Već 40 godina u Zagrebu se održava sajam knjiga "Interliber". Ove godine ova manifestacija trajala je od 7. do 12. studenog.
Piše fra Janko Ljubos
Na poziv Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu i njihovih djelatnika, na čelu s ravnateljicom Majom Kocijan, na njihovom štandu bile su izložene i knjige objavljene u Franjevačkom samostanu u Fojnici: "U kandžama zla", ratni dnevnik fra Janka Ljubosa, "Autobiografija fra Leonarda Čuturića i ljetopis samostana u Fojnici i župe Brestovsko", "Vjera Bosne", autor fra Leonardo Čuturić, "Diplomatički zbornik bosaničkih isprava iz arhiva Franjevačkog samostana u Fojnici", autor Tomislav Perković.
Na ovakvom velikom sajmu, knjige izložene u dva velika paviljona, bilo je ponosno vidjeti knjige djelatnika Državnog arhiva Bosne i Hercegovine: Sandre Biletić, Andreja Rodinisa i Šimuna Novakovića i izdanja Franjevačkog samostana Fojnica.
U srijedu, 8. studenog, u 12,30 sati bilo je predstavljanje knjige "Autobiografija, Ljetopis Franjevačkog samostana u Fojnici, Kronika župe Brestovsko" autora fra Leonarda Čuturića. Knjigu je predstavio naš književnik Miljenko Jergović.
Treba odmah napomenuti, a to je rekao i Jergović na početku svoga izlaganja, da takav ambijent na Velesajmu, nije prikladno mjesto za predstavljanje knjiga! Naime, na tom čarobnom mjestu na tisuće čudesnih knjiga, skoro kao „na otvorenom“, poredano je osamdesetak stolica, stol za promotore, dobro je ozvučeno..., ali to je sajam, na tisuće je posjetitelja, najviše je djece, i onda se stvara preglasna dječja graja, oni jesu simpatični i veseli, ali predstavljanje se pretvori u nadvikivanje i neko nesnalaženje.
Fra Janko je predstavio Bosnu i Hercegovinu, Fojnicu i Samostan, kako su pronađeni u Arhivu rukopisi fra Leonarda i kako je knjiga nastala, onda je nastupio Jergović. On je knjigu, naravno, pročitao i već o njoj pisao, a sada je govorio o fra Leonardu, o samostanima Bosne Srebrene i vremenima u kojima je živio i o kojima je pisao fra Leonardo.
Rekao je da je knjiga novost u današnjem vremenu, da se od sada provinciju Bosnu Srebrenu i Bosnu i Hercegovinu i šire može i mora vrednovati u nekom drugačijem svjetlu... da je to fratar koji je živio s fratrima „iz turskog vakta“, živio je i radio u vremenu Austrougarske, Prvog svjetskog rata, Kraljevine SHS, Stare Jugoslavije, Drugog svjetskog rata... dočekao je i komuniste...
Bio je to fratar visoke inteligencije, oštar u stavu i na peru, hrabar, pronicljiv, nepopustljiv, ponekad i tvrdoglav, svadljiv i često je bio i na crkvenom i na civilnom sudištu i sve je parnice dobivao: i protiv fratara neistomišljenika, protiv civila, protiv provincijala, protiv biskupa...
Iz njegovog pisanja možemo točno vidjeti kakva su bila politička događanja, koja nije baš uvijek dobro procjenjivao, koja je uloga vjerskih vođa, koje su strahote i nepravde u ratovima, kako se ostvaruju planovi i nove ideje...
Dok je Jergović govorio, slučajni prolaznici su zastajali i slušali, bilo je i Fojničana koji su ranije znali za ovu promociju i bilo im drago na tako važnom mjestu slušati lijepu priču o jednom Fojničaninu, a valovi dječje radosti stizali su valovito.
Na kraju je prišla jedna otmjena dama, ima lijepih godina, i u dvije vrećice Jergoviću donijela darove. Kad je fra Janko primijetio da nije Jergović pisao knjigu nego Čuturić i da pokloni idu u Fojnicu, gospođa je odgovorila da ona znade tko je pisao ali i da znade radi čega pokloni idu baš Jergoviću!
Bio je to lijep dan za Fojnicu i Fojničane u Zagrebu, a kiša je padala, a i knjigu treba pročitati.
artinfo.ba | preuzeto s portala fojnica-samostan.com
