FENA Amina Bijelonja Muminović, Foto: Arhiv

Bosna i Hercegovina, jedno od biodiverzitetski najbogatijih područja Europe, suočava se s ozbiljnim izazovima u očuvanju rijetkih i endemskih biljnih vrsta, dok porast potražnje za ljekovitim biljem i gljivama otvara prostor za profitnu eksploataciju i sivu zonu trgovine. Istraživanje Federalne novinske agencije pokazuje da između zakonskih propisa i njihove slabe primjene nastaje dubok jaz, zbog kojeg lokalne zajednice i ekosistemi trpe dugoročne gubitke, dok koristi ostvaruju pojedinci i mreže izvoznika, uz prešutno odobravanje ili neaktivnost nadležnih institucija.

Bosna i Hercegovina ima veliki broj rijetkih, endemskih i ljekovitih biljnih vrsta i gljiva koje čine temelj stabilnosti lokalnih ekosustava. Dok međunarodne konvencije, entitetski zakoni i podzakonski akti propisuju stroga pravila zaštite prirode, u praksi izostaju centralne evidencije, koordinacija institucija i sistemsko praćenje stanja na terenu.

Biodiverzitet kao resurs i kao dio identiteta

Bosna i Hercegovina ima izuzetno bogatu floru i mikofloru, što je rezultat njenog geografskog položaja, klimatske raznolikosti i očuvanih prirodnih staništa. Prema riječima Armina Macanovića s Odjela za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, upravo one biljne vrste koje imaju najveću tržišnu vrijednost istovremeno su i najizloženije prekomjernoj eksploataciji.

- Istraživanja provedena proteklih godina na području cijele BiH pokazuju da tradicionalno znanje o ljekovitim biljkama još uvijek postoji, ali je u opadanju. Stanovnici stariji od 40 godina u prosjeku poznaju osam ljekovitih biljaka koje koriste u svakodnevnom životu, dok mlađe generacije poznaju tek jednu do dvije vrste. Ipak, ukupna upotreba je Velika i procjenjuje se da se u domaćinstvima u BiH koristi oko 90 do 100 ljekovitih biljaka, dok povijesnii zapisi govore o više od 750 korisnih biljnih vrsta - kazao je Macanović za Fenu.

Ovaj raskorak između bogatstva prirode i slabljenja tradicionalnog znanja dodatno otvara prostor za komercijalnu eksploataciju, često bez razumijevanja dugoročnih posljedica po ekosustav.

Najugroženije vrste i stanje na terenu

Prema podacima struke, među biljnim vrstama koje su najviše izložene nekontroliranom sakupljanju nalaze se lincura, poznata i kao srčanik, zatim smilje, borovnica, brusnica, islandski lišaj, kao i brojne vrste gljiva, uključujući smrčak, vrganj i lisičarku. Posebno su ugrožene i livadske orhideje, poput kačuna (salepa), koje nestaju kako zbog sakupljanja, tako i zbog zarastanja livada i promjene namjene zemljišta.

Macanović upozorava da je vađenje biljaka s korijenom jedan od ključnih problema, jer takve populacije često nemaju mogućnost obnove.

- Kada se jednom iščupa biljka poput lincure, čiji je korijen osnovni dio za regeneraciju, cijela populacija na tom staništu može nestati. Terenski primjeri dodatno potvrđuju ovu sliku. Na planinama Bitovnja i Visočica zabilježeni su slučajevi degradacije staništa borovnice i brusnice, kako zbog prekomjernog branja, tako i zbog infrastrukturnih zahvata poput izgradnje puteva i energetskih objekata – naveo je Macanović.

Dodatno je istaknuo da je u selu Umoljani, na području Studenog potoka, lokalno stanovništvo  prijavljivalo vožnju kvadova kroz korito potoka, što dodatno narušava osjetljive planinske ekosustave.

