Ena (desno) sa kolegicama 

Ena Barbić, 18-ogodišnjakinja iz Kiseljaka te  učenica SŠ „Ivan Goran Kovačić“ - smjer Administrativni tajnik, trenutno pohađa Kuninkaantien lukio, srednju školu u Espoo-u u Finskoj kao učenica na razmjeni. Kako izgledaju prijava i pripreme za razmjenu te svakodnevnica u Finskoj saznali smo iz razgovora s Enom.

Više o ovom koraku na koji se malo tko odvaži ali općenito o ovoj zanimljivoj sugrađanki, naša Tereza donosi u intervjuu sa Enom:

Na kojem si programu ramjene?

Na razmjenu sam otišla pomoću organizacije  UG interkultni programi u BiH, odnosno AFS-a BiH (American Field Service), kao predstavnica Bosne i Hercegovine. Iskreno, nikada prije nisam pomišljala na takvo što jer nisam bila dovoljni upoznata sa samim organizacijama u BiH. Zatim sam, vraćajući se sa seminara početkom ove godine započela priču, sa sada već prijateljem, koji se u to vrijeme tek vratio sa razmjene učenika u Norveškoj  i rekla mami: "A šta ti misliš o tome da se ja prijavim na razmjenu učenika?"

Naravno, kao i svaki roditelji, tako su i moji bili poprilično skeptični po pitanju same ideje, ali su mi dopustili da pokušam. Sama odluka donesena je u veoma kratkom roku i smatram da nisam ni bila svjesna u šta se upuštam dok nisam sjela u avion. 

Kada se prijavljujete za razmjenu učenika za AFS BiH, prije svega popunjavate online aplikaciju o osobnim podacima i odabirete šest zemalja u koje želite ići. Nažalost, ja sam bila previše stara za određene zemlje, tako da je moj prvi izbor bio Island, za koji će se kasnije ipak saznati da nije ponuđen kao ovogodišnji program.

Ako ispunjavate uvjete, pozovu vas na radionicu u sklopu koje radite test i intervju, te kroz samu radionicu izražavate svoje stavove. 

Zatim, ako opet ispunite uvjete, predlažu vas za učešće u programu razmjene u određenu zemlj (ne mora nužno biti ona koju ste vi odabrali), te slijede pripremne radionice za samu razmjenu. 

Kako si se odvažila napustiti obitelj i prijatelje i naći se na drugom kraju svijeta?

Ljudi znaju pitati "Zašto Finska?" 

Iskreno, ne znam ni sama. Malo sam išla na eci-peci-pec, a malo sam se vodila onim "Why not?', tako stavila je na svoju listu i Finska je završila na drugome mjestu. 

Smatram da je AFS BiH učinio sve što je mogao da nas pripremi za ovo iskustvo, kako mene, tako i druge očenike.

Moja razmjena traje 10 mjeseci, ali postoji i mogućnost odabira razmjene koja traje tri mjeseca. Za mene to, ipak predstavlja da neću biti kući za praznike, ali gledajmo to s pozitivne strane, Finci imaju jako lijepe običaje i tradiciju. 

Nažalost, ja sam odabrala razmjenu  po završetkh srednjoškolskog obrazovanja, što također znači propuštanje maturalne zabave, ali i  otežava polaganje maturskih ispita. SŠ "Ivan Goran Kovačić" mi je mnogo izašla u susret po ovome pitanju, tako da ću imati mogućnost polaganja četvrtog razreda nakon što se vratim u BiH.

Ovo će možda zvučati sebično, ali kada se odlučujete na razmjenu, potrebno je sebe staviti na prvo mjesto. Naravno da će vam nedostajati obitelj i prijatelji, nedostajat će vam kave nakon škole i provodi. Nit će vaš život stati nakon što odete, niti njihov. 

Mene su, sada već prošle faze oplakivanja kuće jer sam u međuvremenu tog istog oplakivanja stvorila nove navike i jednostavno počela iskorištavati vrijeme koje imam.

Gdje si smještena za vrijeme razmjene?

Ispočetka sam  imala privremenu obitelj, a zatim se preselila kod sadašnje host-obitelji. Ovaj princip nudi bolje upoznavanje sa samom kulturom i načinom života. Pored host-obitelji imam i kontakt osobu koja se brine za sve  moje probleme i pomaže mi tijekom ramijene.

Kako uspoređuješ obrazovne sustave ovdje i u Finskoj?

Finski obrazovni sustav je jedan od najboljih u svijetu, te smatram da opravdava tu titulu. Također, smatram da je ključna atmosfera u školama. U osnovnoj školi djeca izuvaju cipele na samome ulazu, te imaju ručak u školama i djeca  mnogo vremena provode u prirodi.

Srednja škola traje tri godine i svaka školska godina podijeljenja je u pet razdoblja, a jedan školski sat traje 75 minuta. Učenici, za razliku od osnovne škole, mogu, ali i ne moraju nositi cipele. Svi imaju razredne odjele, ali predmete mogu birati, što je super jer ponekad imate slobodno vrijeme između dva sata. 

Škola počinje u 8.20 i završava u 16h, ali imaju ručak u školi, jer je Fincima ručak u obično u 12h, a večera u 17h.

