spomenik braniteljima kis

Lepenička dolina, općine Kiseljak, Kreševo i Fojnica su od siječnja 1993. godine bile odsječene od ostatka Središnje Bosne. Snage tzv. Armije RBiH Središnju Bosnu podijelile su na enklave na samom početku sukoba HVO-a i tzv. Armije RBiH, a područje Lepeničke doline godinu je dana bilo u potpunom okruženju i do deset puta naoružanije bošnjačko-muslimanske vojske. Pripadnici brigade HVO-a Josip Ban Jelačić Kiseljak branili su Lepeničku dolinu tijekom godinu dana opsade Središnje Bosne i iznijeli neke od najvećih bitki Domovinskog rata u BiH.

Piše Gloria Lujanović

Što je bilo prije: 24. i 26. siječnja ili 16. travnja 1993. godine?

Iako se kao referentna točka hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH tretira 16. travnja 1993. godine, kada su pojedini pripadnici HVO-a počinili zločin nad Bošnjacima u selu Ahmići nadomak Viteza, kada su snage tzv. Armije RBiH Lašvansku dolinu htjele podijeliti na dvije mikro-enklave, sukob je počeo još u lipnju 1992. godine izdajom dotadašnjih saveznika – snaga TO-a, a kasnije tzv. Armije RBiH napadom na pripadnike HVO-a u Novom Travniku. Spirala nasilja iz Novog Travnika prenijela se i na druge općine u Središnjoj Bosni, a isti scenarij uslijedio je i u Kiseljaku, Busovači, Vitezu.

Procjene bošnjačkog rukovodstva, očito, su bile takve da je im se više „isplatilo“ prvo napasti HVO u Središnjoj Bosni kojeg su stavili u okruženje, a priljevom bošnjačkih izbjeglica, žrtava srpske agresije na BiH, demografska, odnosno, nacionalna struktura išla im je na ruku, kao i dolazak stranih ratnika, mudžahedina na tlo BiH. Incidenti, zarobljavanja pripadnika HVO-a na punktovima tzv. Armije RBiH, skidanja zastava hrvatskog naroda u BiH s institucija pod kontrolom HVO-a, doveli su do toga da ionako krhke i slabe šanse za mir između Hrvata i Muslimana tada dovede do krvavog rata. Tako je bilo svugdje u Središnjoj Bosni, pa i u Kiseljaku.

Sukobi tzv. Armije BiH i HVO počeli 1992. godine

Iako su u Kiseljaku postojala Zajednička zapovjedništva, Muslimani su se ubrzo povukli i osnovali svoj stožer Teritorijalne obrane na čijem je čelu bio Sead Sinašić. U Kiseljaku je HVO primirje s VRS-om postigao na području prometnice od tog grada prema Ilidži. U sličnoj geografskoj i vojnoj poziciji kao Kiseljak bilo je i Žepče u dolini rijeke Bosne, ukratko, jedina šansa za opstanak Hrvata u tim općinama bila je suradnja s VRS-om što je, na koncu, i sami vrh HZ HB-a dopustio.

Međutim, na potezu od Kiseljaka prema Ilidži, Muslimani su pokušavali Hrvate uvući u rat s VRS-om čak i nakon postignutog primirja budući da su otvarali vatru po srpskim snagama iza zaleđa linija HVO-a. Demonstracija „muslimanske sile“ nastavljena je i u kolovozu 1992. godine kada je skupina pripadnika TO-a, odnosno, tzv. Armije RBiH napala sjedište Vojne policije HVO-a i potom postavila barikade između Kiseljaka i Busovače u naseljima Gromiljak, Brestovsko i Gomionica. Sve to, zapravo, ukazivalo je na ono što se tek trebalo dogoditi u siječnju 1993. godine kada su snage tzv. Armije RBiH Kiseljak u potpunosti odsjekle od Busovače i ostatka Lašvanske doline i na taj način HVO staviti u potpuno okruženje, a liniju HVO-a od Novog Travnika do Kreševa u potpunosti rascijepiti na enklave i tako lakše ovladati hrvatskim područjima u Središnjoj Bosni.

U kolovozu 1992. godine napadnuti su i položaji HVO-a u selu Potkraj u Kiseljaku, a posljedično tomu, organiziran i niz sastanaka o primirju gdje je HVO optuživao tzv. Armiju BiH za napad i obrnuto, da bi na koncu, čelnici tzv. Armije RBiH u Središnjoj Bosni, zaprijetili sveopćim napadom na HVO u Kiseljaku i Središnjoj Bosni.

