Dostojanstven ukop nakon 22 godine potrage ili još jedna lažna nada

"Samo nek mi kažu su mu kosti. Oprostio bih svima, pa i ubojici svojeg sina. Čak bi ga i nagradio". Riječi su ovo Drage Galića, oca prije više od 22 godine nestalog Zorana Galića. Duboko se ureže u sjećanje jer ukazuju na sav očaj i agoniju roditelja koji je spreman oprostiti pa čak i nagraditi ubojicu svojega djeteta, samo da ga dostojno pokopa.

Buditi lažnu nadu roditeljima poput Drage Galića užasan je zločin, ne toliko s pravnog koliko s moralnog aspekta. Na to treba podsjetiti baš danas, tri godine nakon smrti Slave Gvozden, majke nestalog Jadranka Gvozdena. Srce majke Slave, kako su je zvali u Bugojnu, nije izdržalo još jednu lažnu nadu da je iz pronađenih, više puta spaljivanih posmrtnih ostataka, nemoguće izvući profil za DNK i doznati je li među njima bio i njezin Jadranko. Još jedna pokopana nada nakon ekshumacija prije više od tri godine, ubila je Slavu Gvozden.

Je li na pomolu još jedna ili će tijela 19 nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz Bugojna biti konačno, nakon 22 godine dostojno pokopana, znat će se uskoro.

Naime, ekshumacija posmrtnih ostataka za koje se vjeruje da pripadaju bugojanskim Hrvatima za kojima se traga već 22 godine počela je na Rostovu.

Prema navodima Instituta za nestale osobe BiH ''pretpostavlja se da se na ovom lokalitetu nalaze posmrtni ostaci žrtava iz proteklog rata hrvatske nacionalnosti'', a iskopavanje se vrši po naredbi Suda BiH i pod voditeljstvom Tužiteljstva BiH.

Inače, posljednjih dana pojavila se informacija o svjedoku pokajniku koji je navodno otkrio gdje su pokopane bugojanske žrtve.

(artinfo.ba/ap)