Foto: Marijana nam nikad ne bi oprostila crno-bjelu fotografiju, željela bi da je pamtimo baš ovakvu :)

Za mnoge će ovaj Uskrs, blagdan novog života i svjetla biti upamćen po jednom prerano utišanom, prekrasnom svjetlu. Preminula je Marijana Budimir, dobra duša Kiseljaka, umjetnička duša, duša koja je više od ičega voljela život i za njega se borila svim svojim snagama do zadnjeg daha.

Preminula je u bolnici u Zagrebu nakon dugogodišnje hrabre i nevjerojatne borbe s teškom bolešću koju je prethodno više puta pobijedila. Ipak, bolest je na kraju bila jača no nije pobijedila. Marijanin vedri duh i osmijeh ni jedna operacija, ni terapija nisu ugasili. Utjecaj koji je ostavila na generacije učenika kao omiljena učiteljica Osnovne škole Kiseljak bit će vječan kao i njen doprinos društvenom, kulturnom životu općine Kiseljak čija je bila i vijećnica u Općinskom vijeću.

Citat Steve Jobsa je citirala često: "Jedini način da uradite nešto veliko je da volite to što radite".

No za kulturu, za glazbu je živjela. Svim svojim bićem širila je ljubav prema glazbi na sve s kojima je imala kontakt, od svojih učenika koji su pjevali u zborovima, pokrenula Kisstars festival te u središtu Bosne osnovala klapu iz dišpeta, žensku klapu, Kiseljački dišpet.

Posebno ponosna je bila na svoju "Božićnu bajku" glazbeni, božićni projekt koji nas je vodio u neke ljepše, magične svjetove nekoliko godina zaredom.

I dok se mi sjećamo njenog života, ona sada vjerojatno već pjeva s nekim drugim zborovima visoko na nebu, smiješi se i gleda nas ponosno! Njena borba neka nam bude dokaz koliko je život dragocjen a način na koji je širila svoj optimizam primjer kako  se trebamo ophoditi jedni prema drugima.

Posljednjih dana života samo je željelja vratiti se u svoj Kiseljak, svojoj kući. Ne sumnjamo kako će je Kiseljak dolično ispratiti i pamtiti zauvijek1

Iskrena sućut suprugu Marku, kćerkama Izabeli i Barbari kao i cijeloj obitelji, prijateljima i kolegama.

Počivala u miru!

IM(Artinfo.ba