Da svaki sadržaj, kvalitetan naravno, ima i pronađe svoju publiku često dokazuje neumorna predsjednica „Napretkove“ podružnice Kreševo, gospođa Ružica Franjčević.
Tako je bilo i sinoć, u maloj dvorani Napretkovog doma u kojoj se skupilo 20-ak ljubitelja pisane riječi na još jednoj književnoj večeri u organizacija HKD-a Napredak.
Ovoga puta predstavljene su dvije knjige Branislava Antova Mikulića, Srcem do beskraja i U srcu je bogatstvo.
Gospođi Franjčević ovoga je puta u moderiranju pomogla i mlada glumica Ana Franjčević te su zajedničkim snagama uz izvrstan, pripremljen ali prije svega opušten i spontan „nastup“ samog autora, nazočnima sasvim približile njegov rad i djelo.
Mikulić je na osoban i osebujan način svjedočio pisanje ali i sadržaj samih knjiga, govoreći o događajima koji su njemu promijenili život, ljubavi kao najvećoj i nepresušnoj vrijednosti, religiji, duhovnosti, svojim kušnjama i strahovima... Posebno je istaknuo događaj opisan u jednoj od knjiga koji naziva Danom svog ponovnog rođenja, dan koji mu je kako je kazao promijenio život, u kojem je upoznao i spoznao Isusa koji je pak, prema njegovim riječima, kazao, pokazao i dokazao, riječju, životom i na koncu smrću, da za ljubav vrijedi živjeti.
Branislav Mikulić rođen je u Sarajevu, 1951. godine, a po djedu Stjepanu Kljujiću podrijetlom je iz Kreševa. Osnovnu školu, a potom i gimnaziju, pohađa u rodnom gradu. S osamnaest godina upisuje studij ekonomije u Sarajevu, s dvadeset i političke nauke. Nakon diplomiranja, odlazi na magistarski tečaj u Beograd, kasnije doktorira i specijalizira u Sarajevu i Hsagu. Iako po vokaciji ekonomist, okreće se temama koje su bile bliže njegovu srcu –petnaest godina je, radeći na Ekonomskom institutu Univerziteta u Sarajevu, izučavao fenomen migracija radnika u inostranstvo, s fokusom na njegovu socijalnu i ljudsku dimenziju. Na desetine je njegovih članaka, naučnih studija, monografija i analiza na tu temu.
U jesen 1989. i sam postaje migrantom. Polazi u Nizozemsku na postdoktorske studije gdje, stjecajem okolnosti, ostaje raditi sve do 2005. godine. Ekonomska i socijalna nejednakost su teme koje zaokupljaju njegovu pažnju – u centru istraživačkog interesa su mu najranjivije kategorije stanovništva: siromašni, socijalno ugroženi, beskućnici, bolesni, oni bez šansi i nade.
Nakon godina plodnog djelovanja u Centru sa socijalne analize Statističkog ureda Nizozemske, prelazi u Dublin, gdje radi za Europsku komisiju. Njegov istraživački interes je i tu zaokupljen društvenim temama. Osmišljava i vodi komparativne analize o kvaliteti života, socijalnoj inkluziji, nejednakosti i siromaštvu u Europskoj uniji. U Irskoj ostaje do pred kraj 2012. godine, kada prestaje sa znanstvenim radom i posvećuje se pisanju i pripovijedanju. Uglavnom se izražava u formi kratke priče, a najradije na materinskom jeziku. Bilježi, kako sam često veli, samo ono što je otkrio hodeći kroz vlastiti život – ono što je oslušnuo uhom, vidio okom i razumio srcem.
Za svoje kratke priče je dobio je veći broj priznanja i nagrada. Živi, piše i djeluje na relaciji Amsterdam - Sarajevo. Suradnik je brojnih časopisa, revija i portala, aktivan u nekoliko redakcija i uredničkih odbora. Nedavno je primljen u članstvo PEN Centra BiH.
IM/artinfo.ba
