Na Veliku subotu slavi se Vazmeno bdjenje. Crkva je u iščekivanju Isusova uskrsnuća.

Bdjenje počinje u večernjim satima, kako bi se uskrsna svijeća, s trostrukim usklikom ''Svjetlo Kristovo'', mogla unijeti u crkvu u trenutku kad je u crkvi manje svjetla, kako bi plamen uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet.

To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdjenja započinje na Veliku subotu, kad padne noć, a mora završiti prije zore.

Služba svjetla – u samoj crkvi ugašena su svjetla, a svećenik pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća.

Služba riječi dugačka je zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra ''razmatrajući divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju'', kako se navodi u Rimskom misalu, a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija je završavala euharistijskom službom.

Foto: Lea Stanić/artinfo.ba