Svi smo mi Bukara.
"Pokušavamo vladati svijetom oko sebe, a ne vladamo sami sobom. Mitomani. U mraku neznanja, uvjetovani tijelom i umom, poput životinja, žderemo, ločemo, napadamo, branimo se. Zarobljeni u neutaživosti osjetila, gladni slave, moći i priznanja. Narcisoidni. Nesretni. Nesvjesni," pisao je prije dvije godine hrvatski redatelj Ivan Leo Lemo, uprizorivši mostarsku verziju djela „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ na daskama HNK Mostar.
„„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, hrvatski dramski klasik, ovjenčan brojnim nagradama za tekst i još brojnijim nagradama za mnoga uprizorenja u prošlih skoro 50 godina na profesionalnim i amaterskim pozornicama u bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu, uglavnom jamči uspjeh svakoj kazališnoj kući kao svojevrsni repertoarni eliksir. No s druge strane, upravo zbog činjenice da je njezina repertoarna zavodljivost utkana u kolektivno nesvjesno ovih prostora, njezina postavka može biti mač s dvije oštrice“ tom je prilikom napisao dramaturg Dragan Komadina.
Među posljednjima je uspio HNK Mostar a večeras su uspjeli i članovi Dramske sekcije Srednje škole „Ivan Goran Kovačić“ iz Kiseljaka koji su nakon premijerne izvedbe kolegama, predstavu večeras u skoro do kraja popunjenoj kino dvorani Hrvatskog doma u Kiseljaku, izveli i za kulture željno građanstvo.
Davor Franjić ,Petra Vuković, Lorena Pecirep, Admir Karalic ,Ertan Murtić, Ergin Adrović, Denis Lijesnic, Luka Pecirep, Domagoj Medic, David Prajo, Luka Garabin, Vinko Cvijanovic i Anel Vrbic uprizorili su likove poput Bukare, Anđe, Joce, učitelja i drugih dokazavši da ovaj bezvremenski klasik može biti zanimljiv, poučan i humorističan i na maloj sceni uz skoro nikakvu scenografiju i skromnu kostomografiju. Njihov i više nego očit trud publika je na kraju skoro svake scene nagrađivala pljeskom a dijaloge prekidala smijehom dokazavši da smo mi svi narod, svi smo babe, svi možemo biti učitelj, Anđa, Vlaji i na kraju Bukara.
Svi smo bili ili jesmo izmanipulirani, uokvireni patrijarhalnim naivnostima, svi kritiziramo, moraliziramo i Boga se bojimo.
Večerašnja izvedba dokaz je da za kulturu ne treba puno, samo malo dobre volje, talenta i podrške koju za večerašnje djelo zahvaliti imamo profesoricama Ani Lulić, Ireni Medić i Biljani Bencun. S druge strane, dokaz je i da je publika i u malim sredinama željna kulturnih događanja, da joj ne treba puno ni skupo da bi cijenila i uživala pa i platila i nagradila barem jedan sat dobre zabave ili poučne priče.
Ovo nije prvo djelo Dramske sekcije ali je zasigurno jedna od zrelijih izvedbi kakvih će nadamo se u budućnosti biti još i više.
IM/artinfo.ba
