Snijeg je ovih dana bukvalno paralizirao život u BiH, blokirao putove, bolnice, škole.. Život kao da je na trenutak stao. Ogromne količine snijega na neki su nas način čak i zbližile, pomažemo jedni drugima rašćistiti putove, prilaze kućama. Kako god, snijeg i zima će proći za koji tjedan možda dva ili tri. Sve u svemu snježna blokada je prolazna. No, ova me blokada podsjetila na jednu puno opasniju blokadu, onu u glavama ljudi.

Kako drugačije objasniti pojavu da primjerice cijeli jedan narod u BiH nestaje, a njegovi politički i vjerski dužnosnici sramno šute. Pogađate, riječ je Hrvatima katolicima kojih je svakim danom sve manje u BiH. Dramatičan apel o nestanku jenog naroda u tjednu iza nas stigao je iz Vatikana. Za nas se zabrinuo Benedikt XVI., ali ne i fra Luka Markešić. Njemu je kaže u Sarajevu i BiH dobro! U to nitko ni ne sumnja. On govori ono što želi čuti većina, bošnjačka, on je uvijek protiv legalno i legitimno izabranih hrvatskih političara, a kad zatreba usprotivi se i uzoritom kardinalu iako potrebe za tim prečesto baš i nema. Nije je bilo zapravo godinama, sve dok Puljiću nije zaprijetio progon iz vlastite rezidencije. Kao Božjom providnošću, kardinal je poslije toga progledao pa i sam počinja uviđati u kakvoj to državi živi njegovo, svakim danom sve malobrojnije stado.

A stado koje se osipa uistinu živi potčinjeno. Od jednakopravnosti i ravnopravnosti ostalo je samo mrtvo slovo na papiru. No, zašto to vidi Vatikan, a ne fra Luka Markešić? Fra Luku Markešića više navodim kao simbol jedne po Hrvate katolike pogubne, jadne i sramne dupelizačke politike koja u konačnici samo doprinosi što bržem odlasku Hrvata katolika iz BiH i to s izrazom gađenja i nevjerice zbog izdaje onih koji su stoljećima bili uz narod.

Zato što Fra Luka Markešić i njemu slični u svojim glavama godinama imaju blokadu koja im brani misliti na bilo što drugu osim na sebe. Oni tu blokadu ne žele ukloniti jer uklone li je ostaju bez ićega, tek siromašni fratri koji osim habita i naroda nemaju ništa drugo. A što će njima i narod i habit ako ne mogu biti popularni, dobro živjeti, malo se baviti i politikom, a onda se opet skrasiti u nekoj teologiji ili samostanu, bez straha hoće li sutra imati od čega živjeti.

Upravo izdaja od strane Fra Luka Markešića hrvatski narod u BiH koji je većinski i katolički najviše je zaboljela. Naravno, svi fratri nisu isti, oni u Hercegovini sasvim su druga priča, a čestitih ujaka ima i u Bosni. Ali fra Luke kao da postaju sve brojnije te narod ostaje bez oslonca na kojeg je navikao stoljećima. Dobrih političara u hrvatskom narodu nikad nije ni bilo previše pa su i ovi današnji nastavili tradiciju.

Eto tako smo mi u BiH dobili blokadu na blokadu. Za snijeg ćemo lako, a što ćemo s fra Lukom Markešićem? Za odreći ga se i vezati za stub srama već je prekasno jer šteta je već napravljena!

Komentiraj