Umirovljeni kiseljački nastavnik Anto Drmač, koji je zakoračio u osmu deceniju života, odlučio je da svoju knjigu „Bio sam dopisnik iz Kiseljaka“ izloži ispred ulaza u šoping centar „Konzum“

Piše: Raif Čehajić,Oslobođenje

U ove vruće ljetnje dane kada se u Kiseljak slije mnogobrojna bosanskohercegovačka dijaspora, penzionisani kiseljački nastavnik Anto Drmač, koji je zakoračio u osmu deceniju života, odlučio je da svoju knjigu „Bio sam dopisnik iz Kiseljaka“ izloži ispred ulaza u šoping centar „Konzum“ i ponudi je ljudima koji žive van svog zavičaja. Razapeo je mali suncobran ispod kojeg je stavio minijaturni stol, po kome je razastro primjerke knjige, sjeo na stolicu i čeka znatiželjne kupce. Tako već nekoliko dana nudi zanimljivu prošlost ovog kraja, razmjenjujući poneku rečenicu s prolaznicima i onima koji odluče kupiti knjigu.
Anto je dobro poznat Kiseljačanima, jer je gotovo cio radni vijek proveo u ovom gradu kao nastavnik maternjeg jezika, podučavajući mladi naraštaj u ovdašnjoj osnovnoj školi književnosti, gramatici, jeziku, što će reći osnovnoj pismenosti. Odgojio je tako na desetine generacija.
U njegovom bogatom životopisu još je jedna veoma važna činjenica – sa još 12 Kiseljačana pripada prvoj generacija gimnazijalaca koja je 1962. godine maturirara, nakon čega se Anto odlučuje za poziv nastavnika.
Bilo je to vrijeme skraja 1960-ih i 1970-ih godina kada je Kiseljak kročio krupnim koracima u razvoju, zasnovanom na ugostiteljstvu i banjskom turizmu, stoljetnoj tradiciji ovog kraja, baziranoj na mineralnoj i termalnoj vodi. Kako je o tom razvoju valjalo informirati javnost preko sarajevskih dnevnika i radija, Anto se, kao dobro potkovan pismenošću i obrazovana ličnost odlučio da on bude taj, možda i prvi iz Kiseljaka, koji će sarađivati sa javnim medijima u Sarajevu.
Upoznao sam ga, ni sam ne znam kako, nešto kasnije kad sam sedamdesetih godina počeo posjećivati ovaj grad. Radovao sam se što mogu svoja poznanstva obogatiti još jednim saradnikom Radio Sarajeva, za koga sam tada radio u svojstvu dopisnika u Redakciji muzičko-informativnog programa.
Na ovo poznanstvo s Antom Drmačem podsjetila me u jesen 2015. godine promocija njegove knjige „Bio sam dopisnik iz Kiseljaka“. Bilo mi je zadovoljstvo prisustvovati promoviranju knjige koja je nastajala gotovo koliko i Antin radni vijek – punih 40 godina, kada njen autor nije ni slutio da će mnoge od tih tekstova i radijskih priloga ukoričiti u vidu knjige i tako - osim školskih dnevnika - dokumentovati svoj višedecenijski rad koji se pretvorio u ljubav.
Luksuzno opremljena sa tvrdim koricama i pomalo nezgrapnom naslovnicom, knjiga „Bio sam dopisnik iz Kiseljaka“ doima se upravo onako kako je autor, uz sav trud i ljubav, radio - uspješno predstavljanje povijesti jedne vrlo progresivne i ujedno zlatne epohe Kiseljaka, dokument koji više kazuje o socijalastičkom putu razvoja ove male, tada nerazvijene općine nego o samom autoru. A autor, kao prepoznatljivi pisac, ističe se u nekoliko priloga (na njihovom početku), prije svega svojim literarnim opisima prevashodno krajolika i ljudi, uobličenih u reportažu, novinarski žanr koji se danas rijetko može naći u novinama.
Upravo te markantne dijelove Drmačevih eseja prepoznala je njegova nekadašnja učenica, danas profesorica hrvatskog jezika Maja Mišković, pročitavši ih na promociji. Tim promoviranjem ona, s jedne strane, potvrđuje koliko je Drmač kao nastavnik bio uspješan da vlastito znanje prenese učenicima i da kod njih razvija ljubav prema maternjem jeziku a, s druge, da upravo njegovi bivši učenici, kao izrasli stručnjaci, znaju da valorizuju vrijednosti svog nekadašnjeg učitelja. Možda je i najveća vrijednost promocije, pa i knjige, sadržana u isticanju ove dvije činjenice.
U knjizi je naravno zastupnjeno stotinjak tekstova koje je autor u četiri decnije bavljenja novinarskim poslovima objavljivao u sarajevskim dnevnicima „Oslobođenje“ i „Večernje novine“, zatim Radio Sarajevu, te „Zadrugaru“, „Prosvjetnom listu“ a kasnije i agenciji „Habena“. Nema sumnje da je Anto Drmač jedan od rijetkih nastavnika koji se, pored glavnog posla – obrazovanja mladih, cio jedan radni vijek, posvetio i novinarskom poslu obavještavajući javnost o razvoju i napretku ovog kraja. Njegova knjiga jeste vrijedan dokument, hronologija jednog kraja, ali je Ante Drmač, ipak, za Kiseljak značajniji kao nastavnik maternjeg jezika, tog osnovnog elementa u formiranju identiteta svakog naroda, pa i bosanskih Hrvata u srednjoj Bosni. Četiri decenije on je brusio maternji jezik Kiseljačana, bez obzira kako se taj jezik u određenim povijesnim fazama zvao, pa je tako svojim odgovornim, i nadasve prepoznatljivim načinom obrazovanja, opismenio na hiljade ličnosti koje su danas glavni akteri ove, ali i drugih općina.

Raif Čehajić,Oslobođenje