× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

livancic kristina radna

Ime Kristine Livančić, akademske kiparice mlađe generacije iz Viteza, široj javnosti u BiH postalo je poznato nakon što je otkrivena skulptura Marka Martinovića Cara, hrvatskog i bh. književnika i kratkopričaša podrijetlom iz Viteza.
"Kad radiš ono što voliš naravno da uživaš u tom poslu, ali svaki projekt za sobom nosi ogromnu odgovornost prije svega, i mnoštvo pitanja što ako? Pa kako? Hoću li uspjeti. I tako dalje. Bilo je tu, suza, zadovoljstva, ma svega u tih par mjeseci dok sam radila, da ne spominjem rane od žice ali kad vidiš da si napravio nešto, stvorio ,,nešto'' svojim rukama, woow. Ali to woow je bilo tek nakon svečanog otvorenja skulpture. Zašto? Pa zato što su mi najavili da će doći supruga Marka Martinovića i njegove dvije kćeri, nakon cijele 'ceremonije' kad su mi prišle i rekle da sam uspjela, da je to on, čestitale, e tek tada mi je pao kamen sa srca", govori Livančić u razgovoru za Artinfo.ba.
Oduvijek je, kako kaže, imala želju napraviti nešto za svoj grad.


"Radila sam, čak dosta projekta, naravno to je bilo prije upisa na akademiju, dok sam imala malo više slobodnog vremena", govori.
Livančić je u Kiseljaku završila Srednju umjetničku školu, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu - smjer kiparstvo u klasi profesora Stjepana Skoke. Do sada je sudjelovala na raznim međunarodnim likovnim kolonijama i izložbama ((kiparskim, slikarskim i keramičarskim). Volontira u dvije humanitarne Udruge koje djeluju i rade na području Općine Vitez, a organizatorica je humanitarnih izložbi i likovnih kolonija kako u Središnjoj Bosni, tako i Hercegovini.


Neko vrijeme je vodila radionice keramike za djecu i odrasle u Novom Travniku, Vitezu, Grudama i Širokom Brijegu. Iako je izlagala na brojnim skupnim izložbama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, Livančić još uvijek nije imala samostalne izložbe.
"Sada radim na pripremama za to, a izrađujem i nakit od keramike i žice." Voli imati nešto drugačije, što nitko nema. Ljudi bi je pitali gdje je kupila nakit koji nosi, međutim, taj nakit, odnosno, naušnice, lančiće, Kristina izrađuje sama.

 


"Svaki komad nakita, bio to lančić, prsten, naušnice je unikatan. Poseban je i zbog materijala od kojeg je napravljen, keramika. Kad kažem keramika, većina ljudi misli da radim pločice, što me nasmije svaki put. I ne, ne uzimam keramičke pločice za kupatilo, kuhinju.. ne režem ih niti što od toga, nego sama stvaram, pravim razne oblike od gline, koje već pri izradi moram zamisliti kakvi bi trebali biti na kraju kao završni proizvod", govori.
Prema njenim riječima, takav jedan oblik se suši, zatim peče na temperaturi do 1000 stupnjeva,nakon hlađenja se predmeti boje, tj. glaziraju posebnim bojama za keramiku, zatim se ponovno peku na temperaturi do 1040 stupnjeva, ali to sve ovisi od glazure do glazure, nakon što je pečenje gotovo slijedi završni dio stavljanje lanaca, špagica i slično i zatim imamo gotov proizvod.


Prije desetak godina se upoznala s tzv. raku keramikom za vrijeme kolonije umjetničke kolonije u Koprivnici koju je organizirao Dragutin Ciglar Lao.
"Raku keramika, tj. umjetnička keramika je japanska tehnika glaziranja i paljenja nastala u 16.stoljeću. Raku još znači sreća i zadovoljstvo. Pa tu ne treba puno naglašavati da nije bilo teško zaljubiti se u takvo nešto što ti donosi sreću i zadovoljstvo. Izrada keramike nije moguća bez peći za keramiku naravno, s obzirom na to da su jako skupe, nisam ih mogla odmah priuštiti, ali zahvaljujući ovom divnom čovjeku, Dragecu, imam ih i služe me jako dobro", govori.
Nakit od raku keramike možete pronaći na FB stranici Kiky Li Art na Facebooku i Instagramu. Sigurni smo kako će svatko pronaći svoj keramički komad sreće i zadovoljstva.

