Na uskrsno jutro, 5. travnja, liturgijskim slavljima u crkvi Sv. Spasitelja i u Bazilici Svetoga groba, Vazmeno trodnevlje zaključili su kustos Svete zemlje fra Francesco Ielpo i latinski jeruzalemski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa.
Proslavi je nazočio i generalni konzul Italije u Jeruzalemu, Domenico Bellato, kao znak bliskosti s franjevačkom prisutnošću i lokalnom kršćanskom zajednicom, prenosi custodia.org.
U uobičajenim okolnostima, na patrijarhovoj pontifikalnoj misi sudjelovala bi četvorica generalnih konzula tradicionalno katoličkih zemalja koje su povijesno pomagale Kustodiji Svete zemlje i Latinskoj Crkvi u očuvanju i stjecanju posebnih prava u ovoj zemlji: Italije, Španjolske, Francuske i Belgije. Ograničenja koja su nametnule vlasti spriječila su njihovo sudjelovanje, no novi apostolski nuncij u Izraelu i apostolski delegat u Jeruzalemu i Palestini, mons. Giorgio Lingua, te njegov tajnik mons. Nicola di Ponzio, sudjelovali su u svečanoj liturgiji bez koncelebracije.
Vidjeti i razumjeti
Na početku euharistijskog slavlja u crkvi Sv. Spasitelja simboličnom gestom uprizoreno je otvaranje groba, tako što su dvojica đakona rastvorila krila triptiha, otkrivajući lik uskrslog i pobjedničkog Krista.
U svojoj homiliji, fra Francesco Ielpo pozvao je vjernike da ponovno iščitaju evanđeoski izvještaj o uskrsnuću kroz glagole koje koristi Ivan, naglasivši posebno temu kretanja. „Prije svega, ono što nas pogađa je obilje glagola kretanja: Marija Magdalena ide na grob, zatim trči; Petar i drugi učenik također izlaze, trče, stižu, ulaze. Pokret koji nije samo fizički, već duboko nutarnji, znak je potrage, nemirnog srca koje se ne predaje smrti. Marija Magdalena izlazi u mrak, vođena željom da ostane blizu Gospodina; Petar i ljubljeni učenik trče potaknuti viješću koju ne razumiju, ali koja ih pokreće na put. Oni kreću od žalovanja, od boli, od gubitka. Idu na grob tražiti nekoga za koga vjeruju da je mrtav. Pa ipak, ne znajući to, idu ususret otajstvu Uskrsa“, objasnio je fra Francesco.
Istaknuo je potom drugi središnji element evanđeoskog izvještaja: gledanje. „Evanđelje snažno inzistira na glagolu vidjeti. Ali vidjeti nije dovoljno. Može se vidjeti, a ne razumjeti“, rekao je kustos.
Logika ljubavi
Nadalje se dotaknuo znakova smrti koji su, kako je objasnio, u Svetoj zemlji dobro poznati, imaju vrlo konkretno lice: to su znakovi rata, straha, uništenih domova, ranjenih i raseljenih obitelji. „Ipak, upravo se u praznom grobu događa odlučujući prijelaz: Ljubljeni učenik prelazi s gledanja na to da vidi i povjeruje. On vidi znakove smrti, povoje, platno, i vjeruje. Znakovi smrti postaju znakovi života“, pojasnio je.
Naposljetku je naglasio kako se vjera u uskrsnuće rađa unutar živog odnosa: „Vjera u uskrsnuće je dar, a da bi se on primio, mora se ući u logiku ljubavi. Nadalje, ljubljeni učenik ne hoda sam, već čeka Petra, prepoznajući važnost crkvenog zajedništva. Iz gledanja u vjerovanje prelazi se unutar odnosa, unutar crkvenog zajedništva. Ljubav i zajedništvo tako postaju temeljne koordinate uskrsnog putovanja“, kazao je u propovijedi Ielpo na kraju ohrabrujući da „teškoće, rane, životne borbe, brojni 'grobovi' na koje nailazimo, čak i oni obilježeni ratom, mogu postati mjesta u kojima ćemo prepoznati Uskrsloga“.
„Krenimo, dakle, kao muškarci i žene koje Krist ljubi, unutar zajedništva Crkve. I doživjet ćemo Uskrsloga čak i u mjestima obilježenim smrću. Krist je uskrsnuo. Sretan Uskrs iz Svete zemlje“, poručio je fra Francesco.
J.M., KT
