Studenti, maturanti i radnička mladež iz Hercegovine, u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice Troplet, tijekom subote i nedjelje, 8. i 9. listopada 2025., sudjelovali su u studijskom istraživanju pod nazivom „U potrazi za korijenima“.
Autor: Ivano Marić
Riječ je o tradicionalnom putovanju koje HKZ Troplet organizira jednom godišnje, a ove je godine bilo posvećeno središnjoj Bosni, prostoru iz kojega izrastaju duboki korijeni hrvatskog naroda.
Zbog želje za što detaljnijim i dubljim proučavanjem vlastitog nasljeđa, putovanje je trajalo dva dana, koja su bila ispunjena vjerom, sjećanjem i spoznajom o vlastitim temeljima.
Polazak je bio iz Mostara u ranim jutarnjim satima, 8. listopada. Prvo odredište bio je franjevački samostan u Gučoj Gori, jedan od simbola Bosne Srebrene.
Samostan, koji prkosi zubu vremena i brojnim rušenjima kroz stoljeća, ostaje čvrst svjedok povijesti bosanskohercegovačkih katolika. Osnovan davne 1425. godine, ovaj kompleks i danas uči nove naraštaje o vjeri, žrtvi i ustrajnosti. Posebnu pažnju privukla je župna crkva sa svojim vitrajima koji pričaju o duhovnosti, ali i o razdobljima stradanja i obnove. Gučegorski muzej, jedan od najbogatijih u našoj kulturnoj baštini, čuva nebrojene artefakte i dokumente, trajna svjedočanstva o povijesti.
Sljedeća postaja bila je rodna kuća nobelovca Ive Andrića u Travniku.
Ivo Andrić, rođen 1892. godine u Travniku, jedan je od najvažnijih književnika 20. stoljeća i jedini hrvatsko-bosanski dobitnik Nobelove nagrade za književnost, koju je primio 1961. za roman „Na Drini ćuprija“. Svojim djelima isprepleo je duh Bosne, njezine ljude i povijest, a njegova rodna kuća danas je kulturni spomenik i trajni podsjetnik na snagu riječi i pripadnost zavičaju.
Nakon posjeta rodnoj kući, mladi su obišli i crkvu u Ovčarevu, u kojoj se, prema povijesnim zapisima, Ivo Andrić neko vrijeme skrivao od tadašnjih vlasti. Danas ta župa i dalje živi, unatoč teškim demografskim okolnostima, svjedoči o trajnosti vjere i zajedništva, bogata je pastoralom.
https://troplet.ba/wp-
Predvečer, dok je magla polako prekrivala mjestašca središnje Bosne, istraživači su se zaustavili uz cestu i pješice uputili prema svetištu „Gospino Vrilo“. Ondje su se napili čiste izvorske vode – simbola života, zdravlja, snage i vjere – jer voda, kako kažu, jest sam život.
Putovanje se nastavilo prema Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Lašvanskoj dolini, znamenitoj obrazovnoj i duhovnoj ustanovi koja svjedoči o trajnoj ulozi Crkve u odgoju i obrazovanju u našoj zemlji.
Mladi su ondje prisustvovali svetoj misi, a nakon toga i predavanju o životu i djelovanju časnog sluge Božjega Petra Barbarića, čije se proglašenje svetim s nestrpljenjem iščekuje. U kripti ispod zgrade, gdje počivaju njegovi zemni ostaci, održana je i kratka duhovna obnova uz molitvu i glazbu. Mladi su imali priliku za potpuni oprost grijeha, jer smo upravo u Jubilarnoj godini, a bili smo i na posebnom mjestu.
Drugi dan, svetu nedjelju i prohladno jutro u Lašvanskoj dolini, mladi su iskoristili za putovanje u crkvu Svetoga Duha u Novoj Biloj, gdje su u 8:00 sati prisustvovali svetoj misi.
