Iako su dežurni hercegbosanski katastrofičari predviđali odseljavanje Hrvata iz BIH nakon ulaska RH u EU već je na vidiku suprotan proces. Iz RH u BIH neće doseljavati samo Hrvati koji će tamo ostati bez posla, nego cijele hrvatske tvrtke koje će na taj način zadržati poslovanje u zemljama CEFTE... Ulazak u EU i bescarinski uvjeti neće puno pomoći izvozu hrvatskih proizvoda budući su oni u europskim zemljama nepoznati. S druge strane, izlazak iz CEFTE-e donijet će dodatne troškove jer se najviše izvozi upravo u te zemlje. Stoga mnogi proizvođači razmišljaju o preseljenju tvornica u BiH i Srbiju

Zbog crnih predviđanja kako bi ulazak Hrvatske u EU te izlazak iz CEFTA-e mogao desetkovati domaću proizvodnju i izvoz, što bi proizvođače moglo natjerati i na preseljenje tvornica u BiH i Srbiju, predstavnici najvećih prehrambenih tvrtki odlučili su u preostalih godinu i pol zbiti redove.

Kraš, Agrokor, Adris, Podravka, Franck, Vindija, Zvečevo, Dukat, Badel 1862, Gavrilović, Pivac, Atlantic, Granolio te HGK u petak su tako pokrenuli inicijativu za što snažnijom i konkretnijom suradnjom domaćih gospodarstvenika s Vladom i resornim ministarstvima kako bi im se omogućili što kvalitetniji uvjeti za daljnji razvoj poslovanja, kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu. Nije, naime, tajna da su proizvodi hrvatskih proizvođača praktično "no name" na europskom tržištu i – makar ono imalo i 500 milijuna potrošača – neće biti konkurentni ni u bescarinskim uvjetima nakon punopravnog pridruživanja EU. Čak i sada kad na njih imamo carinu od 15 do 18 posto, iz EU godišnje uvozimo 80 posto konditorskih proizvoda (54.000 tona godišnje), a kad se 1. srpnja 2013. carina ukine, samo će uvoz čokolade, keksa... iz Europe dodatno porasti za 10 do 15.000 tona. S druge strane, od oko 50 posto ukupne proizvodnje ili 30.000 tona proizvoda koje hrvatski konditori izvezu, 80 posto završi na tržištu CEFTA-e od 25 milijuna potrošača, bescarinski ili s vrlo niskim carinama, da bi se ulaskom u EU dogovoreni kontingenti za tržišta CEFTA-e prenijeli na sve europske proizvođače, a sve ostalo bit će izloženo carinskoj zaštiti. No, iako je konditorska industrija, na čelu s interesnim udruženjem Kondinom te Krašem, s time već upoznala bivšu Vladu uz upozorenje kako će im u tim uvjetima izvoz realno pasti do 30 posto, a njihov se broj prepoloviti, što će one koji imaju proizvodnju u zemljama u regiji natjerati i na preseljenje te gašenje radnih mjesta u Hrvatskoj, država dosad nije reagirala. A vremena je sve manje, napominju proizvođači, ističući da Hrvatskoj hitno treba strategija kojom se domaćim tvrtkama, opterećenima višom cijenom “inputa”, uskoro i višim PDV-om te poslovičnim neplaćanjem, neće zaključati vrata na vlastitu tržištu te otvoriti vrata za nove globalne marke koje će u Hrvatskoj biti sve jeftinije, a priznati hrvatski brendovi na tržištima CEFTA-e, mliječni proizvodi, meso, cigarete, slatkiši..., sve skuplji.

BiH je nakon Italije i Austrije najvažnije hrvatsko izvozno tržište, na kojemu smo u 2010. prodali robe za više od milijardu eura, a kako čini čak trećinu domaćeg izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, nesumnjivo je da će upravo taj sektor biti najteže pogođen ulaskom u EU. Kraš je još 2003. pod svoje okrilje vratio tvornicu keksa Mira iz Prijedora, a Franck već proširio pogon u Grudama. Slično razmišljaju i u TDR-u, čije su cigarete treći hrvatski izvozni proizvod u zemlje CEFTA-e i prvi u sektoru poljoprivrede i prehrane. U trenutku ulaska u EU bit će im, doznajemo, trostruko skuplje izvoziti u Srbiju, u Makedoniju dvostruko, u BiH će umjesto nulte carine imati 15% davanja – ukupno 10 milijuna eura novih troškova... Čeka se potez Vlade.

EU je potpuno nevažno hoće li naši proizvođači prestati proizvoditi, ali smo mi životno zainteresirani da opstanemo, kaže Stipan Bilić, direktor Kondina, koji ističe da, primjerice, u konditorskoj industriji EU hrvatski konditori po broju zaposlenih imaju udjel od 1,9% (4700 radnika), u proizvodnji 0,6% (60.000 tona), a u vrijednosti proizvodnje 0,4% (200 mil. eura). Pitanje je sad, dodaje, što je državni interes – da potiče domaću proizvodnju potrebnim mjerama ili će poticati iseljenje proizvodnje.

Proizvođači tako među mjerama koje bi se mogle uvesti predlažu subvencionirani izvoz na treća tržišta, što je i praksa EU koju je RH već osjetila po pitanju sireva i sl., lobiranje u Bruxellesu da se sa Srbijom i BiH smanje carine u SSP-u, kao što se to tražilo od RH u zadnja dva proširenja EU... Bilić predlaže i da cijene domaćih sirovina ne budu skuplje od burzovnih, da se trgovini osigura kapital za plaćanja sukladno koeficijentima obrtaja gotovih roba, zabrani uvoz roba kojima je preostala trećina roka trajanja, da se propiše da su nezakonita sva davanja trgovini koja prelaze 3% maloprodajne cijene te da se uvede obvezno isticanje nabavne cijene, PDV-a, marže i rabata.

(Artinfo.ba/AP, poskok.info)

Komentiraj