Enklava Kiseljak od siječnja '93.

Prijetnje su se i ostvarile. Kako bi ostvarili potpunu nadmoć nad HVO-om u Središnjoj Bosni, bilo je potrebno HVO prvo podijeliti u enklave i tako rascjepkati liniju koju je držao. Umjesto odlučne borbe protiv VRS-a koje je napadalo Jajce krajem 1992. godine, pripadnici tzv. Armije RBiH na barikadama su zaustavljali vojnike HVO-a iz Kiseljaka, Viteza i Busovače koji bi kretali na jajačku bojišnicu. Sukobi su kulminirali krajem siječnja 1993. godine kada su nakon višednevnih borbi odsjekli Kiseljak od Lašvanske doline, 24. siječnja 1993. godine, i dva dan nakon toga, 26. siječnja, počinili zločin nad Hrvatima u selu Dusina nadomak Zenice i Busovače. Bio je to prvi zločin nad hrvatskim civilima tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, međutim, nikada ni Dusina, a ni enklava Kiseljak, nisu dobili „zasluženu medijsku pažnju“.

Od veljače do travnja 1993. godine ponovno je, paralelno s nizom neuspješnih pregovora HVO-a i tzv. Armije RBiH, HVO bilježio gubitke u ljudstvu jer se branio na svim linijama bojišnice. Prva ofenziva tzv. Armije RBiH na HVO u Središnjoj Bosni kulminirala je napadom na Hrvate u Zenici i protjerivanje HVO-a iz tog grada, potom sveopćim napadom na Busovaču. Kiseljački HVO, u potpunom okruženju, i do deset puta jačih snaga tzv. Armije RBiH, izgubio je jedan od dominantnih vrhova – kotu Zavrtljaku. Međutim, pod kontrolu su stavili sela Gomionicu i Svinjarevo koji su ugrožavali prometnicu prema Busovači, a gdje su pripadnici tzv. Armije RBiH pridonosili i dodatnom udavaljanju enklavu.

HVO u Kiseljaku tada je uspio odbiti napade na sela Badnje i Lisovo brdo, a bez otpora razoružao Palež, Potkraj, Palešku ćupriju, Radanovića i mali dio sela Han Ploča. Snage tzv. Armije RBiH napadale su iznad brda Kazagići i ponovno zauzele Lisovo Brdo iako je HVO imao plan zauzeti obod iznad Gomionice. Međutim, HVO je bio u okruženju, a morao je, ponovno pokušati zauzeti Gomionicu, vratiti pod svoju kontrolu Zavrtaljku i zaustaviti prilaze Kreševu iz pravca Tarčina. HVO je tada zauzeo Višnjicu, razoružao tzv. Armiju BiH u Kreševu.

Budući da su snage tzv. Armije RBiH u travnju 1993. krenule u prvu, sveopću ofenzivu, Enver Hadžihasanović, zapovjednik 3. korpusa tzv. Armije RBiH naređuje nastavak napada i to kroz tri plana: prvi je bio potpuno uništenje snaga HVO-a u Središnjoj Bosni, odnosno, zoni 3. korpusa:OG Lašva je zadužena za HVO Busovače, Kaknja i Viteza, OG Bosna za HVO u Žepču i Zavidoviću, OG Istok za HVO Kiseljaka i Vareša, OG Bosanska Krajina za HVO Travnika i Novog Travnika, a OG Zapad za HVO Bugojna i Donjeg Vakufa. Treća varijanta je podrazumijevala da se u slučaju manjih provokacija i sukoba napadaju pojedini objekti radi poboljšanja taktičkog položaja i zarobljavanja oružja i opreme.

Hrvatski pokušaj spajanja Busovače i Kiseljaka

Operativna zona HVO-a Središnja Bosna pokušavala je spojiti enklave Lepenica i Lašva u srpnju 1993. godine, međutim, to nije uspjelo jer je tzv. Armija RBiH dobila i dodatna pojačanja u ljudstvu. Bio je to plan Klin koji je dijelom realiziran jer se crta za oko 100 metara Vitezu pomaknula naprijed, HVO je u Novom Travniku zauzeo selo Lazine, a i ugrožena je muslimanska crta Carica – Kapak.

