Nije tajna da je snimanje filmova iznimno zahtjevan i skup posao, tako da je film u cijelom svijetu, s iznimkom Hollywooda i Bollywooda, naslonjen na filmske fondove.

Filmski producent i jedan od osnivača producentske kuće "Kadar" iz Širokog Brijega Tomislav Bubalo u razgovoru za Fenu govorio je o tome koliko je teško baviti se filmskim biznisom u Bosni i Hercegovini, o prošlim i budućim projektima te producentske kuće te o snimanju dokumentarnog filma o sestrama Čuljak. Naime, producentska kuća "Kadar" osnovana je 2007. godine i od tada se bavi snimanjem dokumentarnih, promotivnih i industrijskih filmova i reklama, kao i snimanjem igranih filmova u koprodukcijama.

''Kroz prvih par godina smo se ekipirali tako da danas radimo u standardnom sastavu od pet ljudi: Tomislav Bubalo – producent, Zdenko Jurilj – redatelj, Antoni Ćorić – snimatelj, Tomislav Topić – montažer i Tihomir Crnjac – web/grafički dizajn i fotografija. Pored toga, ovisno o veličini i tipu projekta, povremeno angažiramo suradnike, najviše iz Hercegovine i Hrvatske'', kazao je Bubalo.

Ako volite film...

Po njegovim riječima, prije nego su se počeli baviti filmskom produkcijom, osnivači "Kadra" bili su novinari, snimatelji, radili na televiziji i drugim produkcijskim kućama. ''Bilo je logično da se nađemo u djelatnosti koja, na neki način, objedinjuje sve te naše interese. Činjenica je da u Hercegovini nema puno ljudi koji se profesionalno bave filmskom djelatnošću, pa su i česta pitanja tipa otkud ideja, može li se živjeti od toga... Ako volite film onda je nekako logično da kad-tad pokušate i napraviti nešto, naročito ako vam splet okolnosti ide na ruku pa naučite nešto o cijelom procesu'', istaknuo je. Nije tajna da je snimanje filmova iznimno zahtjevan i skup posao, tako da je film u cijelom svijetu, s iznimkom Hollywooda i Bollywooda, naslonjen na filmske fondove. ''Za snimanje dugometražnog igranog filma treba minimalno milijun maraka, a da biste vratili uloženi novac trebali bi prodati oko 400.000 kino ulaznica po srednjoj cijeni od 6 maraka (od prodaje karata produkcija dobije najviše 40 posto, a ostalo ide distributerima i prikazivačima), što je nemoguća misija ako živite u manjim državama i snimate film na jeziku koji ne govori velika populacija'', kaže Bubalo. U Bosni i Hercegovini postoji Fondacija za kinematografiju, koja jednom godišnje raspisuje natječaj za proizvodnju filmova, a sredstva kojim raspolaže su poprilično skromna. Prošle godine, ističe Bubalo, za sve kategorije filmova odobreno je oko 1,3 milijuna maraka, što je jedva dovoljno za jedan igrani film. Tako su filmaši u Bosni i Hercegovini primorani novac za produkciju tražiti na natječajima iz oblasti kulture ili međunarodnim koprodukcijama, a razlika se često nadoknađuje iz vlastitih sredstava i novcem iz komercijalnih projekata, poput industrijskih i promotivnih filmova, te reklama.

Rad na dva igrana filma

''Snimanjem filmova definitivno se nećete obogatiti. Potrebna su stalna ulaganja u opremu. Iako je oprema danas dostupnija nego ikad prije, sve to zahtjeva dosta sredstava, a i oprema je takva da je morate isplatiti u kratkom roku, jer stalno izlazi nešto novije i bolje. Pored toga, u komercijalnom dijelu posla nailazimo na iste probleme kao i ostala poduzeća u državi. Naplata nije uvijek brza i jednostavna, a obveze prema državi i dobavljačima morate izmiriti. Ipak, opstajemo već više od deset godina, nadamo se da će tako biti i ubuduće'', optimističan je Bubalo. Govoreći o iskustvima s početka producentske karijeri, Bubalo ističe kako je svaki početak težak. ''Najzahtjevniji je svakako prvi film koji radite samostalno. Na njemu učite što je bilo dobro i gdje ste napravili greške. Svakim sljedećim filmom stječete nova iskustva, dižete letvicu, dostižete nove standarde. Posebno su zahtjevni igrani filmovi, radite s velikom ekipom, glumci, statisti, razne dozvole'', rekao je. "Kadar" se okušao i u snimanju igranih filmova, a iskustva su više nego pozitivna. ''U koprodukcijama smo, kao manjinska produkcija, radili dva igrana filma i njima smo izuzetno zadovoljni. "Obrana i zaštita" je na pulskom festivalu 2013. godine osvojila sve glavne zlatne arene i još mnoštvo nagrada na drugim festivalima, a trenutno u kinima u Hrvatskoj igra "Osmi povjerenik" koji bi uskoro trebao početi igrati i kod nas'', kaže Bubalo. U 2017. godini fokus je bio na dokumentarcu "Bijeli put", filmu o konvoju koji je u zimu 1993. godine, u jeku najžešćih sukoba Armije BiH i HVO, dovezao humanitarno pomoć za oko 80.000 stanovnika Središnje Bosne koji su bili u potpunom okruženju. ''Zadovoljni smo filmom, a i reakcijama publike. Na premijeri filma u Novoj Biloj okupilo se oko tisuću ljudi što je i za nas bilo pomalo neočekivano. Nakon toga film je prikazan u još petnaestak gradova u BiH, Hrvatskoj i Austriji. Imamo još dosta poziva za projekcije pa ćemo nastaviti s prikazivanjem sukladno mogućnostima. Napominjem da je na svim projekcijama ulaz bio slobodan. To je važna priča iz naše prošlosti i težili smo tome da film pogleda što više ljudi. Pored toga film je prikazan na HRT-u i BHRT-u, te na nekoliko festivala. Film je humanitarnog karaktera, nastojali smo u njemu izbjeći bilo kakve političke konotacije i mislim da je to jedna od njegovih vrlina'', smatra Bubalo.

