Iako je Kiseljak kao urbano naselje relativno mlad gradić, postoji tek stoljeće i koju deceniju, u njemu se skladno stopilo više arhitektura iz različitih doba. Iskoristivši početak aprila, dok se listanjem krošnje kiseljačkog drvoreda još nisu priširile i svojom zelenom zavjesom smanjile vidike, ovih dana iz rakursa Trga kneza Radoje u kadar svog smartfona Nokia pohranio sam četiri kulturno-historijska objekta iz isto toliko stoljeća.
Prvi s lijeve strane, najstariji među njima, je stećak bosanskog kneza Radoje Radosalića, župana župe Lepenica iz – kako se pretpostavlja – 1416. godine (zapravo to je replika spomenutog stećka koju je uradila firma “Marbo-stone”), dakle iz 15. stoljeća; između dva stabla je zgrada Visoke škole CEPS-a, sagrađena prošle godine (21. stoljeće) u modernom stilu od betona, aluminija i stakla, na kojoj dominira kontrast sive boje mermera i crnih stakala; na brijegu je (iz 20. vijeka) Katolička crkva svetog Ilije sagrađena 1984. godine po nacrtu Antuna Karavanića (na toj lokaciji je bila ona iz 1896. rađena po nacrtu slavnog arhitekte Josipa Vancaša); a sasvim lijevo je Hrvatski dom, mada sagrađen 1913. godine, u stilu je arhitekture moderne iz 19. stoljeća. Dakle, rijetkost je da se u razdaljini od 300-tinjak metara zračne linije nađu udaljena četiri objekta tako različitih arhitektura – od srednjovjekovnog stećka, vječne kuće kneza Radoje, do zgrade CEPS-a današnje savremene arhitekture.
Poveznica svih tih vijekova i njihove karakteristične arhitekture jeste kiseljak, mineralna voda u kontinuitetu poznata još iz rimskog doba, po kojoj je naselje i dobilo ime.
Prizor, zabilježen Nokiom mogu – samo s druge strane rijeke Lepenice i s nešto širim horizontom – svakodnevno vidjeti i turisti i iz drugog rakursa, s izvora u parku “Josipa Baća” koji posjećuju kako bi s njega u boce natočili vjekovno poznatu kiselu vodu, koja posjeduje korisno i djelotvorno svojstvo na ljudski organizam.
Raif Čehajić / jergovic.com
