Općina Kiseljak obiluje stećcima, koji su prava kulturna baština ovih krajeva.
Preko puta Osnovne škole " Kiseljak" (preko puta nekadašnjeg Partizanskog groblja, na kojem se danas nalazi kosturnica i izvorni spomenik koji je i prije stajao u groblju) nalazi se relativno velika srednjovjekovna nekropola stećaka. U spisima je nazivana "Kiseljak".
Arheolog Vejsil Ćurčić o ovom groblju prvi je zabilježio podatke 1944, ukazujući na jedan ukrašeni stećak s motivom nadžaka (oružje nalik sjekiri). No, demantirao ga je Đuro Basler koji je prilično sigurno obrazložio kako su to oružje donijele Osmanlije te kako njegove prikaze prvo susrećemo na nišanima.
Pavao Anđelić je također u svojim radovima ukazivao na značaj ovog groblja. Navodio je kako tu ima sarkofaga, sanduka i ploča, a posebno su ga impresionirala dva ornamentirana motivima djedovskog štapa i svastike.
Šefik Bešlagić u svojoj studiji Stećci centralne Bosne bilježi kako nekropola ima 99 stećaka, i to 88 u obliku sanduka, 6 u obliku sljemenjaka i 5 u obliku ploča.Također, ističe kako su dobro obrađeni, ali i djelomično oštećeni.
81 primjerak je u pravcu Z - I, a 18 S - J.
Uočio je pet ornamentiranih , a osim navedenih motiva vidio je čaše, štita i kruga koji je simbolizirao sunce. Motiv djedovskog štapa je prepoznao kao čekić. Tako se razvila polemika je li ispod sahranjen klesar ili svećenik.
Danas, ovaj lokalitet daje dosta drukčiji dojam nego što je navedeno u literaturi. Ponovna prebrojavanja pokazuju da je tu 70 stećaka, rađenih od krečnjaka i konglomerata.Nedostaje oko 30 posto stećaka u odnosu na ranija razdoblja. Dio stećaka je uništen zbog infrastrukture i puta koji je probijen kroz samo nalazište.
Ova nekropola je imala veliki značaj na području srednjovjekovne župe Lepenica, a čini se i kao najveća u općini. Od ornamentiranih nadgrobnih spomenika, ostala su 3 od 5, s motivom djedovskog štapa, štita i kruga, preostala dva više nisu na ovom lokalitetu.
Preko puta parka nalazi se SŠ "Ivan Goran Kovačić", u čijem dvorištu leže tri stećka, to jest dva sljemenjaka i jedan sandučar, a jedan od njih je jako oštećen. Navodno su ovdje dopremljeni iz sela Ivica. Navodno su i na izvornoj lokaciji zbog infrastrukturnih radova pomjerani.
Njihova dislokacija pred školu može se ocijeniti kao svrsishodna, a najveće zasluge pripadaju Ivi Miri Joviću.
Izvor : Nekropole srednjovjekovne župe Lepenice ( Marjan Drmač i Nikolina Marjanović), 2019.