Profitni interes i lanac eksploatacije

Iza sakupljanja ljekovitog bilja i gljiva često stoji složen lanac u kojem lokalni sakupljači predstavljaju samo prvi, i najranjiviji, dio sustava. Nakon sakupljanja, bilje se otkupljuje po relativno niskim cijenama, a zatim dalje prerađuje ili izvozi, gdje njegova tržišna vrijednost višestruko raste.

Prema riječima stručnjaka, u Bosni i Hercegovini ne postoji sistemska kontrola otkupnih cijena niti transparentna evidencija o količinama koje se sakupljaju i plasiraju na tržište. Tako se profit uglavnom sliva prema otkupljivačima i izvoznicima, dok lokalne zajednice ostaju bez dugoročne koristi, ali i bez prirodnih resursa na kojima su tradicionalno počivale.

Macanović navodi da je teško govoriti o nelegalnoj eksploataciji nečega, ako to nije zakonski uređeno.

- Na području naše zemlje imamo tzv. entitetske zakone o zaštiti okoliša. Međunarodne protokoli, međunarodni sporazume i konvencije ne prepoznaju nacionalne zakone. Mi nemamo nacionalnog zakona o okolišu i naši zakoni na entitetima su različiti. U FBiH imamo kantonalne zakone o okolišu, pa se to spušta na općinski nivo. Ja kao istraživač mogu otići da istražim, dsakupim materijal bilo gdje, a da nemam nikakvu zakonsku obavezu da nekome nešto dostavim. Ukoliko se rade projekti koji su financirani od ministarstava, institucija, može se tražiti potvrda i svakako odobrenje da idete na neki lokalitet, ali pitanje je šta s tim odobrenjem. CITES konvencija jasno regulira pravila o trgovini zaštićenih vrsta, ali šta kada ustanovimo da je nešto nelegalno urađeno i kako to ustanoviti – pita se Macanović.

Dalje pojašnjava da je to moguće ustanoviti putem inspekcijskog nadzora, ali je nakon toga potrebno efektivno rješavati problem.

- Mi nemamo agenciju koja prati tok stanja prirode u našoj zemlji. Znači, da ima interventne mjere, da znamo šta I kako se dešava i generalno koje su posljedice toga zakonski. Imamo jako dobar zakon o zaštiti okoliša u BiH, ali konkretno kada je riječ o upotrebi prirodnih resursa i biljaka, možemo ih ubrati, ali je veći problem kako ih naprimjer, unijeti u Hrvatsku ili u neke druge zemlje Europske unije, a vrlo ćemo ih lako iznijeti iz BiH – pojasnio je.

Zakoni koji postoje, ali se selektivno primjenjuju

Bosna i Hercegovina je potpisnica i ratificirala je niz međunarodnih konvencija koje reguliraju zaštitu prirode i trgovinu ugroženim vrstama, uključujući CITES i Bernsku konvenciju. U Federaciji BiH je na osnovu Zakona o zaštiti prirode 2014. godine usvojena Crvena lista divljih biljnih, životinjskih i gljivarskih vrsta, uz pravilnike koji definiraju strogo zaštićene i zaštićene vrste.

Međutim, ključni problem predstavlja činjenica da ove crvene liste nisu ažurirane više od deset godina. Federalno ministarstvo okoliša i turizma priznaje da bi se liste trebale redovno revidirati, jer se stanje u prirodi mijenja pod uticajem klimatskih promjena i ljudskih aktivnosti.

Dodatni izazov je nepostojanje Zavoda za zaštitu prirode u Federaciji BiH, koji bi sistematski pratio stanje biodiverziteta. Time se praćenje stanja prirode u FBiH oslanja na fragmentirane podatke, pojedinačna istraživanja i prijave s terena.

Uporedimo li Bosnu i Hercegovinu sa zemljama regije, Sjeverna Makedonija, naprimjer,  također ne  raspolaže Crvenom listom svoje flore. Stručnjaci smatraju da se ona mora izraditi vlastitim finansijskim sredstvima te da je zemlja siromašna I zavisi od međunarodnih donatora za ovakve aktivnosti.

