Ratni dnevnik fra Janka Ljubosa, još jedna knjiga o ratnim događajima u Bugojnu, ugledao svjetlo dana
Nakon objavljivanja knjigā Katice Nevistić "Svoju zemlju i oni su voljeli" (2004.) i "Bugojanskog dnevnika" (2005.) te knjige Josipa Kalaice "Razmijenjeni iz bugojanskog logora Stadion 19.3.1994." (objavljena 2014. godine koja na dokumentaristički način svjedoči o bugojanskim zatočenicima), svjetlo dana ugledala je još jedna knjiga koja želi upotpuniti saznanja o događanjima u Bugojnu 1992.–1996. godine. Riječ je o ratnom dnevniku fra Janka Ljubosa. Autor je knjigu nazvao "U kandžama zla".
Prenosimo dio predgovora prof. Marka Ćorića.
"Obruč koji je stezao i gušio život u Sarajevu u vrijeme rata ponavljao se i u Bugojnu nakon hrvatsko-muslimanskog/bošnjačkog sukoba, samo Bugojno nije bilo toliko prisutno u medijima i pod lupom javnosti pa je samim tim život u Bugojnu, ako smijemo praviti usporedbe, ponekad bio, možda, i nepodnošljiviji. Iz toga pakla zla autoru se izvija krik nezadovoljstva i nemoći te u tom stanju poziva i proziva glavne aktere i njihove poslušnike koji su na bilo koji način odgovorni za postojeće stanje.
Kod njega, istina, nema one profinjenosti i uljuđenosti Katice Nevistić da opiše stanje, iskaže svoje nezadovoljstvo postojećim, a ne spomene gotovo nikoga poimence. On nije tako suptilan. Naprotiv, suviše je direktan, optužuje i izvodi pred sud, a oštre strelice njegove optužbe upućene su sasvim određenim adresatima. U tomu, na sreću, nije jednostran, ne bira 'naše' i 'njihove', nego je uvijek na strani 'jadne sirotinje', nastupa s pozicije 'malog čovjeka', slabog, nezaštićenog, u ratnom vihoru stradalog, bez obzira na vjersku, nacionalnu i svaku drugu pripadnost, što će, nadamo se, naići na simpatije čitalaca iako će jako razočarati mnoge velike 'rodoljube'. No hoće li i nakon dvadesetak godina biti nezadovoljnika, protivnika i neprijatelja, osobito među prozvanima i onima koji i dan-danas dijele njihove stavove, ostaje da vidimo!
Ne stavljamo znak jednakosti između sadržaja ove knjige i cjelovite istine o događanjima u to vrijeme u Bugojnu. Postoje i druge priče, gledanja i iskustva, ali sigurni smo da autor ovom knjigom uvelike pridonosi utvrđivanju potpune istine koja nas jedina oslobađa recidiva prošlosti, vezanosti za zlo prošlosti i priprema za dostojanstven život ljudi u slobodi i iskrenosti, bez iskrivljivanja i potiranja činjenica sofisticiranim interpretacijama kojima se bez imalo ljudskosti i osjećaja za žrtve čuva samo korektnost pripadnosti svojima (grupi istomišljenika, političkoj stranci, vjerskoj zajednici, narodu)".
(artinfo.ba/ap)
