× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

jurija-rijeka-roze.jpg

Zadnji dan januara je.

Zadnji dan najtežeg mjeseca u godini, najdužeg mjeseca u godini.
Najhladnijeg i najusamljenijeg.

Jeste li već odustali od novogodišnjih odluka?

Jeste li ponovno razočarani u vlastiti nedostatak volje za promjenom na bolje, i to tek na pragu nove bitke u koju ulazite s bijelom zastavom?

U sabah posljednjeg januarskog jutra sam spremila kofer za Gradac. Karta u jednom pravcu.

Kad svi putovi vode u Njemačku - moj vodi na obalu.

A januar je , Jurija.

Nije ovo sweet baby dream.

I ne idem malo na jug Italije.

I neću naviti budilicu da me diže prije sunca, neću se okititi umjetnom kurtoazijom danas i neću nositi svoj omiljeni plašt elokventnosti da skrije nezainteresiranost. Neću danas. Idem u Gradac i već kasnim na bus.

Ispratit ću brata u Njemačku. Ispeglati mu košulju, popraviti kragnu. Spremiti mu knjigu da kad pređe prvu granicu u njoj potraži likove sličnih sudbina.

Ne bježe ljudi samo s Balkana.

Povijest se ponavlja, pa je l'?

Iste suze su već isplakane.

Dug je to put.

A hladno je. I veje sneg. I zadnji dan januara je.

Zanimalo me, nekad ranije, o čemu misle dok spremaju kofer. Dijele li broj hlača s brojem radnih dana u tjednu ili uče hindu tehnike kontroliranja vlastitih emocija.

Zanimalo me i kako izgleda Dom u perspektivi odlaska. Ima li Doma kad stigneš na sveto germansko tlo? Ima li ga kad staviš ključ u hladnu bravu? Ili ostaje iza prve granice? Ili vučeš Dom za sobom?

Ima li ga , barem , tu gdje te dočeka osmijeh juniora i ruke voljene? Ma gdje bio.

Zanimalo me ..

Bdije li, tamo negdje, netko poput zatvorenika, zbrajajući i oduzimajući dane. Sjedne li u auto s osmijehom , pa se okrene nakon dva sata vožnje - jer zna da neće stići na posao u petak ako nastavi i metar dalje..

Zanimalo me.

Stvori li se, i kupi li se kod švabe sreća. Bude li snižena na izmaku sezone? Ili je, kao i kod nas tu – preskupa običnom puku?

Zanimalo me – ima li doma tamo gdje idu svi?

Zanimalo me kada odustati i znači li odustati – činiti ispravno?

Kraj januara je.

Odlučili ste manje psovati, pomagati starije i ne šutati lutalice kraj ceste. Trenirati, više šetati i više vremena provesti s djecom. Manje skrolati fejsom, ići u crkvu i dati otkaz na tom poslu koji mrzite. Odlučili ste okružiti se pozitivnim ljudima. A kraj januara je. Najtužnijeg mjeseca u godini. Najtužnijeg jer Vas napadne istina vlastitog nemara ka vlastitom životu.

Baš me zanima gdje su moji stari prijatelji.. Druže li se i dalje s ljudima koje mrze.

Zanimalo me kako se preživi lebdeći bez korijena i mnogo toga me zanimalo još ..

Zanimalo. Sada malo manje.

Jer, kao što rekoh – kraj januara je, a more me zove da ispuni moje novogodišnje odluke.

 

Jurija B

 

 

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST

jurija-rijeka-roze.jpg

Zadnji dan januara je.

Zadnji dan najtežeg mjeseca u godini, najdužeg mjeseca u godini.
Najhladnijeg i najusamljenijeg.

Jeste li već odustali od novogodišnjih odluka?

Jeste li ponovno razočarani u vlastiti nedostatak volje za promjenom na bolje, i to tek na pragu nove bitke u koju ulazite s bijelom zastavom?

U sabah posljednjeg januarskog jutra sam spremila kofer za Gradac. Karta u jednom pravcu.

Kad svi putovi vode u Njemačku - moj vodi na obalu.

A januar je , Jurija.

Nije ovo sweet baby dream.

I ne idem malo na jug Italije.

I neću naviti budilicu da me diže prije sunca, neću se okititi umjetnom kurtoazijom danas i neću nositi svoj omiljeni plašt elokventnosti da skrije nezainteresiranost. Neću danas. Idem u Gradac i već kasnim na bus.

Ispratit ću brata u Njemačku. Ispeglati mu košulju, popraviti kragnu. Spremiti mu knjigu da kad pređe prvu granicu u njoj potraži likove sličnih sudbina.

Ne bježe ljudi samo s Balkana.

Povijest se ponavlja, pa je l'?

Iste suze su već isplakane.

Dug je to put.

A hladno je. I veje sneg. I zadnji dan januara je.

Zanimalo me, nekad ranije, o čemu misle dok spremaju kofer. Dijele li broj hlača s brojem radnih dana u tjednu ili uče hindu tehnike kontroliranja vlastitih emocija.

Zanimalo me i kako izgleda Dom u perspektivi odlaska. Ima li Doma kad stigneš na sveto germansko tlo? Ima li ga kad staviš ključ u hladnu bravu? Ili ostaje iza prve granice? Ili vučeš Dom za sobom?

Ima li ga , barem , tu gdje te dočeka osmijeh juniora i ruke voljene? Ma gdje bio.

Zanimalo me ..

Bdije li, tamo negdje, netko poput zatvorenika, zbrajajući i oduzimajući dane. Sjedne li u auto s osmijehom , pa se okrene nakon dva sata vožnje - jer zna da neće stići na posao u petak ako nastavi i metar dalje..

Zanimalo me.

Stvori li se, i kupi li se kod švabe sreća. Bude li snižena na izmaku sezone? Ili je, kao i kod nas tu – preskupa običnom puku?

Zanimalo me – ima li doma tamo gdje idu svi?

Zanimalo me kada odustati i znači li odustati – činiti ispravno?

Kraj januara je.

Odlučili ste manje psovati, pomagati starije i ne šutati lutalice kraj ceste. Trenirati, više šetati i više vremena provesti s djecom. Manje skrolati fejsom, ići u crkvu i dati otkaz na tom poslu koji mrzite. Odlučili ste okružiti se pozitivnim ljudima. A kraj januara je. Najtužnijeg mjeseca u godini. Najtužnijeg jer Vas napadne istina vlastitog nemara ka vlastitom životu.

Baš me zanima gdje su moji stari prijatelji.. Druže li se i dalje s ljudima koje mrze.

Zanimalo me kako se preživi lebdeći bez korijena i mnogo toga me zanimalo još ..

Zanimalo. Sada malo manje.

Jer, kao što rekoh – kraj januara je, a more me zove da ispuni moje novogodišnje odluke.

 

Jurija B

 

 

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više