Gomionica i akcija „Osveta 93“

U rutinskom izviđanju kote Obješenjak, 10. svibnja 1993. godine, ubijen je Mato Lučić, tadašnji načelnik stožera brigade HVO-a Josip Ban Jelačić Kiseljak. Nakon ubojstva Mate Lučića, za zapovjednika brigade imenovan je Ivica Rajić. HVO je u svibnju '93. u Kiseljaku razoružao Han Ploču, vratio Gomionicu i otklonio sve prepreke prema tzv. fojničkom raskrižju. Međutim, odmazda je uslijedila na Brestovskom kada je tzv. Armija RBiH napala selo Badnje i ponovno krenula na Lisovo brdo i Gomionicu. HVO je izgubio Gomionicu i ponovo je vratio u svega nekoliko sati, a akcija se zvala „Osveta 93“. Tada je HVO u Kiseljaku ponovno vratio Obješenjak, Liskovicu i selo Stojkovići. Sukobi u Središnjoj Bosni ne mogu se sagledavati jednoznačno i s nekih mikrolokacija jer je riječ o jedinstvenom ratištu, od Bugojna do Žepča do Kiseljaka, pa je uslijed tih okolnosti krajem svibnja, kao i ostatak rata, HVO u Kiseljaku bojišnicu usmjeravao na druge, ne uvijek „atraktivne kote“, kako bi se rasteretila bojišnica u Lašvanskoj dolini i obrnuto.

Delić: Razraditi plan za zauzimanje Kiseljaka

Tako je bilo i u lipnju 1993. godine kada je Rasim Delić, načelnik Glavnog stožera tzv. Armije RBiH, nakon poraza u Žepču 24. lipnja , planirao napasti Kiseljak. HVO je Žepčem ovladao u svega nekoliko dana, a onda je Delić 25. lipnja 1993. godine tražio da Zapovjedništvo 3. korpusa isplanira napad na Kiseljak. Istog tog dana (25.6.'93), Rasim Delić, upućuje zapovijed 3. korpusu u kojem navodi kako je potrebno „razraditi plan za zauzimanje Kiseljaka u pogodnom trenutku ako se za to ukaže prilika“. No ukazala se prilika za ratni zločin, pa su tako u selu Gojakovac ubili šest hrvatskih i tri srpska civila od kojih je bio i jedan četrnaestogodišnji dječak.

Progon Hrvata Kaknja, Travnika i Fojnice

Paralelno s napadima na Kiseljak, tzv. Armija RBiH u lipnju odnosno srpnju napala je i protjerala Hrvate i HVO iz Travnika, Kaknja i Fojnice. Fojnica, iako proglašena sanitetskom zonu uskoro je postala „svemuslimanska“ oaza. Dio Hrvata iz Travnika, njih 859 , točnije, vojnika HVO-a od lipnja '93. do okončanja agresije tzv. Armije RBiH branilo je Kiseljak. Nakon dolaska travničkih pripadnika HVO-a, uslijedio je progon Hrvata Kaknja, kao i tamošnje brigade. HVO Kiseljak do tada je bio organiziran u zapovjedništvo s dvije bojne u Kiseljaku, a 3. je bila u Kreševu. Kiseljak su napadale brigade iz OG Visoko iz 1. korpusa tzv. Armije RBIH, odnosno, kasnije OG Istok 3. korpusa Armije RBiH. U napadima na enklavu Kiseljak sudjelovale su brigade iz 1., 3. i 6. korpusa tzv. Armije RBiH, odnosno, 7. muslimanska brigade, 9. brdska brigade, 17. krajiška brigade, 81. brdska brigade sastavljene od prognanika iz Foče, 82. brdske brigade, 302. motorizirane brigade, 304. motorizirane brigade, 310. brdske brigade, 311. lake brigade, 314. brdske brigade iz Zenice, 317. brdske brigade iz G. Vakufa, postrojba Crni labudovi, i interventni vod Abdul Atif. Kiseljak su napadali i stožeri Armije RBiH iz Fojnice, Kiseljaka i Visokog, kao i civilna policija tzv. Armije RBiH iz tog grada. Međutim, iako je kiseljački HVO bio ojačan pripadnicima brigada iz Travnika, Fojnice i Kaknja, ni taj broj nije bio dovoljan kako bi se Kiseljak „ravnopravno branio“, pa je tako odnos HVO-a i Armije RBiH u tom području bio 1:8.

Novi napadi tzv. Armije RBiH bili su kolovozu 1993. godine kada je, prema dokumentaciji HVO-a bio cilj presijecanje same Lepeničke doline na dva dijela i odvajanje od VRS-a. Snage tzv. Armije RBiH kroz kolovoz '93. godine izvele su više od desetak napada s razmacima od dva dana, međutim, crtu duž cijele enklave Lepenica nisu uspjeli probiti iako je glavnina napada bila usmjerena na Jasikovicu. Paralelno s time, snage tzv. Armije RBiH tada su, na isti način, pokušavale Lašvansku dolinu podijeliti na dvije manje enklave, kod Busovače i Slimena u Novom Travniku.

