Nakon Uskrsa projekt Hrvatsko proljeće središnje Bosne nastavio se ovog vikenda, te u okviru istoga u petak je, 11. travnja u domu kulture u Žepču održana predstava Šmizle koju je izvelo Gradsko kazalište mladih iz Viteza.
Nakon Uskrsa projekt Hrvatsko proljeće središnje Bosne nastavio se ovog vikenda, te u okviru istoga u petak je, 11. travnja u domu kulture u Žepču održana predstava Šmizle koju je izvelo Gradsko kazalište mladih iz Viteza.
Nakon Žepča, u Novom Travniku, u Zavičajnoj zbirci Baština, održana je i likovna izložba širokobriješkog akad.slikara, Tomislava Zovke.
Izložba nosi naziv „ Globalna silikonizacija“ , te nakon Zagreba, Sarajeva i Širokog Brijega, priliku za upoznavanje sa Zovkinim radovima imali su i Novotravničani.
U programu su, osim autora, sudjelovali i učenici Srednje glazbene škole Jakova Gotovca, te Nikola Lovrinović ........
Zovko je magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2012. godine u klasi redovnog profesora Ante Kajinića. Trenutno je na doktorskom studiju Ars sacra na istoimenoj akademiji pod mentorstvom profesora Antuna Borisa Švaljeka. Do sada je sudjelovao na više od dvadeset skupnih izložbi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Švicarskoj, te priredio šest samostalnih izložbi (Široki Brijeg 2012., Mostar 2012., Banja Luka 2013., Tuzla 2014., Mostar 2014., Zagreb 2014.). Član je Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH od 2012. i pridruženi član Udruge likovnih umjetnika BiH od 2013. godine.
„…Sama upotreba silikona u ovim radovima za mene ima zanimljive konotacije… i to ne samo negativne. Naime silikon je sam po sebi nekako mekan, fluidan, podatan… povezujem ga neminovno s drugim licem cijele priče. Nećete vjerovati – ali ja tu vidim čak i nježnost. Da, dobro ste čuli. Simbolički gledano, iza te silne agresivne i napadne „šminke“, i koliko god je riječ o umjetnom materijalu – ipak radovi skrivaju jedan lirski moment. Govore vrlo emotivno, subjektivno, duboko i potpuno neposredno baš kao i neka najljepša lirska pjesma koje se možete sjetiti. Govore o snažnoj moći vizualizacije, slikovitosti i ekspresivnosti autora, i ne samo njega. Tu vidimo ono što možda naoko nije vidljivo i ne biste nikad mogli prepoznati – ljudskost. Zarobljenu ljudskost koja traži svoj spas…“, stoji između ostaloga u recenziji njegove kolegice slikarice Lidije Saftić.
IM|Artinfo.ba
