Spomenička kriza u Mostaru!
Hrvati od međunarodne pomoći dobili mrvice!
Zbog nas se Robin Hood okreće u grobu!
Mladi Muslimani u akciji
Budimire, odstupi!
Kosor: Dobila sam ponudu za brak!
Ratko Mladić: Država BiH, što je to? To ne postoji!
Norveška ukinula službenu državnu religiju!
Mostar: Bez konkretnih zaključaka
TV dvoboj Tadića i Nikolića
BiHAMK: Zbog snijega obustavljen promet
CBBiH: Od 1. lipnja novo izdanje konvertibilnih maraka
Hrvatski povratnici kao žrtve političkih prepucavanja
Nezamislivo jest, ali je tako
Bender tuži Hrvatsku!
"Časno smo služili"!
Milanoviću, jesu li i ovo bili suradnici Trećeg Raicha?
"Plamen slobode" upaljen i u Kiseljaku
SB HDZ BiH krenuo s kampanjom
Hrvatski premijer o Bleiburgu
artinfo.ba
Velika trka bošnjačkog nacionalizma
Kao i ostali nacionalizmi u biH, i Bošnjaci imaju svoju veliku Trku. U finišu trojica!
Neke se stvari nikad neće promijeniti u „službenom“ Sarajevu.
Nikad se neće prestati čuditi „otkad se to ne radi za Svisvete?!“.
Drugi izvor vječnog čuđenja je „A što vi navijate za Hrvatsku ako živite u BiH?!“.
Treća stvar kojoj se sve intenzivnije čude jeste „Kako možete slaviti obljetnicu RS-a!?“
Jedno vrijeme su ljudi imali volje objašnjavati kako i zašto, ali zadnjih godina energija se iscrpila. Bar ona pozitivna. Ostala je negativna. Mogli smo je vidjeti neki dan na dvadesetoj obljetnici Republike Srpske.
Srbi su, naime, kao i Hrvati prije desetak godina, prestali objašnjavati zašto slave obljetnicu svog entiteta, odnosno zašto navijaju za Hrvatsku. Jednostavno - obilježavaju i navijaju. I pri tom to rade na način da „vade mast“ onima koji se nevino čude ovim pojavama.
Hrvati tako sve jače i više navijaju za Hrvatsku, a Srbi sve spektakularnije i raskošnije slave svoj entitet. Posljednja proslava, ova dvadeseta, bila je prava simfonija provokacije ovima što se čude.
Prvo su Srbi najavili da im ovih dana ne pada na pamet formirati nekakva Vijeća ministara jer moraju slaviti. Onda su poslali pozivnice svima za slavlje. Onda su obznanili kome će podijeliti ordenja RS-a. Nakon toga su jedni drugima službeno čestitali putem federalnih medija. Nakon toga su osigurali dolazak predsjednika Srbije i ruskih zvaničnika. Na slavlje su, logično, pozvali i hrvatsku političku vrhušku iz BiH. Na sam dan slavlja Srbi su kroz usta Dodikova izrecitirali upravo sve što iritira „začuđene“. Napomenuli su da je RS starija od BiH, i još su pri tom dodijelili orden biskupu Komarici!
A začuđeni nisu znali što bi prije demantirali i osudili! Prvo su gnjevni siktali kako je RS paradržava, kako je genocidna, kako je užasna i grozna, kako se raspada, kako je na rubu bankrota... Onda su osuli po Hrvatima što su uopće išli na proslavu, pa su osuli po Tadiću da je licemjeran...
Začuđeni su mobilizirali Kljujića i Lazovića, kao posljednje federalne nebošnjačke mohikance da osude RS za sve što im padne na pamet, a sve kako bi gnjevom umanjili činjenicu da Republika Srpska već dvadeset godina – postoji.
Sarajevo se ovih dana ponovo moralo suočiti s gorkom činjenicom da mu je RS na vrhu Trebevića, i da nijedno priopćenje SDA, SDP, Kruga99, pokreta Dosta, sindikata, Kljujića, Lazovića, PDP-a, Marinka Pejića, HSP-a, Lijanovića i „međunarodnih eksperata za terorizam i vajsku politiku“ nije dovoljna da umanji slavlje kojim je Republika Srpska dočekala svoj jubilej.