Crkva, koja je tijekom Domovinskog rata služila kao poznata Ratna bolnica „Sv. Franjo“, bila je simbol nade i spasa ranjenima koji su branili svoje domove, obitelj i vjeru. Župnik je mlade proveo kroz kompleks i govorio o tadašnjoj bolnici i humanitarnom pothvatu Hrvata poznatom kao „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“.
„Bolnica u Biloj je svjetlost i nada, spasenje za dušu i tijelo što strada.“
Sljedeća postaja bilo je groblje Prahulje, tiho svetište Domovinskog rata koje priča tužnu, ali i uzvišenu priču o žrtvi, uskrsnuću i vjeri u život vječni.
Na tom mjestu, gdje su pokopani brojni hrvatski branitelji, ali i neidentificirane osobe čije su kosti pronađene kroz godine nakon rata, mladi su odali počast svim poginulima, u tišini i molitvi, paljenjem svijeća.
Zatim je uslijedio posjet spomen-obilježju Pješčara, koje je nedavno oskvrnuto, ali i dalje stoji kao trajni simbol otpora i vjere. Mladi su se ondje, ogrnuti zastavama Hrvatske Republike Herceg-Bosne, pješice popeli dobrano utabanim putem svojih predaka i odali počast poginulima.
https://troplet.ba/wp-
Na licu mjesta ih je dočekao general HVO-a Ilija Nakić, koji im je govorio o poznatoj koti Hrašće, ključnom mjestu obrane hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini i šire. Njegove riječi o odlučnosti, hrabrosti i pripadnosti zavičaju duboko su se urezale u sjećanje svih prisutnih. Bio je to upečatljiv savjet mladima da pripadamo onamo kamo smo rođeni – u svojoj zemlji, sa svojim narodom.
Nakon toga, mladi su posjetili spomen-obilježje Križančevo Selo, poznato po tragičnom događaju „Krvavi Badnjak“. Ondje ih je dočekalo pet zapovjednika HVO-a a njihova djeca čitala su ispovijesti svojih roditelja – svjedočanstva o vjeri i bolnim sjećanjima na taj kobni period.
S knedlom u grlu, ali s ponosom i suzama, spojile su se dvije generacije: oni koji su branili selo i njihova djeca, naši mladi, koji danas uče o njegovoj obrani. Mladi su ondje također odali počast svim poginulima.
Putovanje je završilo na spomen-obilježju Osmica, posvećenom osmorici viteških anđela koji su 10. lipnja 1993. izgubili život dok su se igrali, u tada po svima sigurnoj zoni, među obiteljskim kućama, u svojim isturenim dvorištima.
Na mjestu tragedije danas kao spomenik stoji koš sa zaglavljenom loptom, kip u obliku broja osam, klupa te roditelji i obitelji, živi svjedoci tragičnog događaja. Nekoliko metara dalje djeca ponovno igraju istu igru, pred gotovo istim košem, sve to prikazuje simbol života koji se nastavlja.
Ondje nas je dočekao gospodin Ivan Garić, preživjeli svjedok i brat dvoje poginule djece – granata ga je tada ostavila privremeno nepokretnim – koji je ispričao svoju dirljivu životnu priču i izrazio nadu da će „pravda, nakon 32 godine, napokon izaći na vidjelo“.
Posljednja stanica bila je nekropola Maculje, arheološko i duhovno blago koje je, nažalost, presječeno na dva dijela lokalnom cestom. Unatoč tome, mjesto odiše dostojanstvom i podsjeća na kontinuitet života i povijesti na ovim prostorima.
Na povratku prema Mostaru, mladi su se zaustavljali na mjestima koja svjedoče o obrani hrvatskog naroda i očuvanju ognjišta, učeći da se budućnost gradi na sjećanju i zahvalnosti. Pripovijedano im je da je povijest učiteljica života, da nas naša vjera uči miru i solidarnosti, da nam je dužnost opraštati, ali i nikada ne zaboraviti.
artinfo.ba