- Umjesto sustavnog pregleda, postoji samo prioritetna lista pripremljena kao osnova za buduću Crvenu listu, od koje je do sada procijenjen tek manji dio vrsta. Danas postoje biljne vrste koje imamo samo u herbarijskim zbirkama, a u prirodi ih više nema. Još je opasnije nestajanje vrsta koje su isključivo prisutne na našem prostoru – endemičnih i reliktnih vrsta. Dovoljno je da se poremeti samo jedan uvjet u njihovom staništu i to može biti katastrofalno - kazao je akademik Vlado Matevski, vodeći prirodnjak i botaničar u Sjevernoj Makedoniji.

Tko kontrolira i gdje sustav puca

Kontrola sakupljanja, prometa i izvoza biljnih vrsta u BiH je podijeljena između više institucija. Federalna uprava za inspekcijske poslove nadležna je za fitosanitarni nadzor uvoza i izvoza, dok u unutrašnjem prometu nadzor vrše tržišna, poljoprivredna, šumarska i inspekcija zaštite prirode.

- Međunarodna trgovina biljem u našoj državi se odvija na nivou dozvola koje izdaje Federalno ministartvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ako govorimo o legalnoj trgovini.
Ne mogu se sa sigurnošću izdvojiti biljne vrste koje su najčešće. Naime, trgovina se vrši sa svim vrstama biljaka. Uglavnom onih koje se koriste u proizvodnji u medicinske svrhe, zatim komercijalne svrhe proizvodnje kozmetičkih proizvoda, te veća količina ukrasnog bilja, gdje možeo istaknuti vrste orhideja, ruskus akuletaus (bodljikava veprina) koja se koristi kao zelenilo u pravljenju buketa – naveli su iz Federalne uprave za inspekcijske poslove.

Ističu da su glavni razlozi za porast trgovine rijetkim ili zaštićenim biljnim vrstama, u samoj riječi "rijetke  biljne vrste, odnosno zaštićene". Samim tim, a povećanim potrebama u farmaceutskoj, kozmetičkoj i ukrasnoj industriji, strvara se preduvjet za trgovinu rijetkim- zaštićenim biljnim vrstama. Pojašnjavaju da postoji potreba za većom količinom biljnih vrsta u svim oblastima, a iste su rijetke i zaštićene za branje te se stiče, kako su kazali, enormni profit.

Kantonalne inspekcije, poput Inspektorata poljoprivredne, vodne i šumarsko-lovne inspekcije Kantona Sarajevo, navode da nadziru promet sjemena, sadnog materijala i zdravlja bilja, ali ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na obim ilegalne trgovine zaštićenim vrstama.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH su kazali da u posljednjih pet godina nije zabilježen slučaj oduzimanja zaštićenih biljnih vrsta, izuzev pojedinačnih zapljena sadnica i drugih poljoprivrednih proizvoda bez dokumentacije.  Ovakvi podaci dodatno otvaraju pitanje stvarnog obima ilegalne trgovine i efikasnosti kontrole na granicama.

- Međutim, u veljači 2023. godine oduzete su sadnice citrusa i to: citrus limun Mayer Improved - 330 kom, Citrus limun Panache - 100 kom., 3. Citrus sinensis Marodrange - 47 kom. i Citrus Reticulat Havana - 5 kom. tržišne vrijednosti od oko 36.150,00 KM. Oduzimanje se desilo kada su ovlaštene osobe vršile kontrolu na graničnom prelazu i pronašli neprijavljenu robu bez računa i bez dokaza o porijeklu. Shodno Zakonu o carinskim prekršajima u BiH roba je oduzeta uz izdavanje prekršajnog naloga.  Službenici Odjela za carine su u toku 2024. godine oduzeli i 422 litre maslinovog ulja – kazali su za Fenu iz UIO BiH.

Pojašnjavaju da se sva roba koja se uvozi ili izvozi razvrstava shodno Carinskoj tarifi, na osnovu njenog stvarnog sastava, namjene i svojstava.