Foto: Privatni album Kristine Livančić 


GL/ Artinfo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST

livancic kristina radna

Ime Kristine Livančić, akademske kiparice mlađe generacije iz Viteza, široj javnosti u BiH postalo je poznato nakon što je otkrivena skulptura Marka Martinovića Cara, hrvatskog i bh. književnika i kratkopričaša podrijetlom iz Viteza.
"Kad radiš ono što voliš naravno da uživaš u tom poslu, ali svaki projekt za sobom nosi ogromnu odgovornost prije svega, i mnoštvo pitanja što ako? Pa kako? Hoću li uspjeti. I tako dalje. Bilo je tu, suza, zadovoljstva, ma svega u tih par mjeseci dok sam radila, da ne spominjem rane od žice ali kad vidiš da si napravio nešto, stvorio ,,nešto'' svojim rukama, woow. Ali to woow je bilo tek nakon svečanog otvorenja skulpture. Zašto? Pa zato što su mi najavili da će doći supruga Marka Martinovića i njegove dvije kćeri, nakon cijele 'ceremonije' kad su mi prišle i rekle da sam uspjela, da je to on, čestitale, e tek tada mi je pao kamen sa srca", govori Livančić u razgovoru za Artinfo.ba.
Oduvijek je, kako kaže, imala želju napraviti nešto za svoj grad.


"Radila sam, čak dosta projekta, naravno to je bilo prije upisa na akademiju, dok sam imala malo više slobodnog vremena", govori.
Livančić je u Kiseljaku završila Srednju umjetničku školu, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu - smjer kiparstvo u klasi profesora Stjepana Skoke. Do sada je sudjelovala na raznim međunarodnim likovnim kolonijama i izložbama ((kiparskim, slikarskim i keramičarskim). Volontira u dvije humanitarne Udruge koje djeluju i rade na području Općine Vitez, a organizatorica je humanitarnih izložbi i likovnih kolonija kako u Središnjoj Bosni, tako i Hercegovini.


Neko vrijeme je vodila radionice keramike za djecu i odrasle u Novom Travniku, Vitezu, Grudama i Širokom Brijegu. Iako je izlagala na brojnim skupnim izložbama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, Livančić još uvijek nije imala samostalne izložbe.
"Sada radim na pripremama za to, a izrađujem i nakit od keramike i žice." Voli imati nešto drugačije, što nitko nema. Ljudi bi je pitali gdje je kupila nakit koji nosi, međutim, taj nakit, odnosno, naušnice, lančiće, Kristina izrađuje sama.

 


"Svaki komad nakita, bio to lančić, prsten, naušnice je unikatan. Poseban je i zbog materijala od kojeg je napravljen, keramika. Kad kažem keramika, većina ljudi misli da radim pločice, što me nasmije svaki put. I ne, ne uzimam keramičke pločice za kupatilo, kuhinju.. ne režem ih niti što od toga, nego sama stvaram, pravim razne oblike od gline, koje već pri izradi moram zamisliti kakvi bi trebali biti na kraju kao završni proizvod", govori.
Prema njenim riječima, takav jedan oblik se suši, zatim peče na temperaturi do 1000 stupnjeva,nakon hlađenja se predmeti boje, tj. glaziraju posebnim bojama za keramiku, zatim se ponovno peku na temperaturi do 1040 stupnjeva, ali to sve ovisi od glazure do glazure, nakon što je pečenje gotovo slijedi završni dio stavljanje lanaca, špagica i slično i zatim imamo gotov proizvod.


Prije desetak godina se upoznala s tzv. raku keramikom za vrijeme kolonije umjetničke kolonije u Koprivnici koju je organizirao Dragutin Ciglar Lao.
"Raku keramika, tj. umjetnička keramika je japanska tehnika glaziranja i paljenja nastala u 16.stoljeću. Raku još znači sreća i zadovoljstvo. Pa tu ne treba puno naglašavati da nije bilo teško zaljubiti se u takvo nešto što ti donosi sreću i zadovoljstvo. Izrada keramike nije moguća bez peći za keramiku naravno, s obzirom na to da su jako skupe, nisam ih mogla odmah priuštiti, ali zahvaljujući ovom divnom čovjeku, Dragecu, imam ih i služe me jako dobro", govori.
Nakit od raku keramike možete pronaći na FB stranici Kiky Li Art na Facebooku i Instagramu. Sigurni smo kako će svatko pronaći svoj keramički komad sreće i zadovoljstva.

Foto: Privatni album Kristine Livančić 


GL/ Artinfo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više