Postoje poduzeća koja su sinonim za gradove, ali postoje i gradovi koji su sinonim za poduzeća. Za većinu građana BiH prva asocijacija za Vitez je – FIS Vitez. I zaista, plavi krovovi poduzeća FIS Vitez dominiraju krajolika Viteza bilo da se gleda s Vlašića, ili na programu Google Earth. FIS je iz godine u godinu sve veći i jači. Ipak, mnogi Vitežani se pitaju – što mi imamo od FIS-a!?
Za razliku od ulaza u trgovački centar FIS koji vrvi od ljudi i vozila i u kojem se 1000 kvadrata predvorja čini uskim, središte grada Viteza najčešće je sablasno prazno. Dok u FIS-u cvjeta trgovina i proizvodnja, u gradu Vitezu jedva opstaju i kiosci.
Kontrast je očigledan.
Ono što je pravo pitanje – Je li FIS odgovoran za stanje svoje okoline, ili bi bez FIS-a stanje bilo daleko gore?
Razgovarali smo sa Zoranom Marosom, predsjednikom Uprave društva FIS. Za razliku od anonimnih kritičara, Maros raspolaže sa konkretnim podacima koji se ne daju demantirati. Njegova je generalna ocjena da FIS na svim razinama održava život, kako gospodarski tako i društveni. I to ne samo u Vitezu, nego i u čitavom okruženju: Zenica, Busovača, Travnik, Novi Travnik...
„Kod nas rade ljudi iz cijele regije. Ali, ono zbog čega je FIS posebno važan za Vitez jeste činjenica da su gotovo svi ostali poduzetnici iz Viteza ujedno i naši dobavljači. Od njih kupujemo milijune maraka vrijednosti robe, i sve uredno plaćamo“ kaže Maros.
S pravom ističe ovaj podatak, koji se iz pustog središta Viteza ne primjećuje. Viteški kontrast, fenomen koji je ovdje najbolje vidljiv, a tako tipičan za zapadne zemlje, nije nepoznat ni u drugim BH gradovima. Jednostavno, načini poslovanja su se promijenili. Socijalistički zamišljeni „poslovni prostori“ sa malim trgovinama i obrtima u kapitalističkom društvu nemaju nikakvu šansu opstati pored velikih centara.
Sablasan centar Viteza
S tog aspekta može se reći da je FIS uveo Vitez u 21 stoljeće mnogo prije nego drugi gradovi. Zbog toga se trgovina i proizvodnja preselila iz centra grada, gdje mu svakako nije mjesto - na periferiju, gdje mu je definitivno mjesto.
Razlog što Vitez djeluje pusto više je posljedica njegove arhitekture i nepostojanja tipičnog središta grada (ili čaršije) kako smo navikli u drugim bosanskim mjestima.
I zbog toga je Vitez pun pustih poslovnih prostora koji će ostati prazni zauvijek. Jer kafića, frizerskih salona i kladionica jednostavno nema dovoljno da ih popune.
Visina plaća
Vraćamo se na FIS.
Primjedbe koje mogu čuti na račun FIS-a dijelom se odnose na visinu primanja. Prosječne plaće u FIS-u niže su nego u drugim poduzećima. Ovo je posebno došlo do izražaja nedavno, kada su neki poduzetnici podigli svim uposlenicima plaće za nekoliko postotaka da bi onda sve oči bile uprte u Upravu FIS-a od koje se očekivalo jednako postupanje.
„Mi imamo preko 3400 radnika u cijeloj Bosni i Hercegovini, svih profila. Nama je gotovo nemoguće podizati plaće na način na koji rade manja poduzeća. Svakih 6 mjeseci se vrši ocjenjivanje svih uposlenih i korekcije plaća ovisno o radnim mjestima i složenosti poslova koje obavljaju te ostvarenim poslovnim rezultatima. A uvjeravam vas da su plaće naših radnika na kvalificiranim radnim mjestima bolje od većine drugih“ odgovara Maros na primjedbe, i dodaje:
„Sad ću vam pokazati što je prava vrijednost FIS-a!“
Napuštamo vrevu trgovačkog centra i idemo u obilazak kompleksa.
Proizvodnja namještaja
Najveći prostor FIS-a koristi poduzeće za proizvodnju i prodaju namještaja, Ambyenta. Impresivni proces počinje s „balvanima“.
„Mjesečno nam treba oko 750 kubika visokokvalitetne drvene građe. Dio uzimamo iz BiH, ali dobar dio kvalitetnog drveta uvozimo.“ Govori nam poslovođa primarne proizvodnje.
