Najbolji način da osjetite puls suvremene umjetnosti diljem svijeta jeste da posjetite nacionalni paviljonim Venecijanskog bijenalu. Predstavljajući "pluralitet glasova", kako je predsjednik Biennala Paolo Baratta izjavio na tiskovnoj konferenciji, ti su prostori plodno tlo za umjetnike da se pozabave trenutnim stanjem svojih zemalja i svijeta u cjelini. I ove godine na 58. bijenalu u Veneciji, uz izložbu Ralpha Rugoffa, "Možeš li živjeti u zanimljivim vremenima", umjetnici šalju uvjerljive poruke svojim vladama, ohrabrujući zajednicu i pripovijedajući nove priče koje stvaraju suosjećanje. Među boljim postavkama proglašen je kosovski paviljon:

Alban Muja,“Family Album”
Curated by Vincent Honoré
Arsenale

Tijekom rata na Kosovu 1998.-99., Fotografije djece izbjeglica postale su lice sukoba jer su njihove sličnosti tiskane u novinama širom svijeta. Dvadeset godina kasnije, umjetnik Alban Muja - koji je i sam bio dijete izbjeglica tijekom tog rata - pronašao je djecu na nekim od tih glasovitih slika i uhvatio njihove priče. U kosovskom paviljonu, on pokazuje tri živa, emocionalna videa koja u prvi plan stavljaju ovu djecu sada odrasle ljude. Prisjećaju se okolnosti svojih fotografija i razmišljaju o utjecaju slika na medije - i na uobičajeno shvaćanje rata.

Jedna mlada žena, Besa, zamišljena je na fotografiji dok ju je majka dojila. Na temelju sjećanja njezinih roditelja, opisuje kako ju je majka štitila, jednom ju je čak zagrijala u peći kad se bojala da joj je beba umrla od hladnoće. 21-godišnji Agim priča priču o svojoj fotografiji, snimljenoj kad je imao 16 mjeseci i prešao preko ograde od bodljikave žice. Videozapisi koji se prikazuju nisu samo pokreti priče o nekadašnjoj krizi, već i odjek suvremenih priča o izbjeglicama diljem svijeta. "Danas, kada vidim vijesti o izbjeglicama diljem svijeta, dobivam ogrebotine", prisjetio se Agim, "jer znam da je moja obitelj 1999. godine doživjela ono što danas prolaze izbjeglice diljem svijeta."