Posljedica toga je da PDP napušta vlast, a preostala petorka nema kapacitet za bilo kakve značajnije poteze. Obzirom da nikakve poteze nikad nije ni planirala, vlast je ostala ista i bez PDP-a. U biti, da su sve stranke napustile vladajuću koaliciju, nitko ne može jamčiti da Vijeće ministara ne bi funkcioniralo jednako kao i ovo u tehničkom mandatu.

Sasvim opravdano, SDP je pozivao koaliciju da se ostavi vlasti i raspiše izbore. Ali kako i za to treba nekakav dogovor, to se nije dogodilo.

Prošlo je neko vrijeme, i danas je SDP nositelj 'četvorke'. Poput 'šestorke', i 'četvorka' je potpuno nesposobna. Dvije stranke koje čine 98% političke snage koalicije nisu u stanju dogovoriti neka ključna pitanja. Jasno, SDP ne smatra da zbog tričarije da se nešto ne mogu dogovoriti, koaliciju treba raspustiti.

Ali zanimljivo je da nakon odlaska SDP-a iz opozicije, nitko se drugi ne snalazi u toj fotelji, pa tako uopće nemamo opoziciono djelovanje. Nijedna stranka opozicije, a ima ih nekoliko bitnih, ne zahtijeva prijevremene izbore, stranke ne osuđuju nerad federalne vlade, ne prozivaju za iznevjerena obećanja…

Što se Platforma više ljulja, valovi su mirniji. Opozicija kao da se boji urušavanja Platforme. Gotovo da je zamro parlamentarni život u BiH. Sada se Platforma može potpuno paralizirati a u isto vrijeme neometano "obnašati vlast". Sve ovo pokazuje kakav je demokratski potencijal BiH – države koja namjerava jednoga dana biti dio EU.

Prvo, ima Ustav koji ne prati osnovne principe međunarodnih konvencija – što dokazuje presuda Sejdić-Finci.

Drugo, izborni zakon ne prati osnovne principe tog i takvog Ustava! Naime, ne samo da pripadnici nekonstitutivnih naroda nisu u mogućnosti biti birani na neke od ključnih funkcija u državi, nego ni konstitutivni narodi nisu u mogućnosti birati svoje predstavnike! To umjesto njih čine brojniji konstitutivni narodi.

Treće, parlament, slijedom lošeg izbornog zakona, uopće nije snažno zakonodavno tijelo jer je njegovu ulogu potpuno preuzeo „neformalni politički život“ odnosno „sastanci političkih lidera“.  

A na sastancima političkih lidera dogovara se doslovce sve! Od toga kako prekršiti Ustav do podizanja i povlačenja optužnica. Na sastancima lidera kroji se sudbina BiH, i na njima se, u biti, utvrđuje tko je opozicija a tko vlast. Najmanje je tu bitno – mišljenje birača.

Može li BiH, s ovakvim Ustavom, ovakvim izbornim zakonom, ovakvim Parlamentom, ovakvim medijima i ovakvim "političkim liderima" ikada biti dio EU. Odgovor je jasan – n i k a d a.

A ovi ključni izvori nedemokratičnosti zacementirani su postojanjem OHR-a koji onemogućava da država kolabira i da na taj način sama sebe natjera na nužne reforme.

U takvim okolnostima, nade HDZ-ova da će se Platforma urušiti sama zbog nerada, kriminala i nesposobnosti su iluzorne. Ali nade da će se članice Platforme promijeniti na "sastancima političkih lidera" sasvim su opravdane.

A vi birači, ako želite da se vaš glas doista čuje – postanite politički lider.

Tvrtko Milović

Komentiraj