Dugi progon kršćana započeo je 420. pod vladavinom Jezdegarda I. i trajalo 40 godina, završi s vlašću Bahram-Gora.

Benjamin je tijekom tih progona bio zatvoren na godinu dana zbog vjere, ali je izaslanik bizantijskog cara uspio isposlovati njegovo oslobođenje pod uvjetom da više ne govori o vjeri.

No, on nije želio odustati od propovijedanja istine vjere i rekao je kako je njegova dužnost naviještati Krista.

Unatoč tomu što je kazao da neće stati, pušten je na slobodu na kojoj nije propuštao priliku propovijedati kršćanstvo. Zbog toga je ponovno uhićen i odveden pred kralja koji je naredio da ga muče i ubiju. To se i dogodilo tako što su mu u usta ugurali i pod nokte zabili tanke, šiljate komadiće drveta.

Mučeništvo je podnio oko 424. u prva dva tjedna vladavine Jezdegardova sina Varanesa V., a tog vladara progonitelja kršćanstva 422. pobijedio je Teodozije II. koji je potom, kao uvjet za postizanje mira, postavio slobodu vjeroispovijesti perzijskim kršćanima.

Ime Benjamin hebrejskog je porijekla, a znači: odabrani, ljubljeni sin.

artinfo.ba