime Maslić, bio je da u novoprojektiranim prostorima, uz ugostiteljski dio koji jamči samoodrživost, bude i multifunkcionalni prostor za različite kulturne sadržaje poput promocija knjiga, izložbi, koncerata.
MULTIFUNKCIONALNI PROSTOR ZA IZLOŽBE, KONCERTE, PREDSTAVLJANJA KNJIGA
“Restoranski dio funkcionira u novoizgrađenom dijelu i on je fiksan, a manji barski je smješten ispod galerije, odnosno, verande. Prostor u kojem će biti suvenirnica 'Dram radosti' na je transformiran i sadrži scenu gdje bi se u zimskim mjesecima mogli održavati performansi, predstavljanja knjiga, a u srcu objekta je ljetna scena za veće događaje“, rekao je.
Interijer i estetiku, uz arhitektonske studije Ledić i Zec, potpisuje i Dejan Pranjković, akademski kipar iz Travnika kroz čije su radove Andrić i njegovo djelo aktualizirani.
INTERIJER U DUHU POP-ARTA S NASLOVNICAMA ANDRIĆEVIH ROMANA, CITATA, FOTOGRAFIJA
“Kroz Pranjkovićeve instalacije pop-arta gdje Andrića smještamo u novi, suvremeni okvir, naslovnice svjetskih izdanja njegovih djela uz umjetničku doradu. Korišteni su suvremeni materijali i tehnike ispisa na metalnim prohrđalim limovima, staklu, a na kojima su Andrićevi rukopisi, citati iz njegovih djela“, rekao je.
U tom su kontekstu, bili važni znanje i pomoć Enesa Škrge, inače kustosa Muzeja, koji je istraživao arhiv i pomogao im, dodaje Ledić, da dobiju kvalitetne materijale iskoristive u samom interijeru poput fotografija Andrića s Miroslavom Krležom, Brankom Ćopićem, Titom.
Očekivanja i pritisak javnosti, priznaje Ledić, bili su od početka veliki.
“Nije bilo svejedno slušati komentara kako rušimo Andrićevu rodnu kuću. Imali smo pritisak kojeg sami sebi 'stvorimo' jer znamo da rekonstruiramo jedan tako važan objekt, i ne samo za BiH, nego Europu. Razumljivo je donekle što su Travničani mislili da rušimo Andrićku, nisu znali što se događa, a mi nismo mogli izići s konkretnim projektom jer se neprestano, u hodu, mijenjao“, rekao je Ledić.
Nakon što je Rodna kuća Ive Andrića nedavno ponovno otvorena, Ledić vjeruje da svi imaju razloga biti ponosni.
“Vjerujem da smo našim sugrađanima stvorili ambijent u koji će rado dolaziti, konzumirati i kulturne i gastronomske sadržaje malo drukčijeg tipa nego što smo to do sada imali u gradu“, zaključio je Josip Ledić za Dnevnik.ba.
Dnevnik.ba/Gloria Lujanović
