Banjalučanin Milenko Pudar, koji je jučer nastradao u stravičnoj prometnoj nesreći kod Mostara, bio je deminer koji je većinu svog života proveo gledajući smrti direktno u oči.

Tekst koji je napisala osoba koja ga dobro poznaje prenosimo u cijelosti:

Ovo je Milenko Pudar, Banjalučanin koji je jučer nastradao u prometnoj nesreći kod Mostara.
Deminer, većinu svog života proveo je gledajući smrti direktno u oči.

Kada se bavite jednim od najopasnijih poslova na svetu, onda je jedini lijek biti pozitivan svakodnevno.
Takav je upravo bio i Milenko, imao je lijek za sve, osim za svoju šećernu bolest.

Ostvarila su se njegova najgora očekivanja i dobio je Milenko jučer napad u sred vožnje na putu smrti između Jablanice i Mostara, simptomi ove bolesti su sušenje usta, uspavanost i zamućen vid.

Nije Milenko mogao da uradi ništa, ali mi kao društvo jesmo.
Momak koji je Milenkovu vožnju ispratio snimanjem i komentiranjem kako je osoba vjerojatno pijana, nije uradio ništa kako bi ablendiranjem ili zvučnim upozorenjem skrenuo pažnju vozaču.

Na kraju se Milenko zabio u autobus a osoba koja je snimala uz smijeh je prokomentirala kako ovaj više nije živ već je Šehid.
Da bi na kraju dodao kolegi “to je taj snimak legendo.”

Muhamed Softić koji je snimao vjerojatno nije znao da se i Milenkova duša u tom trenutku smijala jer u smrt je otišla sama i nije odvela nikog drugog, što bi vjerojatno bio slučaj da se umjesto autobusa našao automobil.

Milenko je uvijek govorio da on u svom poslu ima pravo samo na jednu grešku, i da ako je napravi volio bi da sa sobom u smrt ne povede nikog drugog.

Ova nesreća je pokazala potpunu degradaciju našeg društva, dotakli smo dno.
Gdje je nestala ljubav čovjeka prema čovjeku, gdje je nestalo čojstvo, i gdje je nestao, što bi moj deda rekao obraz…

Onaj tko potisne i izgubi emocije umro je i prije svoje smrti.
Muhamed Softić je vrlo opasna osoba s potpunim odsustvom ljudske emocije, on je u stvari tempirana bomba, ali nije jedini…

Ubrzavanje vozila dok je drugo vozilo u fazi preticanja i ne pružanje prve pomoći sudionicima prometne nesreće, jedni su od najtežih prometnih prekršaja.

Policija je uhitila Muhameda Softića iz Tešnja zbog ne pružanja prve pomoći, ali vjerujem da to obitelji Pudar ne znači ništa.

Milenko je iz Banjaluke otišao u Hercegovinu, tamo gdje je posla bilo najviše, ali i opasnosti.
Tamo je proveo posljednje godine svog života i skončao je onako kako je i živio, tiho…

Milenko Pudar je u svojoj karijeri očistio od mina tisuće hektara zemljišta koje je kao obradivo vraćeno mnogim obiteljima.

Godine svog života proveo je u šumama otkopavajući mine i moleći Boga da i taj dan prođe mirno i da tišinu dana ne prekine sablasna eksplozija, a već jednom je svjedočio pogibiji kolege na terenu.

U svojoj karijeri spasao je tisuće života, a mi jučer nismo uspeli jedan jedini, njegov.

Naše društvo se nalazi u okovima poremećenog sistema vrijednosti, al’ možemo mi i dublje.

Nije Milenko jučer nastradao, on će kroz svoja dela nastaviti da živi, nastradali smo mi…