„Jako sam povezan sa svojim rodnim krajem i rodbinom i kad mi god slobodno vrijeme dopušta dolazim i posjećujem Lepenicu i Kiseljak. Tu je i moja rodna kuća, tu sam napravio prve korake, tu su nastale prve slike koje pamtim…Pri samoj pomisli na rodni kraj srce mi pođe jače kucati. Kamo god da idem sa mnom je Lepenica“, počinje priču Goran Mrnjavac, profesor, kustos, vijećnik, zaljubljenik u povijest, amaterski glumac a odnedavno i književnik.

Upravo je književnost povod našeg razgovora s ovim mladim Kiseljačaninom sa adresom u Kninu (RH), koji pak, kako je vidljivo iz početka naše priče, uvijek ponosno ističe svoje porijeklo.

Na dvoru kralja Zvonimira

„Na dvoru kralja Zvonimira“ njegov je literarni prvijenac. Riječ je o knjizi koja na zanimljiv način spaja prošlost i sadašnjost. Priča je to o Hrvatskoj državi za vrijeme vladavine dobroga i moćnoga kralja Zvonimira koja prati dječaka Bornu Petra koji se u snu vrati u vrijeme srednjeg vijeka. U samoj fabuli na čudnovat način se isprepliću povijest i moderna. Tu je i priča o skrivenom blagu na kninskoj tvrđavi koja zagolica maštu čitatelja… Knjiga je bogato ilustrirana na 36 stranica velikoga formata. Ilustracije je izradila akademska slikarica Andrijana Mlinarević Cvetković  (iz Hercegovine) a izdavač je Despot infinitus iz Zagreba.

„Radi se o slikovnici za djecu ali ne isključivo za djecu već i za odrasliju populaciju. Izuzetno je poučna, a može poslužiti i kao vrhunsko pedagoško-didaktičko sredstvo. Nedavno mi se javila kolegica koja je polagala ispit iz povijesti i kulturne baštine te mi je rekla da se poslužila podatcima koje je pročitala u knjizi i to joj je pomoglo na samom ispitu jer je imala pitanje upravo o vladavini kralja Zvonimira“ kazao je Goran koji za narednu godinu već planira nastavak ove priče u kojoj bi povezao dva grada, Krešimirov Šibenik i Zvonimirov Knin. „ Bit će tu zanimljivih avantura Borne Petra, od vožnje kanuima do susreta s korejskim turistima… Također planiram napisati tekst za strip s tematikom iz Domovinskog rata. Spremam i prikupljam materijale za jednu „ozbiljnu“ knjigu koja bi obradila hibridno i informacijsko ratovanje. To je dio nekih srednjoročnih planova. Najveći mi je problem nedostatak slobodnog vremena jer me, doslovno, sve živo zanima“ nastavlja Goran čijim hobijima i zanimacijama zaista i nema kraja.

Ponosan Lepenčanin

Naime, rođen je 1986., odrastao u Lepenici u kojoj je završio osnovnu školu. Dvije godine je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, a potom se odselio u Knin gdje je maturirao u općoj gimnaziji. Put ga zatim vodi u Zagreb na dvopredmetni studij povijesti i geografije. Po završetku studija vraća se u Knin u kojem ostaje do danas, usprkos kako kaže, poslovnim ponudama iz Zagreba i inozemstva.

„U Kninu sam jedno vrijeme radio kao profesor, a zadnje četiri godine radim kao kustos Kninskog muzeja koji je smješten na jednoj od najljepših i najvećih europskih tvrđava.  Po prirodi sam znatiželjan i zaigran pa tako imam, zaista, mnoštvo hobija. Ako bih morao neke posebno izdvojiti to bi onda bili planinarenje, čitanje knjiga, gluma i uživanje u vrhunskom pivu. Naročito sam ponosan što sam mogao biti dio ekipe koja je izvela 116 predstava pasionske igre -  Muka gospodina našega Isusa Krista; na početku u ulozi Poncija Pilata, a kasnije u ulozi Isusa Krista. Nastupali smo diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zatim u Austriji, Njemačkoj i Madžarskoj. U mojoj/našoj srednjoj Bosni smo nastupali u Busovači, Novom Travniku, Jajcu, Ovčarevu i Kiseljaku“ ponosno ističe naš sugovornik koji je pak trenutno  ponajviše okupiran spomenutom knjigom.

„Što se promocija tiče uspio sam napraviti samo jednu i to u Kninu. U planu su bile promocije diljem Hrvatske, BiH i dijaspore ali na žalost, situacija s koronom je sve poremetila i odgodila za neka bolja vremena. Čim se epidemiološka situacija normalizira, planiram napraviti svojevrsnu turneju po srednjoj Bosni gdje će, naravno biti i predstavljanja i u Kiseljaku i mojoj rodnoj Lepenici čiji sam ponosni sin“ nada se Goran te dodaje kako su  reakcije čitatelja odlične.

Zainteresiranost mladih za povijest

„Očekivao sam da će se svidjeti djeci ali me iznenadilo da se izuzetno dopala i odraslim osobama. Očito smo i mi odrasli samo velika djeca koja su zaboravila sanjati i sanjariti“  kazuje ovaj zaljubljenik u povijest koji pak smatra kako zainteresiranost mladih za povijest ponajviše ovisi o učiteljima, nastavnicima, profesorima i obiteljskom okruženju. „ Ako im prošlost ponudite na jedan zanimljiv način onda ćete ih uspjeti zaintrigirati. Ako predajete na dosadan, suhoparan način onda ih odbijate. A prošlost je svuda oko nas, a i svatko od nas ima svoju individualnu prošlost/povijest. Velik je problem ako profesori inzistiraju samo na godinama i osobama, to je dosadno! Možda će te se iznenaditi ali tijekom studija niti jednom me moji profesori nisu pitali godinu“.

Film o Vukovaru

Osim novih ideja na književnom planu, Goran je okupiran i brojnim drugim projektima koji povezuju njegovu ljubav prema povijesti te nastojanja da istu što više približi novim generacijama. Tako između ostaloga, trenutno radi i na scenariju za film o Vukovaru u kojem će pokušati  opisati i dočarati stradanje grada heroja. Kako kaže, najviše ga je ponukalo to što kao država i narod nismo bili u stanju u 30 godina napraviti kvalitetan igrani film na temu stradanja u Domovinskom ratu a što je Vukovar itekako zaslužio!

A zaslužio je i Goran da se o njemu više piše i zna barem do trenutka kada ćemo njegovu knjigu imati priliku upoznati i u Središnjoj Bosni.

Artinfo.ba