Knjige im se mijenjaju svakih nekoliko godina, pa je teško jer te iste knjige ne možete prodavati mlađim generacijama. Ipak, većina učenika koristi online knjige i profesori zadatke postavljaju na Classroom.

Sama škola nudi zanimljiv programe, te učenici svako školsko razdoblje posjećuju određene ustanove, ovisno o predmetu koji pohađaju. Neki profesori prije sata preferiraju razgibavanje ili gledanje videa, te slušanje muzike. Ako kasnite na sat nekoliko minuta, nitko vas neće upisati ili opomenuti, ali većinom poštuju vrijeme. Također, profesorima se obraćaju prvim imenom, što je za mene  još uvijek pomalo neobično.

Škola ima prostoriju za učenje i prostoriju za igranje stonog tenisa, te prostorije za odmaranje ukoliko imate slobodan sat. 

Na kojem jeziku i koje predmete slusaš?

Ja osobno slušam predmete na finskom, ali sve radim individualno na engleskom, te mi učenici i profesori prevode. 

Tako je, recimo, meni umjetnost (grafički dizajn, fotografiranje,...) najdraži predmet,  a pored toga pohađam engleski jezik, psihologiju, glazbeno, vjeronauk i ostale predmete, ovisno o školskom periodu i stupnju određenog predmeta kojeg želim slušati.

Ja sam jedina učenica iz BiH koja je trenutno na razmjeni kao srednjoškolka, ali u mojoj školi su još dvije djevojke na razmjeni. Jedna iz Francuske druga iz Italije. 

Koji su tvoji najjači dojmovi o razmjeni?

Naravno, u samom početku je sve bilo sjajno jer sam bila puna iščekivanja, a kada je sve postalo rutina bilo je prioda kada sam zaista poželjela spakovati kofer i vratiti se prvim avionom.

Sada sam se, ipak, prilagodila na njihov način života, mrak i hladnoću. Trebalo mi je određeno vrijeme da se uhodam u način recikliranja (svaka obitelj i ustanova reciklira otpad), način na koji autobusi, podzemne i vozovi funkcioniraju, te kazne ako ne poštujete zakon. 

Tako recimo, možete sve karte kupiti online, ali kartu ne smijete kupiti ni minutu nakon što voz krene jer ćete u suprotnome dobiti kaznu. 

Finska ima izuzetno visok standard života, te posjeta Finske turiste može mnogo koštati. Osobito su visoke takse na alkohol i šećer, hrana je duplo skuplja nego u BiH, ali recimo, cijene odjeća je jednaka. 

Mnogo cijene prirodu i privatnost, rijetko pružaju ruku kada se upoznavaju i rijetko se grle. Zaista su ljubazni i susretljivi, ali treba nekoliko mjeseci da ih zaista upoznate i sprijateljite s njima. 

Skoro svi pričaju engleski, od mladih do starih, pa ajmo reći da je to krivac zašto mi finski nije jača strana, mada bih se samo trebala više potruditi, hahaha. 

Foto: Poreč od riže, uobičajeno božićno jelo u Finskoj

U čemu uživaš, koji su tvoji hobiji?

Ne znam s kojom sigurnošću mogu reći da su ovo moji hobiji, ali sam jednostavno našla fotografiranje kao zabavu dok sam ovdje. Pisala sam i prije, te sam nakon određene pauze ipak pomislila da bih ljudi čitali ono što postavim na svoj Instagram profil. Također ove godine mi je moja mentorica Ana Franjčević usadila veliku ljubav prema teatru, ali ne, ne maštam o glumačkoj karijeri. 

Bi li htjela ostati živjeti u Finskoj?

Iskreno, mislim da svi očekuju kako će mi se BiH zgaditi nakon ovoga iskustva, te kako me više neće vidjeti. Ali to iz moje perspektive ipak na nije tako. BiH je prije svega, moj dom, naravno da ima mnogo nepravilnosti u svom sustavu, ali ako stvorim za sebe život u istoj, svoju budućnost vidim u BiH. 

Smatram da sam kroz ovo vrijeme u Finskoj naučila cijeniti sve ono što mi je moja domovina ponudila i usadila.  Ipak, prerano je pričati o bilo kakvim planovima, za sada je još ispred mene dug put do završetka srednje škole i odabira fakulteta, za što se nadam da će biti Akademija scenskih umjetnosti. 

Moj zadatak je, prije svega, predstaviti BiH i njenu kulturu, te prenijeti ovo iskustvo mladima koji žele otići na razmjenu i ljudima koji žele ugostiti učenika na razmjeni, prvenstveno jer BiH ima problem s pronalaskom obitelji koji bi ugostili nekoga.  Također, želim se zahvaliti Općini Kiseljak koja je podržala plaćanje moje razmjene određenim iznosom i SŠ "Ivan Goran Kovačić" koja mi je pomogla s cijelom papirologijom.

Što poručuješ svojim vršnjacima?

"Beginnings always hide themselves in the end", stoga poručujem svim mladima da ne strahuju od novih početaka i da uvijek istražuju sebe i svoje mogućnosti, makar to značilo i odlazak u drugu državu na određen period. 

Tereza Šušnjara/artinfo.ba

Foto: Privatni album