Nagrade

Pored filma "Bijeli put", veliku pozornost publike privukli su i dokumentarci "Izgubljeno dugme" i "Dom" te dokumentarno-promotivni film "Hercegovina". "Dom", priča o ovrhama i deložacijama u Hrvatskoj, dobio je posebno priznanje žirija na prošlogodišnjem Sarajevo film festivalu, dok "Izgubljeno dugme" govori o tragičnoj sudbini bubnjara Bijelog dugmeta, Gorana Ipe Ivandića. Trenutno je u završnoj fazi snimanje dokumentarca o sestrama Čuljak. Radi se o iznimno zanimljivoj priči o sestrama Draženki i Šimi Čuljak, koje su u siječnju 1985. krenule pješice iz sela Bogodol prema Širokom Brijegu, na autobus za Mostar. Po velikom snijegu, ne znajući dobro put, upale su u duboku rupu gdje su provele sedam dana bez hrane i vode, obučene u traper jakne na iznimno niskim temperaturama. Sedmi dan su ih iz rupe izvukli lovci koji su čuli njihovo zapomaganje. Spašen im je život, ali su im amputirane obje noge u potkoljenicama. ''Već nekoliko godina smo u kontaktu s njima zbog snimanja filma, međutim kako one žive u Kanadi bilo nam je teško izvedivo ići tamo snimati film. Ipak, 2015. godine, 30 godina nakon događaja, one su došle u Hercegovinu pa smo snimili intervju i krenuli u realizaciju filma. Kako nam je za snimanje ostatka filma bio potreban velik snijeg čekali smo dvije zime da se ispune uvjeti i tek smo nedavno uspjeli snimiti te scene, ali nije bilo moguće snimanje na autentičnim lokacijama, pa smo pronašli sličan ambijent u okolini Delnica u Hrvatskoj'', kaže Bubalo.

Od gange i derneka do animiranog filma

Dodaje kako je snimanje bilo iznimno zahtjevno. Vladale su niske temperature, bilo je preko metar snijega, angažiran je bio i GSS. ''Na kraju smo zadovoljni snimljenim materijalom. U filmu ne radimo klasičnu rekonstrukciju događaja, više smo koncentrirani na subjektivan pogled iz njihovih očiju. Film bi trebao izaći ove godine, nadamo se premijeri na nekom od festivala u regiji. Trebamo uskladiti termine sa sestrama Čuljak jer ćemo nastojati da i one dođu na premijeru'', navodi Bubalo. Po njegovim riječima, priča o sestrama Čuljak ima potencijala i za cjelovečernji igrani film. ''Možda taj dokumentarac bude nekome inspiracija za snimanje igranog filma, u trenutnim uvjetima ne vidim mogućnost da se mi odlučimo za takvo nešto'', dodao je. Pored dokumentarca o sestrama Čuljak, "Kadar" trenutno u raznim fazama produkcije ima nekoliko projekata: "Radio Ganga", priča o gangi kroz prizmu Tomislava Matkovića, voditelja na postaji Radio Grude, istinskog zaljubljenika i sakupljača etno napjeva Hercegovine i Dalmacije, zatim "Ljudi koji su sadili drveće", po scenariju Josipa Mlakića, dokumentarac o veteranima koji boluju o PTSP-a i njihovom specifičnom samoliječenju kroz uzgoj raznih voćaka, "Šatoraši", dokumentarac o ljudima koji preživljavaju od derneka do derneka, jedan prodajući janjetinu i ćevape, a drugi sviranjem harmonike, "Sinkronicitet", animirani film scenarista i redatelja Tvrtka Karačića, priča koja prati stanovnike malog sela koji su povezani nizom zupčanika i kotačića. Taj savršeno usklađeni mehanizam promatra mladić čiji kotačić neispravno funkcionira.

Ponosni na festival

Ljudi iz "Kadra" posredno ili neposredno uključeni su u organizaciju Mediteran Film Festivala, koji se od 2000. održava svakog ljeta u Širokom Brijegu. ''Mediteran Film Festival je jedna od poveznica koja nas je okupila u Kadar. Naš montažer, Tomislav Topić je i direktor festivala koji raste iz godine u godinu i jedan je od najznačajnijih u državi. Festival je zasebna priča, organizira ga Kino Video Klub iz Širokog Brijega, a "Kadar" pomaže povremenim ustupanjem svojih resursa za potrebe Festivala i filmske radionice koja se odvija paralelno s festivalom. "Kadar", također, na festivalu prikazuje svoje filmove, naravno izvan konkurencije kako ne bi došlo do sukoba interesa. Festival inače prikazuje dokumentarne filmove iz zemalja Mediterana, u dvije konkurencije, kratki i dugometražni film, a svake godine bude i nekoliko popratnih programa izvan konkurencije'', kazao je Bubalo.