Ne bi li bilo lijepo kada bi Federacija proslavila svoj 18. rođendan? Možda i bi, kada bi netko želio slaviti rođenje ovog čudovišta...
Simpatično je gledati s koliko su mržnje pisana sva priopćenja ovih dana protiv „Dodikovih izmišljotina“ i Čovićevog dolaska. I nakon svega onda gledati kako se ništa nije dogodilo. Inzko nije nikoga smijenio. Sorensen se nije ni počešao. Obama nije poslao NATO da bombardira... Nije se dogodilo ništa. Samo se FTV još jednom uspjela izblamirati ignoriravši činjenicu da je u dvorani Borik pronađeno tri kg TNT-a proglasivši je propagandom RTRS-a!(?)
Začuđeno se u Sarajevu pitaju zašto „Srbi ne shvate već jednom da trebaju ukinuti RS“. Možda kada bi jedan dan analizirali čime to sve Sarajevo „privlači“ svoje odmetnute narode postalo bi jasno da je jačanje RS ustvari logična posljedica dugogodišnjeg negiranja svega što je srpsko i hrvatsko u BiH.
Gledajući i slušajući sarajevske medije ovih dana postalo je jasno da je od tri nacionalizma najjači onaj bošnjački; i da je taj nacionalizam – najseparatističkiji!
Samo se Sarajevo ponaša kao da ne želi biti u istoj državi s Mostarom i Banja Lukom. Najglasnije je Sarajevo u optužbama da su Banja Luka i Mostar legla fašizma i kriminala. Slušajući sarajevske medije posljednje dvije godine, može se zaključiti da kod Srba i Hrvata jednostavno ne valja ništa. Ne valjaju političari, ne valjaju suci, ne valjaju vjerski službenici, ne valjaju novinari, ne valjaju biznismeni... ne valja nitko.
Kada se moglo čuti nešto lijepo o nekoj javnoj ličnosti Hrvatu/Srbinu koji nije u/pri SDP?! Možda o Jovanu Divjaku, generalu Armije BiH...
Obilježavanje obljetnice Republike Srpske pokazalo je intenzitet bošnjačkog nacionalizma čiju je ljestvicu visoko podigao Reis Cerić. Reisovu galamu moraju pratiti Tihić i Lagumdžija. Koji god da popusti riskira da ga ovaj drugi optuži za slabost pred srpskim nacionalizmom i Dodikom. Bošnjački lideri u biti su u nezahvalnoj poziciji – natječu se u rigidnom nacionalizmu a utrka doseže svoj vrhunac. Prvi koji napravi bilo kakav kompromis zaostat će u utrci, a samim tim i politički propasti.
Činjenica je da Dodik i Čović nemaju dostojne takmace u nacionalnim korpusima. Dapače, obojica su tako sramotno nadmoćni da sami forsiraju vlastite opozicije. Dodik gura Bosića, a Čović Ljubića... U isto vrijeme Tihić, Lagumdžija i Cerić vode mrtvu trku dok im za petama lagano kaska Radončić, a iz iz prikrajka se šunja i Silajdžić. Čekaju da neki zapne...
Obljetnica Republike Srpske bila je jako dobra prilika da svi pred bošnjačkim auditorijem pokažu koliko ustvari mrze „genocidnu tvorevinu“ i tako steknu dragocjene političke bodove.
Rezultati su po BiH poražavajući. Narodi u BiH sve su dalje jedni od drugih, a Bošnjaci nekako najdalje. Projekt države BiH je sve bliži potpunoj propasti, na opće veselje Republike Srpske. Bošnjaci sve nervoznije objašnjavaju kako je raspad nemoguć, iako se on trenutno čini najrealnijim. Hrvati, koji se najviše boje raspada, kontinuirano se optužuju za separatizam – separatizam koji bi Hrvatima donio isključivo novi egzodus i ekonomsku kataklizmu. Tri bošnjačka jahača nacionalizma tako umjesto da pridobiju Hrvate nekim novima izbornim zakonom, TV kanalom, ili kojekavom tričarijom, odnose se prema Hrvatima kao republičkosrpskim kvislinzima, uljezima, fašistima, lopovima...
