Pokretanjem kulturnog projekta „Kosačin tjedan kulture" u potpunosti je oživjela kulturna scena u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Za procvat kulturne scene u Hercegovini može se najviše zahvaliti jednoj Bosanki – studentici politologije Gloriji Lujanović – koja je, kao veliki zaljubljenik u umjetnost i kulturu, na velika vrata dovela kulturne sadržaje u mjesto svoga studiranja.

 Pokretanjem kulturnog projekta „Kosačin tjedan kulture" u potpunosti je oživjela kulturna scena u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Za procvat kulturne scene u Hercegovini može se najviše zahvaliti jednoj Bosanki – studentici politologije Gloriji Lujanović – koja je, kao veliki zaljubljenik u umjetnost i kulturu, na velika vrata dovela kulturne sadržaje u mjesto svoga studiranja.

S ovom talentiranom Novotravničakom,razgovarao je Ivan Kraljević za portal Dnevnik.ba

Ona je koordinatorica projekta i glavna i odgovorna osoba za „Kosačin tjedan kulture". S njom smo u razgovoru za Dnevnik.ba doznali nešto više o njezinoj ljubavi prema umjetnosti i kulturi, dosadašnjim projektima, prošlotjednom gostovanju Mani Gotovac, te planovima za budućnost kulture u gradu na Neretvi.

Što vas natjeralo na buđenje uspavane kulturne scene u Mostaru i Hercegovini?

U Hercegovini me dočekala letargija, nezainteresiranost, pa i konzervativno shvaćanje kulture. Konzervativnost u smislu želje očuvanja onog što imamo. Sve novo bi bilo previše, pa Kosačin tjedan kulture pokušava na neki, nadam se, ispravan način odgovoriti trenutačnom stanju društva.

S aktivnostima u sklopu Kosačina tjedna kulture započeli smo pomalo agresivno. Svakog mjeseca po nekoliko događaja tijekom uglavnom tri dana – mnogi umjetnici u BiH i Mostar dolaze po prvi put. Kosačin tjedan kulture sadržajno je raskrinkavao mehanizme nacionalizma kroz Krištofićevu izložbu koja je nakon Beograda, Skoplja i Zagreba predstavljena u Mostaru, zatim položaja žena u našem društvu (scensko čitanje drame „7"), predstavljanja knjiga koje su u Republici Hrvatskoj osvajala nagrade struke, izložbe netipične za bh. scenu (Tijelo - ženski aktovi) itd...

Zadaća Kosačina tjedna kulture je probuditi malog čovjeka i natjerati ga da se ustane iz fotelje i pokrene.

Prošlotjedni Kosačin tjedan kulture razlikovao se od svih dosadašnjih. Gostovanje poznate kazališne dame Mani Gotovac ponudilo je svojevrsnu poslasticu u književnom, teatrološkom i kulturnom smislu. Koliko je doista kulturna scena Hercegovine dobila dolaskom ove priznate teatrologinje u Mostar?

Dolazak Mani Gotovac u Mostar je značajan, ne samo za konkretno kulturnu scenu, nego i samu promociju grada. Mani Gotovac je u Mostaru zadnji put bila dva mjeseca prije početka rata, tako da je sam taj podatak bio dovoljno važan kako bih je pozvala u Mostar.

Kulturna scena je profitirala već u startu – glumci iz mostarskih kazališta i ostali djelatnici iz tog svijeta nemaju svakodnevno priliku čuti jednu od najvažnijih osoba svijeta teatra, ne samo Hrvatske, nego i Europe. Dolazak, kako Mani Gotovac, tako i drugih umjetnika je dokaz da Mostar nije ništa manje važna kulturna stanica u njihovim profesionalnim životima.

Što je bitnoga Mani Gotovac ponudila javnosti predstavljanjem svoje autobiografske književnosti koja se već dugo nalazi u vrhu najčitanijih djela u Hrvatskoj?

Ponudila je ljubav koja je pokretač svega – bilo da se radi o onoj prema djetetu, partneru, domovini, i ono što je ključno – ljubav prema umjetnosti. Također ponudila nam je istinu od koje strahujemo i bježimo. Najveća hrabrost je suočiti se sa samim sobom, to možemo naučiti od Mani Gotovac.

Nakon promocije njezina dva romana, Hrvatsko narodno kazalište iz Varaždina je izvelo će predstavu Pričaj mi o Gorkome, nastalu prema romanima Fališ mi Mani Gotovac. Kakve su bile reakcije mostarske publike na ovu priču o ljubavi i intimnom sazrijevanju dvoje ljudi?

Površinski gledano, to je predstava o emotivnom životu, odnosu s muškarcem kojeg je voljela i djetetu koje je isuviše rano izgubila i u konačnici povijesno-političkoj epizodi Hrvatskog proljeća. Puno je važnija problematika odnosa društva naspram žene – preljubnice, majci koja misli da nije sve učinila kako bi spriječila smrt djeteta.

Pričaj mi o Gorkome priča puno više o svima nama nego o samim protagonistima. Predstava je potresna, u nekim trenutcima sadržava traumatsku dimenziju jer je istina njezina temeljna odrednica, ali nikako patetična. Publika je Kosaču napustila pomiješanih osjećaja – suze, smijeh, pozitivan šok i meni osobno presudan trenutak – „ Gorki" nas uči razumijevanju okoline, a ne osuđivanju.

Sudeći po reakcijama same Mani Gotovac, činilo se kako je doista počašćena dolaskom u Mostar. Jeste li vi, kao organizatori, mogli dobiti potvrdu njezina ushićenja zbog prilike da se pokaže pred mostarskom publikom?

Mani Gotovac je osoba koja ne krije ništa što je i dokazala kako romansiranim autobigrafijama, tako i predstavom. Mostar je čekao dvadeset i nešto godina na Mani Gotovac i rekla je kako je „nije iznevjerio". Mislim da nam je to najveći kompliment. Upravo piše treću knjigu i iskreno očekujem da prva promocija u BiH bude upravo u Mostaru.

Ovo je već četvrti Kosačin tjedan kulture, kako ste zadovoljni dosadašnjim aktivnostima i reakcijama publike na vaše sadržaje?

Kosačin tjedan kulture je ipak nedavno stasao na kulturnoj sceni Mostara i publika se tek treba naviknuti. Rekla bih da će reakcije biti definirane kroz neko vrijeme – još uvijek se radi o testnoj fazi. Iako ono što do sad znamo jeste zaista pozitivno.

Kroz Tjedan kulture ostvarili smo suradnju s asistentima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Društvom povjesničara umjetnosti Hercegovine i mnogim drugim kulturnim djelatnicima što te motivira za daljnji rad.

Kakve sadržaje možemo očekivati u sljedećem razdoblju?

S Kosačinim tjednom kulture nastavljamo i u svibnju. Promocije knjiga, izložbe i predstave – dakle, po istom konceptu radimo i dalje.