Pjesnikinja Suzana Lovrić autorica je tri knjige poezije koje je nedavno prvi put predstavila u rodnom gradu Fojnici, u okviru književno-kulturne manifestacije Susreti "Zija Dizdarević". Kritičar Edin Pobrić ovom prilikom je uz pohvale za Lovrićkin pjesnički rad između ostalog naveo da je ona pjesnikinja koja je "majstorica riječi i jezika, a njena poezija je poezija dobrine...". Osim što je nagrađivana pjesnikinja, Lovrić je također i urednica časopisa "Fojnička škrinja" te oralni hirurg.

Govoreći o putevima na kojima su se isprepleli poezija i stomatologija te da li tu pronalazi i izazove, Lovrić u razgovoru za Fenu kaže da joj se u životu prvo dogodila poezija, zapravo čitanje... Da su je fascinirale riječi kao kreativni instrument pa ih je počela i sama premetati.

"Doživljavam ih kao vrlo dragocjenu sirovinu tako da se oduvijek trudim sa što manje riječi reći što više. Oralna hirurgija je došla tridesetak godina kasnije ali sa istom namjerom - sa što manje poteza odstraniti bol, samo u ovom slučaju, nekom drugom. Ne vidim izazov niti u poeziji niti u profesiji, to je samo moja trenutna potreba. Ako bih sutra osjetila potrebu uzgajati cvijeće, trgovati kriptovalutama, baviti se seoskim turizmom ili bilo što, krenula bih za sobom", istaknula je.

Govoreći o ulozi koju poezija i književnost danas, boji se da književnost općenito postaje povijesni relikt, nestaju nakladničke kuće, one koje opstaju izbacuju kvalitetu mizernog tiraža i preživljavaju na detektivskim romanima, raznim fantastikama i pomodnim polubiografijama.

"I pored toga, čita se i piše sve više, posebno na društvenim mrežama. Lako je danas biti i samizdat. Kroz opće sunovraćanje u egzistencijalno, vrlo lako se dođe i do recenzije koju će potpisati neko zvučno ime. Nagrade se također olako dijele. Sve to ponekad, čak i onima kojima je poezija važnija od ljudi i prilika u kojima su se našli, ogadi pisanje. E to je šteta! I šteta je što odlazi vrijeme u kojem su ljudi u tramvajima, na parkovskim klupama i po plažama čitali knjige umjesto svega što se između reklama pojavljuje na zaslonima tehničkih monstruma", podvukla je.

Ona smatra da se i promoviranje vrijednih knjiga zapravo i svelo na publiku familije i prijatelja.

"Ali, tko uspije napraviti sebi svijet bez isključivog napajanja na ego, pisat će bez obzira na to hoće li biti čitan. Možda neće pisati u pravilnim razmacima na koje smo primorani - da se pojavi novi album, nova izložba slika, novi film. Produkcija je postala nezasita, a književnost ne bi smjela upasti u tu klopku. Pričamo, dakle, o pismu, praumjetnosti. O nečemu što treba čuvati kao i vrste koje izumiru", mišljenja je ona.

Suzana Lovrić urednica je časopisa "Fojnička škrinja" u kojem, između ostalog, čitaocima otkriva zanimljive poglede na ovaj gradić, a prošle godine pokrenula je regionalnu književnu manifestaciju "Pjesnici pod lipom". 

Na pitanje o svojoj svestranosti, Lovrić ocjenjuje da je svestranost ili svaštarenje česta boljka kod ljudi koji vole istraživati sebe pa se upuste u razne, naizgled i nespojive aktivnosti, avanture.

Kaže da je "Fojnička škrinja" njena ljubav i održavanje kondicije u pisanju, jer ako ništa drugo mora napisati uvodnik za svaki broj. Pedeset i prvi broj je nedavno tiskan. Uređivati "Fojničku škrinju" nije lako, naglašava, ali ovaj časopis izlazi redovno te se održava kvalitetu i sadržajno i grafički.

"Možda se opet staromodna vraćam na istu priču. Ako ste imalo čovjek onda vas to gura u prestrašnu kokafoniju socijalnih, političkih i ideoloških kreštavaca gdje vi ne možete sjediti s mirom. Ako niste u kreativnoj fazi onda pokušavate promigoljiti kroz politiku ili kulturu. A to je kod nas danas kao religija i država nekada. Pjesničku manifestaciju 'Pjesnici pod lipom' zamislila sam kao susret izdavača, prevoditelja i pjesnika iz regije koji bi se kroz čitanja i druženja upoznali, razmijenili knjige, mišljenja, ideje, surađivali i kasnije... Zbog besparice, ovogodišnja je manifestacija otkazana, a za naredne godine se ne usudim ništa predviđati", ustvrdila je ona.

Suzana Lovrić rođena je 1967. godine u Fojnici. Njena prva knjiga "Pisma iz uzaludnosti" nagrađena je na natječaju Književne zaklade "Fra Grgo Martić" za 2007. godinu kao najbolja zbirka poezije, a 2008. godine za istu zbirku dobiva i nagradu "Anka Topić". "Tumačenje nesanice" (2009.) i "Usporeno pravolinijsko kretanje" (2014.) objavljene su u biblioteci "Gradina" CKO Tešanj.

Pjesme su joj prevođene na njemački, makedonski, slovenski, albanski, litvanski i danski jezik. Od 2009. godine je glavna urednica časopisa "Fojnička škrinja". Živi u Fojnici i radi kao dentalni hirurg. (FENA)

artinfo.ba | preuzeto s portala 24sata.info