U Republici Srpskoj, šumarska inspekcija vrši nadzor nad korištenjem ostalih šumskih proizvoda, uključujući ljekovito bilje i gljive, ali nije prisutna na graničnim prijelazima niti raspolaže informacijama o eventualnim pokušajima nelegalnog izvoza.

- Republička šumarska inspekcija vrši nadzor nad primjenom Zakona o šumama, gdje kontrolira da li su javna preduzeća koja gazduju šumama, preduzela sve zakonom propisane mjere u cilju zaštite šuma i ostalih šumskih proizvoda, sprečavanja njihove zloupotrebe i neovlaštenog korištenja, a koje se ogledaju u donošenju planske dokumentacije, formiranju čuvarske službe, kontrole izvođača šumskih radova i drugo. Važno je naglasiti da je ovim zakonom jasno propisano da pravo boravka i slobodnog kretanja u šumi, vlasnik šuma ili korisnik šuma i šumskog zemljišta u svojini RS-a može ograničiti ili zabraniti ukoliko bez dobijene dozvole posjetitelji, između ostalog, sakupljaju ostale šumske proizvode u količinama većim od dozvoljenih. Pravilnikom o uvjetima korištenja ostalih šumskih proizvoda i načinu sakupljanja njihovih nadoknada propisano je da u ostale šumske proizvode biljnog porijekla spadaju samoniklo ljekovito, jestivo i aromatično bilje, gljive, šumsko voće, plodovi, šišarke, sjeme i listinac šumskog drveća i grmlja, ukrasno šiblje, trska, liko, sokovi iz šumskog drveća, različiti organi biljaka (korijen, kora, lišće, smola, plodovi, patološke izrasline na drveću, plodovima i lišću), mahovina, lišajevi, trava (sijeno) sa livada u okviru šuma i iznad šumske vegetacije – istaknuli su iu Republičke uprave za Inspekcijske poslove, Inspektorat Republike Srpske.

Kada je riječ o S. Makedoniji, nadzor nad zaštićenim biljnim vrstama ostaje ključan u sprječavanju njihovog nestajanja. Zbog toga su inspektori u posljednje tri godine proveli oko 200 kontrola vezanih za sakupljanje i izvoz ugroženih biljnih vrsta.

- Upravitelji zaštićenih područja podnose nam prijave za ilegalno branje i uništavanje zaštićenih divljih biljnih vrsta, nakon čega izdajemo rješenja s opomenama, zabranama i prekršajnim nalozima – naveli su iz Inspektorata za životnu sredinu ove zemlje.

Dodaju da prekršaje najčešće otkrivaju čuvari zaštićenih područja jer oni vrše neposrednu zaštitu.

- Počinitelji su uglavnom fizička lica, ali prekršaje prave i pravnih lica, kao i osoba iz susjednih držav -, navode iz Inspektorata, dodajući da se najčešći prekršaji bilježe u Nacionalnom parku Šar-planina, jednom od biološki najbogatijih područja u toj zemlji.

Zaštićena područja kao izuzetak

Primjeri zaštićenih područja pokazuju da je kontrola moguća kada postoji jasno upravljanje i kontinuiran nadzor. Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo upravlja područjima poput Vrela Bosne, Bijambara, Skakavca, Trebevića i Bentbaše, gdje se, prema njihovim navodima, nisu susretali sa slučajevima masovne eksploatacije rijetkih i ugroženih biljnih vrsta.

- U ovim područjima nadzorna služba kontinuirano prati aktivnosti na terenu, upozorava posjetitlje i, u slučaju potrebe, obavještava nadležne inspekcije. Ovakva praksa pokazuje da institucionalna prisutnost značajno smanjuje prostor za nelegalne aktivnosti – izjavio je Ismir Smajić iz Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Sarajevo.

Govoreći o slučajevima nestanka određenih populacija, kazao je da je jedan od svježih i popularnih primjera, gubitak populacije Alpskog tritona u određenim ekosistemima jezerskim na planinama. 