A onda slijedi postrojenje za postrojenjem. Balvane sjeku u daske, pa onda ide fina obrada, pa rezanje na specifične dijelove... FIS u svom asortimanu ima oko 700 artikala koje proizvodi i dizajnira. U svakoj hali na desetine radnika, sve najmodernije mašine. Maros se hvali:
„Imamo 100.000 kvadrata natkrivenog prostora!“
I zbilja. Sam obilazak ukupne proizvodnje traje. O kolikom se prostranstvu radi potvrđuje i predsjednik uprave koji u jednom trenutku pita jednog radnika „gdje je ovdje wc?“.
Nastavljamo epski obilazak. Pile rade, daske se premještaju i režu. Ništa nije prepušteno slučaju. Mnogo je mladih ali i nekvalificiranih radnika. Za svakog ima posla. Oni kvalificirani upravljaju strojevima, oni iskusniji rade nadzor. Svi imaju normu koju moraju zadovoljiti, a svi oni koji pređu zadanu normu su za to novčano nagrađeni.
Ulazeći iz hale u halu teško je razlikovati čime se koji segment proizvodnje konkretno bavi. Ali u jednom smo trenutku ušli u manju halu za proizvodnju tipli.
Mašina, očigledno moderna, robotizirana, izbacuje desetine tisuća tipli. Vjerojatno malo tko zna, ali i tiple se razlikuju po kvaliteti, a mašina ih pedantno razvrstava. Mašina je vrijedna 35.000 eura.
Malo tko u BiH može konkurirati FIS-u. Domaćini potvrđuju. Prvi konkurenti su u Srbiji.
Na kraju proizvodnog procesa, kako se ništa ne bi bacilo, proizvodi se i pelet. Jedan od skupljih na tržištu, ali ljudi iz FIS-a ponosno ističu – zato je najkvalitetniji!
Postrojenja za proizvodnju namještaja se uvijek obnavljaju i moderniziraju jer tako diktiraju nove tehnologije. Uvode se novi proizvodi radi konkurentnosti na tržištu. Samo ove godine FIS je ugovorio isporuku poluautomatske kantarice i tiplarice u iznosu 3 milijuna maraka.
Čarape i prodaja
Osim namještaja FIS proizvodi još i – čarape. Malo neobična poslovna odluka s obzirom da mizernu cijenu čarapa. Zašto su se vlasnici odlučili proizvoditi baš čarape, ne znaju ni uposlenici ovog zanimljivog pogona. Ali rade. I zadovoljni su. Objašnjavaju proces proizvodnje.
Turu završavamo na mjestu koje je poznato svima – prodajni centar. Sve ono što FIS proizvodi kap je u moru onoga što prodaje. Iako se obrće ogroman novac, Maros napominje da sva ostvarena dobit ponovo ide u investicije. Kupuju se mašine, prave skladišta i hale, zapošljavaju novi radnici...
„Od kolovoza 2015. do kolovoza 2016. uposlili smo novih 250 radnika. Nije malo priznat ćete?“
Doista nije.
Podrška lokalnoj zajednici
Ipak, tu dolazimo do posljednje primjedbe koja se može čuti od Vitežana: koliko FIS daje lokalnoj zajednici za projekte kulture, sporta i ostalog?
„Dajemo mnogo. Dajemo za ragbi, odbojku, nogomet... Pa naš ragbi klub koji nosi naziv “FIS” Vitez ujedno je i reprezentaija BiH. Samo smo nogometnom klubu Vitez zadnjih godina dali preko 80.000 KM. Nije ni to malo. Ali morate znati da FIS nije samo Vitez. FIS je i Zenica, i Travnik i Sarajevo i Bihać i Žepče,Mostar... gdje god imamo centar pomažemo. Donirali smo kliničkom centru Banja Luka 35.000, u Bihaću za vrtić 40.000 KM. Ukupno pomažemo oko 120 klubova širom BiH...“
To je ta šira slika koju mnogi ne vide, a ni u FIS-u se ne trude posebno isticati svoje zasluge. Vjerojatno zato što svaka donacija za sobom povlači desetine novih zahtjeva za donacijama. A FIS je ipak poduzeće koje mora ostvarivati profit.
FIS ostvaruje ono što se u Bosni i Hercegovini teško oprašta – uspjeh.
Utjecaj FIS-a na društvo oko sebe, pa i Bosnu i Hercegovinu u globalu jednako je teško utvrditi razgovorom „s običnim ljudima“ kao što je teško razgovorom sa predsjednikom Uprave društva. Ali pogoni FIS-a i brojke kojima poduzeće barata su nešto što se ne može osporiti: FIS je gospodarski gigant od čije uspješnosti ne ovise samo tisuće ljudi i njihovih obitelji koji tu rade – o njemu ovisi i ukupna gospodarska slika Središnje Bosne i čitave države.
artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba
