Ovih dana je tiskana peta zbirka eseja Kreševljaka Ante Stanića
Knjigu Pobijedimo zlo u sebi tiskala je u nakladi autora 200 primjeraka „Štamparija Fojnica“.
„Isprovocirano je djelo Ante Stanića pod naslovom Pobijedimo zlo u sebi na izravan i konkretan način svjedoče o autorovom iskustvu u nadvladavanju sila zlata koje protežu od najranije mladosti do poznih godina života. Te mračne tišine zarana su spoznale i prepoznale u vlastitom egu i od prvog saznanja za svoje postojanje započele borbu za eliminaciju istih iz osobnih bića. U početku je ta borba bila potaknuta strahom od božje kazne kako su ga učili roditelji i crkveni oci, a kasnije je prerasla u svježe odbacivanje zla i grlih misli koje nas prate, moguće je čak i reći, na svaki korak.Sam autor je priznao da je bilo kakva situacija i slučaj kada je zlo dozrijelo donošenje pogrešnih odluka, ali bilo je jedno naknadno intervencije popraviti i urediti ga u pravom smjeru. Zahvaljujući tome, zajedno sa suprugom i sinovima izgradnja bila je uspješna obiteljska poslovna karijera koja je dala prosječne sredine iz kojih je bilo poteškoća “, Ivo Mijo Andrić .
„Citiranje narodnih izreka koje robuju ljubav i dobro, preziru mržnju i zlo, Anto Stanić nas podsjeća na potrebu stalnog učenja na primjerima iz prošlih vremena koji su bili lijepi u zemljama bez ratova, a ružna i tužna u državi koja je ratovale. Ratovi su zlo i za jednog koji se brane, ali i za druge koji napadaju. Nikome oni ne donose sreću, već samo ljudi i materijalna stradanja.Svi moćnici svijeta trebali su prije donošenja pogubnih ratničkih odluka obećavati narodnu mudrosti koja glasila: „Tko rat želio je u kući imati“. Kad bi tu misao dobro razmotrili, odlučili bi možda žuči drugačije i išle bi prema miru, a ne prema ratu. Agresivne misli, proizvedene izvan zdrave uma, vode ka agresiji i regresiji. Nasuprot njima, umne progresivne misli vode samo prema progresiji. Tu ne treba velika pamet za pravu odluku. Ratnom ludilu su skloni samo oni koji su bez pameti. Osjećam ljubav prema drugima.
U razmatranju složenih pitanja o ljudskom egu i drugome 'ja', autor se na više mjesta vraća vjeri i obrađuje Bogu kao stvoritelja čovjeka i svijeta.S religijskog stanovišta, sve što nam se događa pod paskom je Boga. Ljudska sudbina vezana je uz njega, ma koliko se čovjek borio za vlastitu autonomiju i željeznu sreću. U svemu Stvoritelj ima svoje mjesto i ulogu koja je neupitna. S druge strane, život nas uči da se mnoge stvari događaju mimo božje volje. Da je to tako, potvrdi postupke onih koji konstantno krše božje zapovijedi, ali svi oni ne stižu ni božicu, ni ljudsku pravdu. "
kresevo.ba