U velikoj utrci bošnjačkih nacionalista ulozi su veći kako se cilj čini bližim. Kada različite obljetnice Herceg Bosne i Republike Srpske postanu nedovoljno inspirirajuće za izljeve mržnje, moglo bi vrlo lako krenuti zveckanje oružjem. Zveckanje koje je sveprisutno na internetu moglo bi se prenijeti u javni diskurs. Uostalom, već se čuju povici „udaranja po prstima“, prijetnje „patriotima“ i novim Tripolijima.
Verbalno siktanje na obljetnicu Republike Srpske izraz je nemoći da se obljetnica zabrani. Prijetnja silom iduća je postaja Velike trke bošnjačkog nacionalizma koja se održava u Sarajevu; pitanje je samo hoće li natjecatelji doći do te postaje...
Tvrtko Milović
Nikad se neće prestati čuditi „otkad se to ne radi za Svisvete?!“.
Drugi izvor vječnog čuđenja je „A što vi navijate za Hrvatsku ako živite u BiH?!“.
Treća stvar kojoj se sve intenzivnije čude jeste „Kako možete slaviti obljetnicu RS-a!?“
Jedno vrijeme su ljudi imali volje objašnjavati kako i zašto, ali zadnjih godina energija se iscrpila. Bar ona pozitivna. Ostala je negativna. Mogli smo je vidjeti neki dan na dvadesetoj obljetnici Republike Srpske.
Srbi su, naime, kao i Hrvati prije desetak godina, prestali objašnjavati zašto slave obljetnicu svog entiteta, odnosno zašto navijaju za Hrvatsku. Jednostavno - obilježavaju i navijaju. I pri tom to rade na način da „vade mast“ onima koji se nevino čude ovim pojavama.
Hrvati tako sve jače i više navijaju za Hrvatsku, a Srbi sve spektakularnije i raskošnije slave svoj entitet. Posljednja proslava, ova dvadeseta, bila je prava simfonija provokacije ovima što se čude.
Prvo su Srbi najavili da im ovih dana ne pada na pamet formirati nekakva Vijeća ministara jer moraju slaviti. Onda su poslali pozivnice svima za slavlje. Onda su obznanili kome će podijeliti ordenja RS-a. Nakon toga su jedni drugima službeno čestitali putem federalnih medija. Nakon toga su osigurali dolazak predsjednika Srbije i ruskih zvaničnika. Na slavlje su, logično, pozvali i hrvatsku političku vrhušku iz BiH. Na sam dan slavlja Srbi su kroz usta Dodikova izrecitirali upravo sve što iritira „začuđene“. Napomenuli su da je RS starija od BiH, i još su pri tom dodijelili orden biskupu Komarici!
A začuđeni nisu znali što bi prije demantirali i osudili! Prvo su gnjevni siktali kako je RS paradržava, kako je genocidna, kako je užasna i grozna, kako se raspada, kako je na rubu bankrota... Onda su osuli po Hrvatima što su uopće išli na proslavu, pa su osuli po Tadiću da je licemjeran...
Začuđeni su mobilizirali Kljujića i Lazovića, kao posljednje federalne nebošnjačke mohikance da osude RS za sve što im padne na pamet, a sve kako bi gnjevom umanjili činjenicu da Republika Srpska već dvadeset godina – postoji.
Sarajevo se ovih dana ponovo moralo suočiti s gorkom činjenicom da mu je RS na vrhu Trebevića, i da nijedno priopćenje SDA, SDP, Kruga99, pokreta Dosta, sindikata, Kljujića, Lazovića, PDP-a, Marinka Pejića, HSP-a, Lijanovića i „međunarodnih eksperata za terorizam i vajsku politiku“ nije dovoljna da umanji slavlje kojim je Republika Srpska dočekala svoj jubilej.
Ne bi li bilo lijepo kada bi Federacija proslavila svoj 18. rođendan? Možda i bi, kada bi netko želio slaviti rođenje ovog čudovišta...
Simpatično je gledati s koliko su mržnje pisana sva priopćenja ovih dana protiv „Dodikovih izmišljotina“ i Čovićevog dolaska. I nakon svega onda gledati kako se ništa nije dogodilo. Inzko nije nikoga smijenio. Sorensen se nije ni počešao. Obama nije poslao NATO da bombardira... Nije se dogodilo ništa. Samo se FTV još jednom uspjela izblamirati ignoriravši činjenicu da je u dvorani Borik pronađeno tri kg TNT-a proglasivši je propagandom RTRS-a!(?)