- Ubiranje rijetkih i zaštićenih vrsta, nije dozvoljeno. Potrebno je tražiti saglasnost od Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Ukoliko je riječ o biljnim vrstama, odnosno gljivama, koji nisu zaštićene, dozvoljeno je, čak i preporučljivo. To je zdrav način života, ali to treba raditi na održiv način, da se ne sakuplja korijenje biljaka, zato što ta biljka u narednoj vegetativnoj sezoni ne može izrasti. Naprimjer, kada se biljke za sušenje, za čajeve, sakupljaju, moraju se rezati makazama da se cvjetovi odrežu, ali to je dug proces. Ukoliko to ljudi rade za sebe, sakupljaju, ne rade da bi to prodavali, onda mogu na taj način. Oni preprodavači koji to rade, obično to sakupljaju na nedozvoljen način jer žele sakupiti veliku količinu koju bi mogli dalje preprodati - rekao je Smajić.

Izvoz bez evidencija i odgovornost bez adrese

Iako zakonski okvir predviđa dozvole za sakupljanje i izvoz zaštićenih vrsta, nepostojanje jedinstvenog registra izdatih dozvola i količina koje se iznose iz zemlje otežava praćenje stvarnog stanja. Federalno ministarstvo okoliša i turizma navodi da raspolaže bazom podataka o izdatim dozvolama za znanstvena istraživanja, ali ne i registrom komercijalnog sakupljanja, jer za to nisu nadležni.

- Najveći hendikep Federacije Bosne i Hercegovine je što nema Zavoda za zaštitu prirode, koja bi kao stručna institucija pratila sve aktivnosti na terenu. U Republici Srpskoj postoji Zavod za zaštitu prirode. Mi smo nadležni za očuvanje divljih vrsta i njihovu zaštitu. Postoji baza podataka za sve one koje su podnijeli zahtjev za znanstvena istraživanja. Zakonom zaštite prirode prepoznata su naučna istraživanja i dozvoljeno je izuzimanje vrsta iz njihovog staništa isključivo u naučne svrhe – kazala je za Fenu Zineta Mujaković, Šefica odsjeka za očuvanje prirode i biodiverziteta u Sektoru okoliša u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.

Napomenula je da izuzimanje divljih vrsta iz prirode nije strogo zabranjeno za sve vrste. 

- Određene cvjetove je poželjno izuzimati iz prirode, ali da se strogo vodi računa da se to radi na održiv način. Međutim, zaštićene vrste su magnet za izuzimanje iz prirode. Lincura je, naprimjer, izuzetno ljekovita i ona se izuzima s korijenom. Ako se taj korijen izuzme sljedeće godine, nema lincure na tom terenu. A svako zaštićeno područje je bogato takvim vrstama – dodala je Mujaković.

Stručnjaci upozoravaju da je iznošenje biljnih vrsta iz BiH često znatno lakše nego njihov unos u zemlje Europske unije, gdje su kontrole strožije. Ova asimetrija dodatno podstiče ilegalni izvoz i otežava ispunjavanje međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela.

Između očuvanja i gubitka

Svi sugovornici se slažu da zakoni i međunarodne obaveze same po sebi nisu dovoljne ako ne postoji efikasan sustav njihove primjene. Bez ažuriranih crvenih listi, centralne evidencije sakupljanja i izvoza, te jačanja kapaciteta inspekcija i nadzornih službi, Bosna i Hercegovina rizikuje trajni gubitak dijela svog prirodnog bogatstva.

Nekontrolirano sakupljanje predstavlja samo dio šireg problemam, jer mnogo ozbiljnija slabost leži u samom sistemu zaštite, odnosno u u nejasnim nadležnostima, ograničenim resursima i izostanku dugoročne državne podrške.

Biodiverzitet, koji danas predstavlja resurs i potencijal za održivi razvoj, može vrlo brzo postati nepovratno izgubljena vrijednost ukoliko se jaz između očuvanja i eksploatacije nastavi produbljivati.

(Ovo istraživanje je urađeno uz podršku Journalismfund Europe).

FENA Amina Bijelonja Muminović