Fra Franjo je rođen 13. studenoga 1935. u Dubravici, selu viteške župe, od roditelja Andrije i Kate r. Đotlo. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1955, a prve zavjete položio 15. srpnja 1956. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1961. u ruke provincijala fra Vjekoslava Zirduma. Franjevačku teologiju studirao je u Sarajevu. Svete redove podijelio mu je vrhbosanski nadbiskup Marko Alaupović: đakonat 15. ožujka 1964. u Sarajevu, a prezbiterat 12. srpnja 1964. u Gučoj Gori. Poslije ređenja nastavio je studij u Ljubljani, gdje je i diplomirao.

Bio je župni vikar u Volaru/Šurkovcu (1965-1967) i Bihaću (1967-1970), župnik u Docu (1970-1973) i Brajkovićima (1991-1994), definitor Provincije (1973-1976; 1979-1982; 2000-2003), predsjednik rezidencije u Provincijalatu (1973-1982), gvardijan na Nedžarićima (1973) i na Bistriku (1982-1985) te gvardijan i župnik u Gučoj Gori (1985-1991; 1994-2000). Poslije je župni vikar u Novoj Biloj (2000-2009) i u Gučoj Gori (2009- ).

Iz fra Franjina dugoga i plodonosnog života vrijedno je izdvojiti događaje iz posljednjega rata. Rat ga je zatekao dok je župnikovao u Brajkovićima, gdje je kratko bio u zarobljeništvu Armije BiH. Godine 1994. imenovan je, po drugi put, za gvardijana okupiranog samostana sv. Franje u Gučoj Gori. Nakon više od godinu dana od izgona fratara i puka iz Guče Gore, fra Franjo se vratio 11. srpnja 1994. u samostan, gdje je zatekao generala Mehmeda Alagića i vojnike Armije BiH. Uz obnovu teško oštećena samostana i crkve fra Franjo je u tim godinama vodio izgradnju „Bolnice Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj i staračkog doma „Otac Kristofor“.

Posljednje godine proveo je u samostanu u Gučoj Gori.

Misa zadušnica slavit će se u četvrtak 30. travnja u 15 sati, a poslije mise bit će pokop na groblju Gorica u Gučoj Gori.