stopala beba

Ravno stopalo (pes planus) predstavlja najčešći poremećaj posturalnog statusa kod djece mlađeg školskog uzrasta. To je lako prepoznatljiv klinički deformitet, određen je malpozicijom nekoliko dijelova stopala, što za rezultat ima spuštanje svodova stopala i povećanje površine kontakta stopala sa podlogom. Stopalo predstavlja jedan od najkompliciranijih anatomskih segmenata ljudskog tijela. Sastavljeno je od 26 kostiju povezanih sa 32 zgloba i velikim broja mišića, tetiva i ligamenata i osigurava dvije važne funkcije, a to su stajanje i hod.

Evidentno je da sa porastom standarda i tehničkih dostignuća dolazi do smanjenja fizičkih aktivnosti suvremenog čovjeka od rođenja do pozne starosti. Nedovoljno kretanje (hipokinezija) povećava se od trenutka prohodavanja do po laska u školu. Spontana fizička aktivnost je do polaska u školu na zavidnom nivou ukoliko je uspoređujemo sa školskim uzrastom. Smanjenom kretanju kod djece najviše doprinose: televizija, kompjuteri, prijevozna sredstva, liftovi u zgradi i drugo. Možemo konstatirati da se djeca sve manje igraju i upražnjavaju fizičke aktivnosti u vidu sportskih igara, a sve veći dio vremena provode u pasivnom položaju, sjedeći ili ležeći.

 

„Savjetuje se reguliranje tjelesne težine, bavljenje sportom, djeca ne bi trebalo da hodaju bosa po ravnom u kući, dok se preporučuje hodanje po neravnom terenu, šljunku, travi itd.“

 

UZROCI RAVNOG STOPALA

- Deformiteti zglobova (juvenilni idiopatski artritis ili razni degenerativni poremećaji u području stopala)
- Statički deformiteti (fleksibilno ravno stopalo - Fleksibilno ravno stopalo vrlo je često kod djece do 10 godina, i najčešće, u 66% slučajeva kojima je postavljena dijagnoza ravnog stopala, ne izaziva tegobe, dok kod 25% postoje tegobe koje se odnose na slabu pokretljivost u skočnom zglobu, uslijed skraćenja Ahilove tetive. Terapiju fleksibilnog ravnog stopala, ukoliko ono nije praćeno tegobama, većina autora smatra nepotrebnom.
- Neuromuskularne bolesti
- Kolagene bolesti

TREBA LI LIJEČITI RAVNA STOPALA?

Najvažniji dio liječenja bi zapravo bilo prepoznavanje fleksibilnog (fiziološkog) ravnog stopala od rigidnog (patološkog) oblika koji zahtjeva pristup doktora specijaliste. Problemi koji mogu da nastupe kod ovakvih pacijenata su bolovi u stopalima, potkoljenicama, koljenima koji su difuzni i povećavaju se sa fizičkim aktivnostima, bolovi u leđima, kao i estetski izgled. Kod velikog broja pacijenata imamo odsustvo bolova i funkcionalnih poremećaja, pa se potreba za liječenjem ravnih stopala dovodi u sumnju. Smatra se da liječenje treba sprovesti ukoliko dijete ima subjektivne tegobe, a liječenje se sve više pomjera ka edukaciji pacijenta i roditelja. Savjetuje se reguliranje tjelesne težine, bavljenje sportom, djeca ne bi trebalo da hodaju bosa po ravnom u kući, dok se preporučuje hodanje po neravnom terenu, šljunku, travi itd. ( VAŽNOST HODANJA BOSIH NOGU ZA DJECU). Kineziterapijski programi u smislu jačanja muskulature potkoljenice i stopala su iznimno korisni, a mi ćemo ih u nastavku teksta opisati.

VJEŽBE ZA DJECU RAVNIH STOPALA:
1. Hodati na petama, prste grčiti i opuštati (uzeti neki materijal – skupljati ga prstima, pa ispravljati)
2. Hodati na vrhovima prstiju i vanjskoj strani stopala
3. Vrhovima prstiju podizati sitne predmete sa poda (kamenčiće, klikere)

 

UPOTREBA ORTOPEDSKIH ULOŽAKA

Iako ortopedski ulošci nemaju utjecaj na uspostavljanje visine medijalnog luka njihova primjena može biti indicirana kada ravno stopalo postane bolno. Radiografska ispitivanja ravnih stopala pre i posle nošenja ortopedskih uložaka nisu pokazala efikasnost. Važno je napomenuti da svaki ortopedski uložak mora biti napravljen individualno za svako dijete iz razloga što nemaju svi isti oblik, isti stupanj deformiteta niti veličinu stopala.

POJAVA LOŠEG DRŽANJA KOD DJECE

Loše držanje najčešće je posljedica nepravilnog držanja tijela, smanjene fizičke aktivnosti, nepravilnog sjedenja, ishrane i niza drugih uzroka. Iz tih razloga su sistematski pregledi djece predškolskoga i školskoga uzrasta u službi ranog otkrivanja urođenih i stečenih anomalija u razvoju navedenih uzrasta. Posebnu pažnju treba usmjeriti na pojavu lošeg držanja tijela i određenih deformiteta na lokomotornom aparatu. Iz tih razloga je neophodno obrazac pravilnog držanja tijela stvarati od ranog djetinjstva, u cilju pozitivnog djelovanja na pravilan rast i razvoj, uz očuvanje zdravlja (SKOLIOZA-tihi ubojica dječje kralježnice). Formiranje pravilnog držanja tijela pored niza drugih faktora, ovisi najviše od angažiranja roditelja, odgojitelja, učitelja i profesora. Najveći broj djece, koju svrstavamo u osobe sa deformitetima, pripadaju posturalnom tipu, bolje reći lošem držanju tijela. Posturalni deformiteti lokalizirani na kičmenom stubu kod predškolskog i mlađeg školskog uzrasta se korigiraju određenim vježbama, pravilnim sjedenjem i pravilnim držanjem tijela pri hodu i radu, upražnjavanjem fizičkih aktivnosti u vidu plivanja, gimnastike, atletike i drugih sportskih grana. Ukoliko na vrijeme ne registriramo loše držanje tijela, vremenom može doći do razvoja strukturnih ili statičkih deformiteta koje je teže korigirati određenim vježbama.

 

 

Nikolina J/artinfo.ba

0
0
0
s2sdefault
  • Taxi

KALENDARBTN1in2019 brn

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

+387 (0) 62 349 560

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2019 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17