Od ljeta do studenog 1993. ponovno su trajale mini – ofenzive tzv. Armije RBiH na položaje HVO-a u Središnjoj Bosni, kao i politički pregovori o prestanku rata između HVO-a i tzv. Armije RBiH. Međutim, u studenom 1993. godine, pao je Vareš, zadnja općina u Federaciji BiH iz koje su Hrvati protjerani. Hrvatski prognanici iz Vareša smještali su se u Kiseljak, a neki od pripadnika vareškog HVO-a pridružili su se kiseljačkoj brigadi HVO-a i sudjelovali u obrani tog grada.

Zavrtaljka - bitka svih bitki u Lepeničkoj dolini

Zimu 1993. godine u Središnjoj Bosni obilježio je dolazak konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ te zločini nad Hrvatima u Križančevom selu i Buhinim kućama nadomak Viteza. Kiseljačka bojišnica također nije mirovala tih mjeseci. U siječnju 1994. godine kiseljačka brigada „Josip Ban Jelačić“ planirala je prodor ka Busovači i spajanje enklava Lepenice i Lašve u jedinstvenu cijelu, kakva je i bila prije napada tzv. Armije RBiH u siječnju 1993. godine. Deblokadu prometnice Kiseljak – Busovača HVO je počeo u siječnju 1994. i u vrlo teškim vremenskim i vojnim uvjetima vratio Brajkoviće i oslobodio Zavrtaljku – bitku svih bitki u Lepeničkoj dolini. U toj operaciji HVO Kiseljak imao je tri poginula i četiri ranjena vojnika.

Novi pomak crte prema Busovači bio je 5. veljače 1994. godine kada je zauzeo sela Velika Sotnica i Granići te Hrastove. HVO Kiseljak pod nadzor je stavio dionicu prometnice Brestovsko- Bilalovac – Šitluci kao i Bašino Brdo nekoliko dana ranije. Odmazda tzv. Armije RBiH zbog toga je uslijedila u Novom Travnika kada su snajperima napali selo Novo naselje i ubili nekoliko hrvatske djece.

Tijekom opsade Središnje Bosne 1993. godine, odnosno, od siječnja kada je taj prostor podijeljen u tri enklave, udaljenost između Lašvanske doline i Kiseljaka bila je 40 kilometara, da bi se u veljači 1994. godine to vratilo na 15 kilometara uspješnim akcijama HVO-a Kiseljak.

Kiseljak HVO nije osvojio nego obranio

Prostor Središnje Bosne bio je, tada, 1993. godine, ključan za stvaranje BiH po modelu i vizijama Alije Izetbegovića. Da bi osigurao izlazak na more i Neum, Alija Izetbegović i vojska, tzv. Armija RBiH, čiji je vrhovni zapovjednik bio, morala je prvo „potopiti“ Središnju Bosnu. Iako su tijekom godinu dana opsade i sustavnog stvaranja enklava u na tom teritoriju, od Žepča, Lepeničke i Lašvanske doline, snage tzv. Armije RBiH, čak i deset puta brojčano snažnije i bolje naoružane, nisu uspjele ovladati prostorom. Naprotiv, HVO je aktivnom obranom uspio sačuvati hrvatske civile i teritorij koje je i prije ofenziva kontrolirao.

Aktivnom obranom, kako se to naziva, HVO u Središnjoj Bosni, a tako i u Kiseljaku, samo branio i pod kontrolu vraćao ono što je i kontrolirao prije napada tzv. Armije RBiH. U tom obrambenom ratu HVO-a pojedini pripadnici HVO-a su nesumnjivo počinili ratne zločine nad Bošnjacima, međutim, nisu postojali planovi i pripreme „sustavnih kampanja etničkog čišćenja Bošnjaka iz Središnje Bosne“.

Žrtve ofenziva i napada tzv. Armije RBiH koja jest vodila osvajački rat, a HVO gubio teritorij, su bili hrvatski civili i zarobljenici HVO-a koji su vrlo često bili žrtve teških i brutalnih ubojstava, ritualnih odrubljivanja glava itd. Kiseljak HVO nije osvojio nego obranio.

Gloria Lujanović | artinfo.ba

 

0
0
0
s2sdefault

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

+387 (0) 62 349 560

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2019 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17