Začuđeno se u Sarajevu pitaju zašto „Srbi ne shvate već jednom da trebaju ukinuti RS“. Možda kada bi jedan dan analizirali čime to sve Sarajevo „privlači“ svoje odmetnute narode postalo bi jasno da je jačanje RS ustvari logična posljedica dugogodišnjeg negiranja svega što je srpsko i hrvatsko u BiH.
Gledajući i slušajući sarajevske medije ovih dana postalo je jasno da je od tri nacionalizma najjači onaj bošnjački; i da je taj nacionalizam – najseparatističkiji!
Samo se Sarajevo ponaša kao da ne želi biti u istoj državi s Mostarom i Banja Lukom. Najglasnije je Sarajevo u optužbama da su Banja Luka i Mostar legla fašizma i kriminala. Slušajući sarajevske medije posljednje dvije godine, može se zaključiti da kod Srba i Hrvata jednostavno ne valja ništa. Ne valjaju političari, ne valjaju suci, ne valjaju vjerski službenici, ne valjaju novinari, ne valjaju biznismeni... ne valja nitko.
Kada se moglo čuti nešto lijepo o nekoj javnoj ličnosti Hrvatu/Srbinu koji nije u/pri SDP?! Možda o Jovanu Divjaku, generalu Armije BiH...
Obilježavanje obljetnice Republike Srpske pokazalo je intenzitet bošnjačkog nacionalizma čiju je ljestvicu visoko podigao Reis Cerić. Reisovu galamu moraju pratiti Tihić i Lagumdžija. Koji god da popusti riskira da ga ovaj drugi optuži za slabost pred srpskim nacionalizmom i Dodikom. Bošnjački lideri u biti su u nezahvalnoj poziciji – natječu se u rigidnom nacionalizmu a utrka doseže svoj vrhunac. Prvi koji napravi bilo kakav kompromis zaostat će u utrci, a samim tim i politički propasti.
Činjenica je da Dodik i Čović nemaju dostojne takmace u nacionalnim korpusima. Dapače, obojica su tako sramotno nadmoćni da sami forsiraju vlastite opozicije. Dodik gura Bosića, a Čović Ljubića... U isto vrijeme Tihić, Lagumdžija i Cerić vode mrtvu trku dok im za petama lagano kaska Radončić, a iz iz prikrajka se šunja i Silajdžić. Čekaju da neki zapne...
Obljetnica Republike Srpske bila je jako dobra prilika da svi pred bošnjačkim auditorijem pokažu koliko ustvari mrze „genocidnu tvorevinu“ i tako steknu dragocjene političke bodove.
Rezultati su po BiH poražavajući. Narodi u BiH sve su dalje jedni od drugih, a Bošnjaci nekako najdalje. Projekt države BiH je sve bliži potpunoj propasti, na opće veselje Republike Srpske. Bošnjaci sve nervoznije objašnjavaju kako je raspad nemoguć, iako se on trenutno čini najrealnijim. Hrvati, koji se najviše boje raspada, kontinuirano se optužuju za separatizam – separatizam koji bi Hrvatima donio isključivo novi egzodus i ekonomsku kataklizmu. Tri bošnjačka jahača nacionalizma tako umjesto da pridobiju Hrvate nekim novima izbornim zakonom, TV kanalom, ili kojekavom tričarijom, odnose se prema Hrvatima kao republičkosrpskim kvislinzima, uljezima, fašistima, lopovima...
U velikoj utrci bošnjačkih nacionalista ulozi su veći kako se cilj čini bližim. Kada različite obljetnice Herceg Bosne i Republike Srpske postanu nedovoljno inspirirajuće za izljeve mržnje, moglo bi vrlo lako krenuti zveckanje oružjem. Zveckanje koje je sveprisutno na internetu moglo bi se prenijeti u javni diskurs. Uostalom, već se čuju povici „udaranja po prstima“, prijetnje „patriotima“ i novim Tripolijima.
Verbalno siktanje na obljetnicu Republike Srpske izraz je nemoći da se obljetnica zabrani. Prijetnja silom iduća je postaja Velike trke bošnjačkog nacionalizma koja se održava u Sarajevu; pitanje je samo hoće li natjecatelji doći do te postaje...
Tvrtko Milović
testiram matej
Komentiraj